Zašto je hazreti Alija najviše volio nadimak ”Ebu Turab”?

715

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Alija bin Ebi Talib, r.a., imao je tri poznata nadimka. Prvi nadimak je: Ebul-Hasan (otac Hasanov), koji je dobio po svom najstarijem sinu Hasanu. Drugi je: Ebu Sibtejn (otac dvojice unuka, tj. otac dvojice Poslanikovih, s.a.v.s., unuka, Hasana i Huseina). Treći njegov nadimak bio je: Ebu Turab (otac prašine ili zemlje). Ovaj nadimak je hazreti Alija, r.a., najviše volio, jer mu ga je dao lično Allahov Poslanik, s.a.v.s. Razlog zbog kojeg je Alija, r.a., dobio ovo ime ili nadimak, je nesvakidašnji. Naime, Allahov Poslanik, s.a.v.s., posjetio jedanput svoju kćerku Fatimu u njezinoj kući i onda se dogodilo nešto zbog čega je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nazvao Aliju ”Ebu Turab”. Budući da taj događaj sadrži mnoštvo pouka koje bismo trebali uzeti i iskoristiti u našim bračnim i porodičnim odnosima, navest ćemo ga u cijelosti.

Imam Buharija u svom Sahihu zabilježio je predaju od Sehla ibn Sa'da, r.a., koji je rekao: ”Aliji nije bilo dražeg imena ili nadimka od nadimka ”Ebu Turab” i radovao se kada bi ga neko zvonuo tim nadimkom. Allahov Poslanik, s.a.v.s., jedanput je došao kod svoje kćerke Fatime, r.a., i nije zatekao njezinog muža Aliju, r.a., u kući. Upitao je Fatimu: ‘Gdje ti je rođak?’ Hazreti Fatima, r.a., odgovorila je: ‘Između mene i njega došlo je do prepirke, pa se on naljutio na mene i izašao iz kuće, tako da popodnevni odmor nije proveo kod mene.’ Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče jednoj osobi: ‘Pogledaj gdje je on.’ Potom se ta osoba vratila i rekla: ‘Allahov Poslaniče, on leži u džamiji.’ Allah Poslanik, s.a.v.s., otišao je u džamiju, a Alija je i dalje ležao. Ogrtač mu je bio spao sa jedne strane tijela i na njemu je bila prašina. Allahov Poslanik, s.a.v.s., skidao je prašinu sa njega, govoreći: ‘Ustani, Ebu Turab! Ustani, Ebu Turab!”’ (Turab u arapskom jeziku označava prašinu ili zemlju.)

U komentaru Buharijinog Sahiha pod nazivom El-Kevkeb ed-dirari fi šerh Sahihul-Buhari, El-Kermani je rekao: “Ako bi me pitali zašto je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upotrijebio riječi: ‘tvoj rođak’, a nije rekao: ‘Gdje ti je muž?’, ili: ‘Gdje je Alija?’, ja bih rekao da je možda Allahov Poslanik, s.a.v.s., shvatio da se nešto dogodilo između njih, pa je pribjegao tome ne bi li ih pomirio spominjući njihovu rodbinsku vezu i bliskost.”

Bedrudin el-Ajni u svom djelu ‘Umdetul-Kârī šerh Sahihul-Buhari, derivirajući određene šerijatske propise iz ovog hadisa, rekao je: ”Ovaj hadis je dokaz da je dozvoljeno ocu ulaziti u kuću svoje kćerke bez dopuštenja njenzinog muža i da je dozvoljeno našaliti se sa osobom koja je u stanju srždbe i nazvati ga određenim nadimkom ako ga to neće naljutiti, već će ga oraspoložiti i približiti.”

Ibn Bettâl je rekao: ”Ovaj hadis ukazuje na to da se i najboljim vjernicima i moralnim veličinima može desiti da ih obuzme srdžba zbog bračnih nesuglasica i da ih to natjera da izađu iz kuće. Vjerojatno je hazreti Alija izašao iz kuće zbog straha da u srdžbi ne učini nešto što ne dolikuje i što nije prikladno, pogotovo prema hazreti Fatimi, r.a., pa je izašao iz kuće dok srdžba ne prestane.”

Dakle, nema ničeg lošeg, ako se muž boji da ga ne nadvlada srdžba i bijes prema njegovoj supruzi, da izađe iz kuće dok srdžba ne prestane, a onda da se vrati i da pokuša odobrovoljiti svoju ženu ili ona njega.

Važno je istaći i lijep postupak hazreti Fatime, r.a., koja nikome nije htjela otkriti tajnu vezanu za njezin brak i njezinu kuću, čak ni svome ocu, Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.

Nadalje, u poslaničkom stavu i odnosu prema Fatimi i Aliji, otkriva se Poslanikova, s.a.v.s., mudrost, jer nije detaljno ispitivao svoju kćer Fatimu šta se to dogodilo između nje i njezinog muža Alije, r.a., kako se spor između njih ne bi povećao i proširio, kao i lijep postupak i plemenitost prema mužu svoje kćeri iako je među njima došlo do spora i svađe.

 

Mudar otac gleda na muža svoje kćerke i osjeća ga kao svog sina i člana porodice, i on kao zet zaslužuje posebno poštovanje i uvažavanje.

Govoreći o ovom Poslanikovom, s.a.v.s., stavu, Ibn Hadžer el-Askalani je u Fethul-Bariju, rekao: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., pokazao je iznimnu velikodušnost zato što je otišao kod Alije, r.a., da bi ga odobrovoljio. On je brisao prašinu sa njegovih leđa i šalio se sa njim dozivajući ga nadimkom koji se sâm od sebe nametnuo (jer je po Aliji, r.a., bila prašina, pa je i dobio takav nadimak – Ebu Turab – otac prašine ili zemlje), i nije ga korio i kritikovao što se naljutio na njegovu kćerku bez obzira na visoko mjesto hazreti Fatime kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s. On je radije izabrao blagost i ljubaznost prema svome zetu, a ostavio je kritiku radi opstanka i trajanja ljubavi među njima.”

Veza Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sa njegovim kćerkama i njihovim muževima bila je veza utemeljena na ljubavi, nježnosti i istinskoj brizi. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je, nakon udaje njegovih kćeri, redovno ih posjećivao i pitao za njih, te je intervenisao kada je bilo potrebno popravljati odnose između njih i njihovih muževa, a sve sa ciljem da ljubav, samilost i harmonija vladaju u njihovim bračnim i porodičnim životima.