Nakon velikog angažmana i zasluga u razbijanju BiH Zubac je nakon rata pobjegao iz stanice policije na Ilidži, kada je izvršena reintegracija ove sarajevske općine, i sklonio se u Trebinje gdje započinje karijeru policajca koji je, prema izvještajima Eufora povezivan s kriminalom i korupcijom, zbog čega je OHR 2004. zaustavio njegovo napredovanje. No, Zubac tada očito shvata da bez pomoći međunarodne zajednice neće ništa postići i odlazi u Tužiteljstvo BiH gdje Jonatanu Ratelu daje opširan iskaz o korumpiranim policajcima istočne Hercegovine
Tomislav Kovač, načelnik SSJB je 1. augusta 1992. uputio dopis Ministarstvu unutrašnjih poslova Srpske Republike BiH s molbom da se Goran Zubac postavi za “zamjenika komandira pogranične milicije SSJB Ilidža”. Dalje se navodi da je Zubac diplomirani pravnik koji je “radno iskustvo u struci stekao u PTT Sarajevo, Ves: diverzant. U sastavu RSM Ilidža nalazi se od samog početka ratnog sukoba i za to vrijeme je pokazao sposobnost za obavljanje poslova za koje se predlaže.”
Diverzije na Igmanu
Uz prijedlog je priložena i biografija u kojoj se između ostalog navodi: “Prije rata obučavan širom kasarni od kojih se ističe V.P. 5000 Pančevo, zatim aktivno učestvuje u naoružavanju srpskog naroda u Dobrinji, te je učesnik prvih barikada. Početkom marta 1992. po nalogu majora Krstovića sa još par momaka vrši diverzije na Igmanu na potezu Bijela kosa minirajući i razrušavajući puteve. Da su akcije bile uspješne potvrđuje radio koji je u vijestima govorio o upadimu diverzantsko-terorističkih grupa.Odmah po dolasku diverzanata potpukovnika Lalovića iz kasarne Butila učestvuje u preuzimanju kasarne. Sa šest vojnika je završio akciju Orašnica, a nakon dva dana učestvuje u akciji Ahatovići kao komandir ispred vojnog dijela kasarne Butile. Krajem juna ‘92. prelazi samoinicijativno u Specijalnu jedinicu MUP-a Ilidža gdje počinje kao pješadinac i učesnik je svih akcija od dolaska u Specijalnu jedinicu pa do prelaska u Stanicu milicije za kontrolu prelaska granice Ilidža.
Posebno se istakao u dvije akcije: 4. 8. 1992. je raketnim projektilima tipa OSA uništio dva muslimanska tenka na potezu benzinska pumpa Stup – Cvjećara koji su uz pješadijsku podršku krenuli u Kasindolsku; 6. 8. 1992, prilikom vraćanja zauzetog dijela ulice Nike Kolumbića od strane Specijalne jedinice Armije BiH, u borbama koje su trajale čitav dan do kasno u noć je uništio oklopno vozilo sa pripadnicima Specijalne jedinice koji su bili u njemu. Srpski dio Kasindolske ulice je bio vraćen iste večeri. U ove dvije akcije Armiji BiH su uništena dva tenka, oklopno vozilo BRD-M, zatim posada… a gubici u živoj sili na strani Muslimana su iznosili oko 150 mrtvih i veliki broj ranjenih, dok je na našoj strani samo lakše ranjen jedan pripadnik Specijalne jedinice.
Poslije ovih akcija dobija ratni nadimak Osa, a od strane načelnika Tome Kovača je postavljen za zamjenika pa i komandira Specijalne jedinice MUP-a Ilidža. Aktivan je učesnik daljih akcija, a od 21. 12. 1992. je postavljen za zamjenika komandira Stanice milicije za kontrolu prelaska granice Ilidža gdje se i sada nalazi.” I gdje je ostao do kraja rata.
Odlazak u Trebinje
Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma i reintegracije Ilidže Goran Zubac odlazi u Trebinje gdje počinje raditi u Centru javne bezbjednosti. U sarajevsku kancelariju Eufora dolazili su brojni izvještaji u kojima se spominje ime Gorana Zupca. Izdvajamo neke dijelove:
“Izvještaj iz septembra 2000. navodi da su 1995. policijski službenici iz policijske stanice u Trebinju dobili automatsko naoružanje i municiju da ih sakriju u svojim privatnim kućama. Ove naredbe su došle direktno od komandira stanice Miodraga Jankovića. Janković je zaprimio pismene upute za izdavanje oružja od strane Šefa osoblja CJB. Janković je potom dao instrukcije oružaru Branku Ateljeviću da svakom policajcu izda jednu AK-47 kalašnjikov automatsku pušku sa municijom (oko 300 metaka kalibra 7,62mm).
Janković je nadalje naredio policajcima da sakriju svu dokumentaciju koja dokazuje da im je izdato naoružanje i da o ovome nikome ne govore. Bosanska Srpkinja, predsjednica Biljana Plavšić, zahtijevala je od francuskog ministra vanjskih poslova Huberta Vedrinea da odbije Miodraga Jankovića kao novog ambasadora BiH u Francuskoj. Agencija Beta citira navode francuskih diplomatskih izvora koji kažu da su Plavšićkine primjedbe na Jankovića bile protiv njega zbog toga jer je on bio postavljen od strane nekadašnjeg tvrdolinijaškog vodstva bosanskih Srba na Palama.
Eufor raspolaže informacijom da je 2004. ukradeno 500.000 KM iz kuće Milene Kosanović u Trebinju. Policijska istraga je propala.
Kosanović je otvoreno optužila Gorana Zupca za ovu krađu.
(Kako su objavili mediji RS-a Milena Kosanović, direktorica Pošta Srpske u Trebinju i njen muž Luka, koji je bio dugogodišnji direktor Fonda za zdravstveno osiguranje su opljačkani i iz njihove kuće odneseno je više od pola miliona maraka, ali nikada nije postavljeno pitanje porijekla imovine. “Pravosudne instance i policija su utvrdili da li smo šta sumnjivo uradili, i ispitali su da li smo šta opljačkali i kako smo došli do tih sredstava. Mi nismo imali poroda, a statistika kaže da jedno dijete u Velikoj Britaniji košta do punoljetstva oko 200.000 funti. Da smo imali dvoje djece mi ne bismo mogli da uštedimo tolika sredstva. Ja i moj muž smo bili i sada smo ugledni građani ovog grada, i mislim da nije red da nam se postavlja pitanje o porijeklu naše imovine”, istakla je Milena Kosanović. Dod.aut.)
Energetska mafija
Načelnik kancelarije Eufora u Trebinju je 19. 1. 2005. izvijestio da je Goran Zubac, tadašnji načelnik ureda uniformisane policije u Trebinju, bio najozbiljniji kandidat za novog šefa policije. Prema tom izvještaju bio je povezan sa korupcijom. Na kraju je novi šef postao Žarko Laketa, a Zubac njegov prvi suradnik. U oktobru 2005. Zubac je optužen za korupciju, nevezanu za političare, već za njegovu lične koristi.
Drugi izvještaj iz marta 2005. navodi da je Zubac iz Srpskog Sarajeva i pomoćnik osobe po imenu Tomo Kovač i Momčila Krajišnika, prijatelj Boška Lemeza, člana energetske mafije u Republici Srpskoj. Prije rata bio student Škole kontraobavještajne službe (KOS bivše JNA) V.P. 5000 u Pančevu. On je bio jedan od ljudi koje je SDS pripremao za rat u BiH. Njegova povezanost sa korupcijom (transport raznih roba) su bili policajci Srđan Grujić i Zoran Krstić. Trenutno gradi kuću na lokaciji poznatoj kao rupa (engl. hole). Dobio je dozvolu od Geodetskog zavoda RS-a čiji je šef povezan sa dobro poznatim kriminalcem Momčilom Mandićem.
U aprilu 2006. jedan izvještaj je dostavio neprovjerenu informaciju da je Goran Zubac navodno učestvovao u napadu na selo Ahatovići 1992. blizu Sarajeva. Navodno je on komandovao jedinicom Specijalne policije RS-a koja je uhvatila i ubila nekoliko zatvorenika Bošnjaka. Kako se navodi Zubac nije pogođen ovom pričom i potvrdio je da su ovi navodi plasirani zbog njegovih nedavnih uspjeha u borbi protiv kriminala.
Jedan izvještaj iz maja 2006. jasnije prikazuje lične podatke Zupca: posjeduje privatnu kuću u Trebinju; u velikim dugovima, podnio zahtjev za zajam 40.000 KM dana 19. 5. 2006. u Raiffaisen Zentralbank u Trebinju; u Trebinju od 1995; načelnik uniformisane policije od 2001; kasnije zamjenik načelnika CJB; tvrdolinijaš kaže da je nepotkupljiv; trebao biti unaprijeđen za načelnika 2005, međutim ministar unutarnjih poslova pod pritiskom OHR-a postavlja drugog načelnika, a Zubac je postavljen za njegovog zamjenika; načelnik CJB od 2005; nastavlja sa svojom tvrdolinijaškom politikom i biva uspješan sa njom; uspješan u borbi protiv krađe automobila, krijumčarenja cigareta i luksuznih roba; najspektakularniji uspjeh Zupca je rasturanje mreže krijumčara cigareta u koju su bili umiješani visoki političari i dužnosnici Crne Gore.
Ometanje istraga
U aprilu 2008. Eufor je dobio informaciju da je SIPA uhapsila 14 osoba pod sumnjom da krijumčare drogu u zoni Trebinja. Prema banjalučkim dnevnim novinama Nezavisne novine jedna od uhapšenih osoba je Miodrag Zubac, bliski srodnik Gorana Zupca.
Izvještaj iz jula 2008. kaže da Zubac ne obavlja svoje dužnosti pravilno, povezan je sa organizovanim kriminalom i da je ovom operacijom htio da opere svoje ime. Zubac posjeduje luksuznu kuću koja vrijedi 1,5 miliona KM sa bazenom na mjestu gdje nikome drugome nije bilo dozvoljeno da gradi kuću. Komentar jednog sagovornika je da je sa njegovom plaćom apsolutno nemoguće imati takvo bogatstvo bez umiješanosti u kriminalne aktivnosti.
Kada je Zubac počeo sa radom u Trebinju bio je u lošim odnosima sa Čičkovićem, ali se je Laketa umiješao i uprkos činjenici da njihov odnos trenutno nije dobar ne uznemiravaju jedan drugog. Kada bi se Zupčevi planovi ispunili sa Čičkovićem kao komandirom Granične policije Zubac bi dobio potpunu kontrolu nad svim što se dešava u ovoj zoni.
Prema izvještaju od marta 2009, koji navodi da je u novembru 2007. godine MUP Trebinje otvorio istragu, glavni optuženi su bili Vojin Mitrović, pomoćnik ministra energetike RS-a, Ljubo Glamočić i još pet osoba zaposlenih u Elektroprivredi RS-a, Termoelektrani i Rudniku Gacko, Termoelektrani u rudniku Ugljevik, koji su bili optuženi za zloupotrebu položaja. Istraga je ometana i obustavljena od strane Gorana Zupca, načelnika MUP-a Trebinje.
Goran Zubac je opstruirao i obustavio istragu protiv Vojina Mitrovića, vlasnika Oktan Promet Company iz Bijeljine (izvještaj CQ 5857) koji je bio optužen za ilegalno namještanje/dodjeljivanje tendera za snabdjevanje gorivom kompanija kao što su Elektroprivreda RS-a, Termoelektrana i Rudnici Gacko, Termoelektrana i Rudnik Ugljevik (CQ 4248), korupciju i povezanost sa važnim kriminalnim bandama iz ove zone kao što su braća Krzić.
Mreža
Goran Zubac je umiješan u ove aktivnosti i njegova uloga je da omogući konstantno funkcionisanje mreže. Zubac je započeo kampanju diskreditiranja protiv nekoliko časnih policajaca iz Trebinja. Na primjer, Zubac je suspendirao Sašu Govedaricu, načelnika krim policije. Govedarica je otkrio da je nekoliko ljudi vrlo bliskih Zupcu bilo umiješano u zavjeru oko pronevjere 1.000.000 KM u Elektroprivredi u Trebinju. Zubac je naredio Govedarici da napusti slučaj i Zubac je uzeo kompletnu dokumentaciju vezanu za ovaj slučaj. Nekoliko dana prije suspenzije Govedarica je planirao akciju protiv trgovaca heroinom u Trebinju vezano za Zupca, ali kada je Zubac saznao za akciju suspendirao je Govedaricu.
Isti izvještaj navodi da je Zubac iskoristio policajce pod njegovom kontrolom da bi došao u kontakt sa kriminalnim grupama zbog njegove lične koristi. Glavni delikventi sa kojima je Zubac sarađivao su: Nikola Šaraba, Bratislav Lakić i Miodrag Atiljević.
Prema istom izvještaju Eufora u junu Nikola Šaraba je bio uhapšen pod optužbama za organizovani kriminal. Nakon hapšenja je rekao da neće pasti sam i poslao je pismo Stanislavu Čađi objašnjavajući umiješanost Gorana Zupca u organizovani kriminal, trgovinu drogom, iznuđivanje i reketiranje.
Eufor je primio neprovjerenu informaciju u maju 2010. koja navodi da se krijumčarenje ljudi iz Crne Gore kroz BiH odvija rutom Previla – Čemerno – Kalinovik – Treskavica – kanjon rijeke Rakitnice – Mostar i dalje prema Hrvatskoj i zemljama EU-a. Glavni organizator ovih prelazaka je Zoran Krstoje. Za transport ljudi kroz BiH Krstoju pružaju pomoć sljedeće osobe: Mišo Vuković, komandir stanice u Gacku, Zoran Adžić, komandir Stanice javne bezbjednosti Bileća, Goran Zubac, komandir CJB Trebinje, Miodrag Janković, inspektor CJB trebinje, Dejan Janković…
Zubac je veoma važna ličnost u političkoj stranci SDS i koristio je svoj uticaj da ometa kampanje drugih političkih stranaka.
Od oktobra 2009. Eufor ima informaciju da je od samog početka svoje policijske karijere Goran Zubac sistematično radio na kampanji svoje lične promocije uključujući čak i fiktivne operacije koje je on organizirao i izmišljene izvještaje koje je dostavljao kao rezultate tih operacija.”
Kada je Goran Zubac predložen za direktora SIPA-e iz Američke ambasade su sugerirali da on ne bude izabran (nakon uvida u ove informacije jasno je i zašto) no, dobio je podršku Vjekoslava Bevande i Zlatka Lagumdžije, a za njegovo imenovanje glasala je i SDA.
Korumpirani policajci istočne Hercegovine po Zupcu
Goran Zubac je 10. oktobra 2014. u Tužiteljstvu BiH saslušan kao svjedok. Izjavu je uzeo Jonathan Ratel, tadašnji tužitelj za organizirani kriminal. Na početku svog iskaza Zubac je naveo da radi u CJB-u Trebinje kao načenik Odjeljenja policije te da mu je pretpostavljeni Mrkša Skočajić, načelnik CJB-a. Zatim je ispričao kako se u ovoj policijskoj stanici krše procedure i komanda rukovođenja, da se on zaobilazi, konzumira se alkohol, policajci se druže s kriminalcima i učestvuju u kriminalnim aktivnostima.
Na pitanje tužitelja o kojim kriminalnim aktivnostima govori, Zubac je odgovorio da se radi o “tranzitu akciznih roba, zatim droge, narkotika, naftnih derivata, ukradenih vozila, vozila sa carinskim prekršajem, zatim falsifikati pasoša, itd.” A upitan kako policija u Trebinju pomaže organizirani kriminal, ispričao je: “Postoji jedan dio rukovodstva koji ništa ne poduzimaju na raščišćavanju u policiji i iz mojih informacija i izvora jednostavno sam došao do saznanja da rade za te rukovodioce i kriminalne grupe, jer sve kriminalne grupe su ranije i sadašnje rukovodne garniture u sprezi sa jednim dijelom stare politike i jednoga dijela, odnosno pojedinaca iz tajne službe. (…) Informacije su curile. To je veoma teško dokazati, ali je tako.”
Poslovi s drogom
Donosimo najzanimljivije djelove iz iskaza Gorana Zupca. O povezanosti policije s poslovima oko droge ispričao je:
“Policajac bivši PS Trebinje, Vukašinović Vladimir je brat narko dilera Vukašinović Miroljuba, zvanog Vandam i policija se ponaša pasivno jer zna da mu je brat policajac.
Imao sam informacije o raznim imenima iz Saobraćajne policije u Trebinju, a i policijske stanice Trebinje, o pojedinim policajcima koji učestvuju u aktivnostima. Bitno je napomenuti da sam sva ta imena saopštavao načelniku Centra Mrkši Skočajiću, komandiru PS Trebinje Janković Miodragu i komandiru za bezbjednost saobraćaja Čedi Popoviću. Nažalost, vrlo malo su učinili na dokumentovanju i odstranjivanju policajaca.
Još jedan primjer bivšeg komandira PS Ljubinje, Radić Branka, koji je štitio policajce, mada sam mu ja skrenuo pažnju na dva imena, Banđur Draženka i Đurić Ljubomira. Nisam imao pomoći pa sam uglavnom sam rješavao ove probleme. Jedan dio je riješen kroz disciplinske postupke.
Policajac Vukašinović Vladimir prema svim informacijama kojima raspolažem prevozio je u svom vozilu marihuanu za uslugu od 50 KM po jednom kilogramu. Uglavnom je prevozio količine od 50 do 200 kilograma.
U krijumčarenje drogama bili su uključeni policajci Butulija Miro, Vukašinović Vladimir, Vukosav Ranko, Pravica, Radovanović, koji je otišao iz službe, Dobranić, Lojpur, u PS Bileća Rogan Slaviša, Vujović.
Još 2001. ja sam označio ovaj trougao – Ljubinje, Trebinje, Bileća kao Kolumbiju i onda sam nastojao policajce da prebacujem unutar organizacionih jedinica. Primjer policajaca Banđura i Đurića iz PS Ljubinje sam prebacio u Nevesinje, jer u Nevesinju nema droge, ali procedure su takve i pritisci da su ih brzo vraćali, tako da imam informacije da su kod Bandura na ručku, nakon mog raspoređivanja u Nevesinje, bili raniji ministar Jovičić Dragomir i general Delić.”
Krijumčarenje vozila
Kako je policija štitila krađe automobila prema Goranu Zupcu: “U prostoriji komandira smo se nalazili ja, načelnik Mrkša, zamjenik načelnika Slobo Tomanović, komandir PS Janković Miodrag i u jednom momentu je ušao inspektor krim policije Lakić Nenad, te donio izjavu od jednoga koji je prevozio ta vozila, te mi saopštio zaključak da je sav kriminal išao preko referenta u PS Trebinje Ateljević Vlade, koji radi na registraciji vozila. (…) Načelnik Centra je rekao da će ga sutra suspendovati, kad nije, pitao sam zašto, rekao je da će formirati komisiju, nikad nije formirana…
Krijumčarena vozila dolaze iz Evrope, najnoviji modeli. Oni na trasi kuda prolaze imaju svoje ljude koji im pružaju slobodan prolaz.
Skupocjena vozila su završavala prema Crnoj Gori. (…) Prema zadnjim informacijama prije godinu dana u okolini Ljubuškog radi se savršeno štancanje broja šasije laserski i mijenjaju originalne fabričke brojeve.
Prema informacijama Tasovac je uspostavio kontakte sa bivšim načelnikom Jelić Draganom i sa Mrkšom Skočajićem. Zatim postoje javna pogovaranja da su Tasovac Željko i Mrkša Skočajić kumovi. Ovo nisam provjeravao dok me u Banja Luci Risto Bašić, načelnik Uprave analitike, nije pitao o tome. Odgovorio sam mu da imam informaciju da ga štiti, a ovo drugo nisam provjeravao. Po povratku iz Banja Luke razgovarao sam s Ćeranić Nikolom, zamjenikom komandira i on mi je rekao da su kumovi, Tasovčeva žena Željka je iz Oraha, Mrkša Skočajić je bio kum na krštenju Tasovčeve djece, mislim da se radi o kćerki Oliveri, a kum Tasovčevom sinu je Bodiroga Marko, također kriminalno lice koje se bavi cigara i alkoholom, itd. Na krštenju je bila i Stana Pikić, prodavačica u Butreksu.
Trebinjska policija štiti Tasovca. Javna je tajna da mu je kćerka maloljetna i čitavo vrijeme se voza po Trebinju. Zadnji put u crvenom golfu registarskih oznaka 284-K-794. Tasovac živi u Bregovima, Trebinje. Prema informacijama sada vrlo rijetko, ali ranije su u večernjim satima u njegovoj kući sjedili Mrkša Skočajić i Marko Bodiroga. Tu sam informaciju često dobijao od Nikole Ćeranića. U blizini kuće viđano je i službeno vozilo Golf 4 (109-A-212) koje je vozio načelnik.
Kad je bilo govora da će Mrkša biti smijenjen zovnuo me u kancelariju komandir Čedo Popović i pokazao mi depešu PU Mostar kojom urgiraju na raniju depešu da se pronađe i uzme izjava od Tasovac Željka. Zapelo mi je za oko da se urgira nakon mjesec dana, a Tasovac čitavo vrijeme u Trebinju i niko ga ne dovodi.
Tasovac je stalno u društvu sa Vasom Glibom, po mojim informacijama radi se o čovjeku visoko rangiranom u narko piramidi. (…)
Prije 20-tak dana bio sam na kafi sa kolokatorom jedinice za podršku EUPM-a, Erikom Dieboltom, koji je izuzetno profesionalan i korektan. Dao mi je informaciju ko je bio na slavi kod Tasovca Željka. Kad sam pogledao spisak nemate nijednog poštenog čovjeka, sve kriminalci, narko, vozila, a čak su bili i predstavnici policije Mrkša Skočajić, komandir Miodrag Janković, te Dragan Jelić, radnik Obavještajne službe. Da služba radi profesionalno ovo je trebalo da bude dokumentovano, skup od 30 do 50 kriminalaca na jednom mjestu.”
Korumpirani policajci
O tome kako visokorangirani policajci pomažu kriminalcima, Zubac je ispričao: “Skočajić Mrkša, načelnik CJB Trebinje, (…) ostvaruje kontakte sa OBS svakodnevno u cilju prikrivanja jednih drugih sa djelom politike sa Vučurevićem, jer ga je on postavio, a osnovne poluge preko kojih radi, od rukovodnih radnika su njegov zamjenik Slobo Tomanović, šef krim policije Kovačina Milan i preko šefa PS Trebinje Janković Miodraga. Treba napomenuti da je šef analitike Spasojević Jovo, koji se nalazi u grupi u sjeni, a svoje konce vuče preko Vučurević Božidara i preko Rista Bašića za pokrivanje u Banja Luci.
Tomanović Slobodan domaći je Trebinjac, podoban za sve, jedan alkoholičar. Po mojim informacijama uzeo je od Mrkše 5.000 KM koje mu je dao Tasovac da se zataška incident kad ga je Šaraba nokautirao 3. 10. 2003. Vidi se iz papira da je bilo zataškano, a da je uzeo 5.000 KM to se ne može vidjeti.
Dalje, po rangu šef Odjeljenja krim policije Kovačina Milan znam da je zataškao masu tih slučajeva. Prema informacijama njega je kupio Dule Ilić, to je čovjek broj jedan što se tiče akcize i dobio sam informaciju od povjerljivog izvora da prima mjesečni iznos, zavisno od informacija. Po meni je krajnje negativan i neprofesionalan.
Sa ovom grupom je šef analitike Spasojević Jovo, to je bio ratni načelnik u policiji, jedan alkoholičar, čovjek koga je postavio Božidar Vučurević, ima izuzetne komunikacije sa načelnikom Centra i on plasira određene informacije i dezinformacije prema Banja Luci preko Rista Bašića. Šef analitike koji je blizu rukovodstva i lobira, bio je Dodikov čovjek, a sada je u PDP.
Vladičić Nada postavljena je za šefa finansija, muž joj je član SNSD-a. Po meni je poštena, nemam nikakvih primjedbi, ali nisam zadovoljan sa radom Jovanović Jova, šef unutrašnje kontrole, on je ubačen pred penziju, mislim da je pošten, ali ipak će poslušati Mrkšu.
Janković Miodrag, komandir PS Trebinje postavljen je 1996. Prema nekim saznanjima ga je Dule Ilić uzeo pod svoje za iznos od 15.000 KM. Raniji komandir Čedo Popović, to je četverostruki igrač. (…) Falšira i lažira skice za saobraćajne nezgode.
Šef krim grupe u PS Trebinje, Govedarica Saša, po meni podržava Zlatka Kljunka, kriminalca koji se bavi svim i svačim, i Gudelj Željka, zvanog Muta, i mislim da su komšije. Od inspektora Lugonja Luke, koji je pošten i korektan, dobio sam informaciju da u kancelariju krim grupe u PS Trebinje dolazi Zlatko Kljunak i ostaje nasamo sa Govedaricom.
Od Milanović Zorana, poštenog i profesionalnog, dobio sam informaciju da je od Radović Relje kriminalca oduzeto vozilo crveni ford i da su mu ga vratili. Ko je vratio, Vlado Vujović šef opšteg kriminala u Odjeljenje krim policije i šef krim policije centra Kovačina Milan uz Jankovića i Govedaricu iz PS Trebinje. Vozilo je rastavljeno i prodato u dijelove jer je neregularno. Tražio sam papire, rekao je da nema nikakvih papira.
Trklja Zdravko, sad je inspektor. Po mojim informacijama ima izuzetne odnose sa ranijim komandirom Bileće, radio je sa alkoholom i on ga je pokrivao informacijama i zato je dobijao novčane nagrade, a da ga je jednom izreketirao za 10.000 KM. Radi se o alkoholičaru i javno podržava Dodikovu partiju SNSD.
Vujović Vladimir, na dužnosti šefa opšteg kriminaliteta, alkoholičar po mojim informacijama, u svim ranijim nerašćišćenim djelima od ubistava, razbojništava, itd. Uvijek se nalaze dva ista inspektora, jedan je Vujović Vlado, a drugi Delić Radovan koji se nalazi u misiji u Liberiji, inače rođak Željka Tasovca i mislim da je njegov pištolj nosio Tasovac 1996.
Kovačević Miroslav, šef Odsjeka za suzbijanje narkotika po meni nije za taj posao, niti je napravio bilo kakav rezultat za tri godine.
Umjesto da bude smjenjen on je nagrađen. Par puta sam ga testirao kad se god radilo o lokalnom dileru Peđi Dostiću, nije uopšte reagovao (…) nemam nikakvih dokaza da je korumpiran ali sa mnom je završio.
Traparić Ljubiša, šef za strance, došao iz DB-a. Nemam nikakve informacije o kriminalu, ali imam druge da podržava Mrkšu Skočajića, da je u dobrim odnosima sa Mirom Prelom i sa predsjednikom suda Bosićem… Koju igru igra ne mogu dokučiti, ali nije naivan.
Prije sedam dana dobio sam informaciju da su početkom prošlog mjeseca u nekoj kafani sjedili pomoćnik komandira PS Trebinje Koprivica Goran i kriminalac iz Trebinja Šišković. Navodno je Šišković tražio da mu propusti neka vozila, ali ga je komandir mršnuo i otišao. Krivo mi što ne dobivam informacije od komandira PS, a naročito jer se radi o Koprivica Goranu, koji je jedan alkoholičar koji održava kontakte sa kriminalcima i koji je svaki put provalio akciju kad se trebala vršiti racija u diskoteci Skay u kojoj je sjedište rasturanja narkotika. Sad je aplicirao i prošao je u SIPA-u. To bi bilo to.”
Prijava policajaca protiv Zupca
Press RS je 11. 2. 2008. objavio da su pripadnici CJB Trebinje, koje je načelnik Goran Zubac optužio pred Tužilaštvom BiH da sarađuju sa kriminalnim grupama, podnijeli krivičnu prijavu protiv njega zbog davanja lažnog iskaza. Objavili su i dijelove iz njihove prijave: “Radi ličnog napredovanja u službi i dolaska na ključne funkcije u CJB Trebinje, Zubac je lažno svedočio protiv većine svojih kolega, koje su mogle da mu budu protivkandidati za rukovodeće funkcije u ovom centru.”
Dalje se navodi da je “ubrzo posle Zupčevog svedočenja Mrkša Skočajić smenjen, a Zubac postavljen za zamenika, pa potom za načelnika CJB Trebinje! Protiv oklevetanih nikada nije pokrenut postupak radi utvrđivanja istinitosti Zupčevih navoda, što potvrđuje da je Zubac podneo lažni iskaz. Po dolasku na mesto načelnika Zubac je smenio Miodraga Jankovića sa mesta komandira i postavio ga za šefa Odseka za sprečavanje opšteg kriminaliteta, iako ga je u Tužilaštvu BiH opanjkao. (…) Posle dolaska na mesto zamenika i načelnika CJB Trebinje nije pokrenuo nijednu radnju protiv pomenutih lica, niti je o tome obavestio Okružno tužilaštvo, iz čega je jasno da je u trenutku davanja iskaza znao da iznosi neistinite tvrdnje – navodi se u prijavi.”
Press je tada podsjetio da “ova prijava protiv Zupca nije i jedina. Nekadašnji načelnik CJB Dragan Jelić svojevremeno je tužio Zupca i šefa Odseka za suzbijanje narkotika Miodraga Kovačevića zato što su ga označili kao švercera narkotika. Osnovni sud Trebinje presudio je u korist Jelića, a dobijenu odštetu od 3.000 KM Jelić je poklonio Udruženju roditelja dece sa posebnim potrebama.”
