Mustafa Cerić: Šta hoće hrvatska politika u Bosni?

2395
MustafaCeric1211

Autor: Dr. Mustafa Cerić

Ne znam šta hoće hrvatska politika u Bosni! Ali, ne znaju ni bosansko-hrvatski političari šta hoće, a kamoli hrvatski u Hrvatskoj. No, svi oni, kako u Bosni tako i u Hrvatskoj, iako ne znaju što hoće, hoće to što hoće odmah i sada.

Dakle:
1) hrvatska politika hoće jednakopravnost, ali ne dâ da se ta jednakopravnost provede u Mostaru, Stocu, itd;

2) hrvatska politika hoće konstitutivnu legitimnost, ali ne smeta joj kad Bošnjaci izaberu Hrvata za načelnika u Varešu;

3) hrvatska politika hoće da Hrvati ostanu i opstanu u Bosnu, ali im daje hrvatsku putovnicu tako da se lakše mogu iseliti iz Bosne i integrirati u Europsku uniju;

4) hrvatska politika se zalaže za put Bosne u NATO, ali konspirativno surađuje s Dodikom da do toga ne dođe;

5) hrvatska politika priznaje suverenitet i teritorijalni integritet bosanske države, ali radi na podjeli Bosne u dosluhu sa Srbijom;

6) hrvatska politika optužuje Bošnjake/Bosance za izbor Komšića, kao nelegitimnog Hrvata u bosanskoj državi, ali im ne bi bilo mrsko ako bi Bošnjaci/Bosanci izabrali legitimnog Hrvata, poput Čovića;

6) hrvatska politika optužuje Bošnjake/Bosance što se zalažu za “građansku” Bosnu, ali, u isto vrijeme, Čović optuži Bošnjake/Bosance u Brisela za “islamsku” državu u Europi;

7) hrvatska politika prisvaja sebi epitet europske kulture (i politike), ali odbija političku ideju “jedan čovjek, jedan glas”, što je, zasigurno, najviša kulturna i politička europska vrijednost od Francuske revolucije;

8 ) hrvatska politika plaši Europu i svijet od ekstremnih “vehabija” u Bosni, ali odbija priznati međunarodni sud u Hagu, koji je pravosnažno presudio hrvatskoj politici u Bosni za “udrženi zločinaški poduhvat”, najviše zbog masakra Bošnjaka/Bosanaca u Ahmićima;

9) hrvatska politika hoće da ima Bošnjake/Bosance kao svoje strateške partnere, ali iza injihovih leđa radi protiv njihovog nacionalnog i državnog interesa;

10) hrvatska politika optužuje “vehabije” u Bosni za izbor Komšića, što je jedan od nejvećih nonsensa, ali neće da se suoči s istinom da su Komšića izabrali bosanski ljevičari i uplašeni Bošnjaci/Bosanci zbog Čovićeve politike i, dakako, Čovićevog kolaboriranja s Dodikom protiv bosanske države, njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.

I, naravno, najveći paradoks hrvatske politike je u tome što očekuje da Bošnjaci/Bosanci razumiju greške Hrvata u Bosni, ali sami Hrvati neće da razumiju te svoje greške (“moj grijeh”) i ne mare za svojim vlastitim interesima u Bosni zato što im je pažnja okrenuta negdje drugdje. Hrvati neće da shvate da izbor Komšiča nije ni na koji način krivica Bošnjaka/Bosanaca, već je to unutarnje pitanje samih Hrvata, koji se ne mogu složiti oko toga ko je pravi ili legitimni Hrvat u Bosni.

Stoga, Bošnjaci/Bosanci ne treba da se miješaju u unutarnje hrvastke političke i druge međuhrvatske odnose. Niko od Bošnjka/Bosanaca ne smje nasjesti na hrvatsku manipulaciju u Bosni tako što će optuživati Bošnjake/Bosance za hrvatske političke nelogičnosti. A to znači da je krajnje nekulturno i politički neprimjereno optuživati Bošnjake/Bosance za neuspješnu hrvatsku politiku u Bosni, koja je, zhvaljujući svom sljepilu i predrasudama o Bošnjacima/Bosancima dobila međunarodnu stigmu “udruženog zločinačkog poduhvata” protiv bosanske države i Bošnjaka/Bosanaca.

Dakle, tek kada hrvatska politika kako u Bosni tako i u Hrvatskoj shvati svoj grijeh kao (“moj grijeh, moj grijeh”) i pod tom sviješću o vlastitom grijehu se ispovjedi Bogu i Bosni, tek onda hrvatska politika u Bosni i u Hrvatskoj može računati na bosanski oprost i samilost, na bosansko razumijevanje i simpatiju, na bosansko partnerstvo i dobrosusjedsku saradnju za mir i sigurnost na Balkanu i u Europi.

Do tada, neka kuka kome je do kukanja, ali Bosna ne odustaje od svoga puta prema NATO-u i EU-ji uz pomoć hrvatske politike ili bez nje. Pa nek traje koliko traje. Ako ništa Bošnjaci/Bosanci su naučili durati i izdurati do kraja, ako Bog da!

May God bless Bosnia!
Amin!