Piše: dr. Ali el-Sallabi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Isa, a.s., (Isus) spada u skupinu odabranih Allahovih poslanika (Ulu-l-‘azm) kao što je spomenuto u Kur'anu. On je čudo (mu'džiza) sâm po sebi, budući da ga je njegova majka Merjem (Marija) rodila kao djevica, i njegovo rođenje je bilo Božanski znak i Božanska milost za cijelo čovječanstvo. No, ljudi su odstupili od Božanske upute i istinskog monoteizma, pa su, na temelju pretpostavki i pogrešnih mišljenja, govorili o Isau, a.s., ono što mu ne dolikuje i počeli su mu pripisivati Božanska svojstva, ponekad govoreći da je Bog zapravo Mesih sin Merjemin, nekada opet da je Isa, a.s., sin Božiji, a nekada da je on jedan od trojice, uzvišen je Allah i visoko iznad onoga što Mu pripisuju. Stoga, Časni Kur'an na mnogim mjestima govori o Isau, a.s., odnosno o Isusu.
Naučno razmatranje potkrijepljeno jasnim dokazima i argumentima, jasno će pokazati aspekte historijske, odgojne i naučne nadnaravnosti u kur'anskom kazivanju o nekim specifičnim prizorima i činjenicama iz biografije časnog Allahovog roba i poslanika, Isaa, a.s., sina Merjeminog.
Te činjenice svjedoče da Kur'an ne može biti djelo ljudskih ruku, već da je to Allahov govor, kao što svjedoče da Muhammed, s.a.v.s., te činjenice nije mogao uzeti iz knjiga Starog i Novog zavjeta, zbog velike razlike između onoga što o Isau, a.s., govori Kur'an i onoga što o njemu govore Stari i Novi zavjet. Dovoljno je kazati da se u Kur'anu spominju neke činjenice o Isau, a.s., koje se uopće ne spominju u knjigama Starog i Novog zavjeta.
Čovjek se može zapitati, bez obzira kojoj vjeri pripadao, kako Kur'an i Sunnet, kao najbolji tumač Kur'ana, mogu biti izvor bilo kakvog govora o Isau, a.s., kad je njemu objavljena knjiga (Indžil) kao što je objavljen i Kur'an?
Držimo da Časni Kur'an ima svoj naučni status i vrijednost čak i u kršćanskim krugovima. Vidjet ćemo da mnogi istaknuti kršćani – i pored toga što ne vjeruju u Kur'an kao Božiju objavu -, potvrđuju kvalitetu i izvrsnost njegovih izvora, tačnost i preciznost njegovih informacija, te njegovu neuporedivu neprekidnost, bez onoga što je karakteristično za njihove knjige (Stari i Novi zajvet), a što oni sami označavaju i definišu kao kontradiktornosti i pogreške.
Postoji više faktora i razloga da se to istakne i opravda (odbrani), a mi ćemo spomenuti sljedeće:
1 – Svemogući Bog je opisao Kur'an kao Knjigu koja potvrđuje ranije objavljene knjige i koja bdije nad tim knjigama, kao što dolazi u ajetu: ”A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi.” (El-Ma'ida, 48.) A u vezi Muhammeda, s.a.v.s., Allah je u Kur'anu objavio: ”On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje.” (En-Nedžm, 3.-4.)
2 – Historijski gledano, historija nam ne pruža temeljite informacije o Isaovom (Kristovom) poslaničkom pozivu, iz mnogo razloga, a jedan od njih je vremenska razdaljina, kao i nesklad i proturječnost historijskih predaja o njegovom životu. Štaviše, izvjesno je da je tu ljudska intervencija odigrala veliku ulogu tako da je teško razlikovati šta je istina, a šta laž i zabluda.
3 – Budući da je Indžil objavljen Isau, a.s., nepatvoreni i izvorni Indžil danas ne postoji ni kod najuglednijih i najpobožnijih kršćana, pa kako onda odvojiti nebesko otkrovenje ili objavu, što je danas Kur'an, od ljudskih spisa, što su danas postojeća evanđelja?
4 – Kur'an i vjerodostojni Sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zapravo su jedina dva istinska izvora – i naučno i historijski – koji su sa besprijekornom preciznošću predočili historiju svih Božanskih poslanica, od Adema, a.s., pa sve do posljednjeg Allahovog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s.
Štaviše, ne postoji, općenito, Božanska ili ljudska knjiga kojoj pripada naučno poštovanje koje se temelji na neprekidnosti, očuvanju i integritetu tekstova, kao što je ova veličanstvena knjiga, Kur'an, kojoj laž ne može prići ni sa jedne strane, čiju sačuvanost je obećao i zagarantovao Onaj Koji čuva i održava nebesa i Zemlju.
Evanđelja, koja kršćani danas priznaju kao Božiju riječ, nemaju nikakve pretpostavke za historijsko povjerenje, niti udio u nužnom naučnom poštovanju zbog iskrivljenja i proturječnosti, te naučnih i historijskih pogrešaka.
5 – Ova evanđelja bila su podvrgnuta žestokoj kritici, ranijoj i savremenoj, bilo od kršćana koji su primili islam ili od onih koji su bili i ostali kršćani. U ovu prvu skupinu svakako spada vrsni francuski orijentalista Alphonse-Étienne Dinet, kasnije Nasreddine Dinet, koji je rekao: ”Bog je objavio Evanđelje Isusu na njegovom jeziku i jeziku njegovog naroda i ono u šta nema sumnje je činjenca da je ovo Evanđelje izgubljeno, da od njega nije ostao nikakav trag ili da je uništeno.” U drugu skupinu spada dr. Nazmi Luka, koji je rekao: ”Kad govorim o kršćanstvu onda ja ovdje mislim na kršćanstvo sa kojim je došao Isus i na tekstove njegovog autentičnog govora, a ne na tumačenja i interpretacije koje su dodate njegovim riječima i njegovoj biografiji.”
Emile Dermenghem, rekao je: “Isus Krist ima visoko mjesto u Kur'anu, jer njegovo rođenje nije bilo uobičajeno kao rođenje ostalih ljudi i on je bio Božiji poslanik. Kur'an zapravo znači ispravno kršćanstvo kada kaže da je Isus Božja riječ ili Božji Duh koji je Bog udahnuo u Mariju i da je on čovjek (ljudsko biće). Kur'an odbacuje doktrinu o božanstvenosti Krista i druge doktrine kršćanskog ateizma, a ne istinskog kršćanstva.”
A Washington Irving veli: ”Stari zavjet (Tevrat) bio je vodič čovječanstvu i osnov njegovog ponašanja dok se nije pojavio Isus, pa su kršćani počeli slijediti upute Evanđelja (Inđila), a onda je Kur'an zauzeo njihova mjesta. Kur'an je bio sveobuhvatniji i detaljniji od prethodnih dviju knjiga i Kur'an je ispravio izmjene i krivotvorenja koja su unesena u ove dvije knjige.”
U svjetlu gore navedenog, kao i drugih nepobitnih naučnih činjenica, možemo zaključiti da ne postoji drugi izvor osim Kur'ana i vjerodostojnog Sunneta, kojem se može vjerovati u pogledu onoga o čemu govorimo. Što se tiče kontradiktornih i proturječnih historijskih predaja, kako onih unutar evanđelja tako i onih izvan njih, one se ne mogu uzeti u obzir niti se na njih može oslanjati. To potvrđuju i neki historičari nemuslimani koji su rekli: ”Fenomen Isusa Krista nije izazvao pozornost savremenih historičara, što – sa historijske tačke gledišta -, bilo koju biografiju napisanu o njemu čini zbirkom kontradiktornih događaja i podataka obavijenih vakuumom ili prazninom u kojoj jedva da obitava išta osim sjena i priviđenja koja je teško pojmiti.”
Treba napomenuti da kur'anski ajeti koji govore o kršćanstvu i njegovom poslaniku i knjizi koja mu je objavljena, ne prelaze dvjesta dvadeset i dva ajeta, ili 5,3% od ukupnog broja ajeta u Kur'anu, što u potpunosti pobija tvrdnje mnogih kršćanskih pisaca da je glavna svrha Kur'ana napadati kršćanska uvjerenja i dokazivati da su kršćani u zabludi. Osim toga, o kršćanstvu se govori u svega 28 sura, od kojih neke sadrže svega jedan ili dva ajeta o kršćanstvu i mnogi od tih ajeta su slični jedni drugima.
