Doživotna za Karadžića: Policijske, tužilačke i sigurnosne službe Vlade RBiH uradile perfektan posao

1440

Najmanje što se moglo očekivati od ovakvog svijeta je da bar u jedan njegov kutak dođe pravo i pravda nakon najtežih zločina u Bosni i Hercegovini. Sud u Nirnbergu je „predaleko“, a Tribunal u Hagu je blizu. Presudom Karadžiću Tribunal i Mehanizam kao nasljednik sačuvali su ugled najvećih svjetskih pravnika.

Nevjerovatan je bio pritisak uoči presude. Sve vrijeme se govorilo o tri scenarija. Po jednom scenariju je bilo gotovo moguće da se čak i oslobodi Karadžić. Zašto su bila moguća tri scenarija? Kako je moguće da se time uopšte bave medji i nasjedaju na propagandu koja im se podmetala iz Srbije? Mnogi bi se danas morali preispitati odakle su crpili informacije za sluđivanje vlastitog naroda. Zaboravilo se da su prvostepenu poresudu donijeli iskusni i vrhunski pravni stručnjaci. Zašto bi danas nakon odluke takvih ljudi mogli pričati o mogućim kršenjima procedura. Čitava serija Karadžićevih komandanata od Tolimira, Popovića, Beare, Miloševića, pa i Mladića (prvostepeno), kažnjena je za najteže zločine i genocid, progon, istrebljenje, deportaciju, prisilno premještanje, ubistva civila, i sveobuhvatni UZP, zatim UZP za Sarajevo, Srebrebnicu i uzimanje talaca. Važna je presuda za UZP za Sarajevo. Čak je i Sud u Hagu konačno odlučio da javno kaže ono što je dokazano: Da je granata na Markale nedjelo Karadžićevih artiljeraca sa brda. Svi dosadašnji pokušaji podvale za Markale će od sada biti označeni kao kriminal. Bilo je jasno da je zadnjih godina unutar Haga pokrenuta nekakva ružna revizionistička politika.

Već se pisalo o Žan Claude Antonettiju, francuskom sucu, optuživan za korupciju, koji je bio dio vlasti iz vremena Žaka Širaka (Jacquesa Chiraca), za koijeg se ipak mora reći da je imao korektan odnos prema ratu u BiH. Florance Hartmann je prva uočila i upozoravala za svog francuskog sudiju: „Ishod suđenja Šešelju je vrlo neizvjesan, pogotovo zbog suca Jean Claude Antonettija“. Čovjek koji je optužen za kriminal došao je u jedan međunarodni sud i tu počeo sa istom praksom. On je sve radio za oslobađanje Šešelja, zatim Šestorke Herceg Bosne. Novinari su ga otvoreno nazivali korumpiranim sucem. Časna sutkinja Flavija Latanci (Flavia Lattanzi) je bila očajna nakon oslobađanja Šešelja. Antonetti je tada pokazao euforično zadovoljstvo. Frederic Harhoff, danski sudac u Tribunalu napisao je pismo u kojem je naveo da su ga oslobađajuće presude u tri predmeta Gotovina, Perišić, Stanišić i Simatović ostavile sa “snažnim neprijatnim osjećanjem da je sud promijenio svoj kurs pod pritiskom ‘vojnog establišmenta’ iz nekih uticajnih zemalja.” Njemački sudac Christoph Flüge se prije nekoliko mjeseci povukao iz Međunarodnog mehanizma. Sve su to bili signali koji su plašili žrtve da bi moglo doći do prevrata u pravedno presudi. Bilo je još očajnih sudaca na ove presude. Ipak je, na kraju, pobijedio ovaj najuspješniji međunarodni sud nakon Nirnberga, sud koji je stvorio jednu izuzetnu pravnu ostavštinu. Možemo žaliti za zločinima u Prijedoru, Zvorniku i Vlasenici, te još tri opštine, što nisu označeni presudom za zločin genocida, ali vrijeme je pred nama.

Treba li govoriti o optužbama na račun naših ljudi koji su radili i sarađivali sa Sudom u Hagu? Šta je BiH mogla uraditi pred Tribunalom? Prikupiti činjenice i sve ih braniti pred tužilaštvom Haga. Može misliti šta ko hoće, ali taj posao je urađen perfektno. Snimljeni video i audio materijali koje je Sarajevo spremilo Tribunalu šokirali su tužioce i suce svojim kvalitetom. Sve presude su bile dokumentovane do perfekcije. I sve je urađeno u jeku najgorih i krvavih napada na gradove uz masovne pogibije stanovništva. Policija i tužilaštva BiH su evidentirali svakog ubijenog ili ranjenog na ulici i stanu. Sve je dokazano, svaka pojedinačna smrt i ranjavanje. Ko uopšte zna kakav su posao obavile policijske, tužilačke i obavještajne službe legalne Vlade RBiH u opskrbi Haga dokazima? Na osnovu tih dokumenata su pokrenute dodatne istrage Tužilaštva i svi zločini su još jednom provjereni i potvrđeni, te prošireni novim svjedocima i dokazima. Strah za suštinu presude mogao je mnogim javnim neznalicama indirektno pokazati da ne zavisi sve od domaćih ljudi i da nad svime može odlučiti neko drugi. Pogledajte uostalom sadašnje stanje sa kažnjavanjem zločina u državi BiH. Progone se i hapse vojni i policijski komandanti legalne Vlade, dok se hapse i vade iz nekih seoskih rupa zločinci iz VRS. Ali i tome će doći kraj. Očito je na Sud u Hagu bilo ogromnih političkih pritisaka od najvećih svjetskih sila. Ali i ovaj put pobijedili su profesionalci, vrhunski svjetski pravnici i njihova pravodoljubivost i znanje. I to je ona najveća nada koja nas prati da će u ovom regionu i u ovoj Bosni i Hercegovini, već ovog proljeća pobijediti toplina mira i snaga istine u ime naše bolje budućnosti

Autor: Sead Omeragić / Kvaka.ba