Ako je tačno da snijeg ne pada da bi pokrio brijeg, nego da bi bio vidljiviji trag zvijerki na njemu, onda se po “snježnim padavinama” (zabilježenim na video-snimku) od novembra mjeseca prošle godine kada se u bananjalučkoj kafani okupili Milan Tegelija, Marko Pandža i Nermin Alešević, još uvijek sakupljaju brojni tragovi “judi, zviri i beštimja”. Hvatanje krupne zvjerke, predsjednika VSV-a Tegeltije u neprimjerenom i neetičkom (najblaže rečeno) kontaktu, i zahtjevi za njegovom ostavkom(smjenom, suspenzijom…), te reakcije koje su nakon toga uslijedile, nepogrešivo su pokazale iz čega, iz kojih strukura prozilazi neprikosnovena moć Milana Tegeltije u bosanskohervegovačkom pravosuđu.
Pogledajmo, ukratko i nabrzinu, ko je stao u zašitu Milan Tetegelije, da bi se uvjerili kako je riječ o vrlo uskoj, međusobno povezanoj, ali glasnoj i agresivnoj “manjini”, pa će nam se mnogo toga “samo kasti”. Tegeltiju su, naravno, podržali svi članovi VSV-a sa izuzetkom sudije Gorana Nezirovića. Ništa drugačiji odnos snaga, niti drugačiju reakciju nije bilo moguće ni očekivati, ako se pogleda sastav VSTV-a, predodminantno, pjedinačnu i grupno, deficitaran u stvarima profesionalizma, struke, odgovornosti i elemenarnog javnog morala.
Odbrana i posljednji dani
Uz Milana Tegeltiju su se svrstala i cehovska sudačko-tužiteljska udruženja iz RS, što je, također, bilo i predvidljivo i razumljivo.
Najvažnija podrška Tegeltiji, ona političke naravi, je stigla od Milorada Dodika. On je odmah po izbijaju afere kazao da je i dalje protiv VSTV-a, ali da ima razumijevanje za položaj u kojeg je došao njegov predsjednik Tegeltija kojem o glavi radi “političko Sarajevo”.
Od važnijih političkih, strukovnih i društvenih aktera otvorena podrška Milan u Tegeltiji stiže je još jedino od “Dnevnog Avaza”i njegovog “savjetnika” Fahrudina Radončića. “Avaz” ovdje nije samo puki srednjetiražni dnevni stranački tabloid , on je otjelovljenje jedne šire (para)strukture, političke, poslovne, pravusudne, “Avaz” štiti pozicije sumnjivo priskrbljene moći, sraslost kriminala, politike, medija i pravosuđa. “Savjetnik” (bivši muž nominalne vlasnice “Avaza”) Radončić grčevito, do posljednje kapi štamparske boje, štiti Tegeltiju, jer zna da će makar skromnom, pa i kozmetičkom promjenom pravosudne hijerarhije , ozbiljno biti uzdrmana njegova (Radončićeva) privatna piramida moći zasnovana na klijentelizmu, političkoj trgovini i svakovrsnim nijansama nezakonitosti. Kao što je relativizirao bahati špijunski upad hrvatskih tajnih službi u BiH (jer mu je neophodna podrška otuđenog tužilačkog aparata na čelu sa Gordanom Tadići Olegom Čavkom koji mu pomažu u pranju biografije i povlačenju istraga protiv njega) još je više u njegovom ineresu očuvanjastausa quo u VSTV-a sa Tegelijom kao vrhovnim arbitrom.
Ako su, kao što smo vidjeli, na Tegeltijinoj strani u recentnoj aferi kolege iz VSTV-a i pravosuđa Republike Srpske, te Milorad Dodik i Fahrudin Radončić, pogledajmo ko je na drugoj strani, onoj koja traži njegovo uklanjanje i ukazuje na nužnost promjena u VSTV-u.
Tu je, prije svega, cjelokupna međunarodna zajednica u BiH koja već duže vrijeme ukazuje na nefunkcioniranje pravne države, borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala. OHR, OSCE, Ambasada SAD u BiH u zajedničkom su pismu upućenom VSTV-u su ponovili da su nezadovoljni njegovim radom . Na identičnim pozicijama je i ambasada Velike Britanije. Samo je ruski ambasador Peter Ivancov, od svih članova Vijeća za implementaciju mira (PIC) imao razumijevanja za nevolje u koje je sebe (i pravosuđe) doveo Milan Tegeltija.
Za razliku od Milorada Dodika, smjenu Tegeltije su tražila druga dvojica članova Predsjendištva BiH, Željko Komšić i Šefik Džaferović.
Tegeltijin odlazak zatražili su i lideri svih opozicionih stranaka u Republici Srpskoj, a najglasniji su bili Vukota Govedarica, predsjednik SDS-a i Draško Stanivuković, član rukovodsva PDP-a. Najuporniji u zahtjevu za smjenom predsjednika VSTV-a jeDragan Mektić(SDS), ministar sigurnosti u Vijeću ministara BiH.
Milana Tegeltiju su kritizirali i Naša stranka (pomalo nezgrapno i amaterski) i Stranka demokratske akcije, sa određenom zadrškom i kašnjenjem.
Braniti tegeltiju, pitanje je (i) ukusa!
Teško je pobrojati nevladine organizacije, ugledne javne ličnosti i intelektualce koji su posljednjih dana u javnosti govorili kritički o aferi “potkivanje Tegeltije”.
Doslovno svi mediji u Bosni i Herecegovini, sa izuzetkom onih pod kontrolom Milorada Dodika (RTRS) i Radončićeve “zeljaste materije koja asocira na novine”, “Avaza”, prenoseći objektivno i nepristrasno informacije o ovom slučaju, uključujući i reakcije samog Tegeltije, stvorili su (ispravnu i jedino moguću) percepciju u javnosti prema kojojoj je ostanak predsjednika VSTV-a na toj funkciji nespojiv sa pravnom državom i njenim postulatima.
Da je afera sa “potkivanjem” Milana Tegeltije (uz slučaj ubistava mladića Davida Dragičevića iDženana Memića) polučila ogroman javni i poltički konsenzus i senzibiliziranost u zahtjevu za korjenitim promjena u pravosuđu, pokazao je i skup održan prosle1 srijede ispred zgrada Suda BiH i Tužiteljstva BiH.
“Dnevni Avaz” ima pravo izabrati stranu, što je učinio odmah po izbijanju jednog u nizu pravosudnih skandala koji su se desili u mandatu sadašnjeg sastava VSTV-a i njegovog predjednika Milana Tegeltije. Tu je stranu, prijeteću i mračnu, opaku i odvratnu, dnevni stranački bilten i njegov “savjetnik” odabrali davno, ona je pokretač njihove uređivačke i poslovne filozofije. Pokušavajući agresivnim podvalama, bijesnim napadima, patološkim konstrukcijama protiv ministra Dragana Mektića i portala “Slobodna Bosna” svesti, ovu aferu na privatnu, osobnu netpeljivost i resenzimane i tako je suziti , Radončićeva nahuškana, pobješnjela novinčad, teško uspijevaju prikriti notornu i lako vidljivu istinu: Radončić i njegov novinarsko-poslovno-advokatski gremlini u ovoj (pre)važnoj stvari drže se one strane, opscenog spektra hulja i ne-soja, u kojem su još samo Milorad Dodik, korumpirane sudije i tužitelji koji opstriraju istrage ubistava Davida Dragičevića i Dženana Memića i ruski ambasador Peter Ivancov.
Sav ostali društveni, politički, medijski, diplomatski, kritički- misleći potencijal BiH društva se nalazi na drugoj, svijetloj, strani, onoj koja ne može sebi dopustiti da mirno i bespomoćno gleda kako joj sudbinu kroje potkovane pohlepne individue raspoređene po institucijama (pravne) države.
(Slobbodna Bosna)
