Autor: Hanaa Hasan / Preveo: Abdullah Nasup
Prošlo je osam godina od početka sirijskog rata. Milioni su raseljeni u zemlji i izvan nje, a više od 560.000 je ubijeno. Iza rješavanja vojnog sukoba koji je u toku, smrti i razaranja koje je uzrokovao, u Siriji predstoji bitka za zdravlje, koja će trajati godinama, kaže dr. Mohammed Jawad, kandidat dr.sc. koji je istraživao posljedice oružanih sukoba na zdravlje ljudi na Imperial Collegeu u Londonu.
„Indirektni učinak je vrlo široko rasprostranjen, zaista poražavajući i, što je najvažnije, jako teško ga je odrediti”, objašnjava on. Više od 13 miliona ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove; polovina njih je ostala u Siriji, a pola je otišla u druge zemlje. „Čak i ako tih 13 miliona ljudi nikada nisu doživjeli nikakve stresove vezane za direktne oružane sukobe, kao što su mučenje ili silovanje ili gubitak voljene osobe, sama činjenica da su bili prisiljeni da napuste svoje domove može imati jako veliki utjecaj na njihovo mentalno i fizičko blagostanje.”
Stres koji je uzrokovao ovaj dugogodišnji rat će, vjerojatno, ostavit trajne posljedice u vidu trauma, anksioznosti, povećanog krvnog pritiska i, posljedično, rizika od srčanih bolesti. „Stres može čak i smanjiti vaš imunološki sistem i činiti vas puno osjetljivijim na zarazne bolesti, pa čak i neke vrsta raka”, ističe Jawad.
Šteta bez presedana
Jedan od najbrutalnijih simbola sirijskog sukoba je sistematsko gađanje bolnica i zdravstvenih ustanova od strane Assadovog režimu. Svjedoci navode da su dronovi, prije bombardiranja bolnica, pratili kola hitne pomoći kako bi locirali bolnice. „Šteta nanesena razaranjem bolnica je stvarno bila bez presedana”, kaže Jawad. „Oko polovice njih ili ne radi uopće ili radi djelimično.”
Pod opsadom
Sirijski režim je provodio opsadu mnogih područja gdje su stotine hiljada ljudi mjesecima držani u okruženju, uz granatiranje i sprečavanje dotoka lijekova, hrane i vode.
Opsada na ljude može ostaviti fizičke i mentalne ožiljke, od kojih neki mogu biti trajni. „Većina dokaza o dugoročnom utjecaju opsade dolazi iz Drugog svjetskog rata”, ističe Jawad . „U opsadi Lenjingrada (sada St. Petersburg) preko milion ljudi u gradu izgladnjivano je do smrti, a preživjeli su imali tako mali unos kalorija da je to, nažalost, trajno oštetilo njihov metabolizam.”
On je vidio studije koje potvrđuju porast stope mentalnih problema, dijabetesa, bolesti srca, raka i drugih bolesti među preživjelima opsade Lenjingrada u poređenju sa onima koji su živjeli otprilike u isto vrijeme, ali ne u području opsade.
„Nadolazeće generacije u Siriji vjerovatno će podnijeti najveći teret utjecaja opsadnih stanja, s obzirom da mala djeca i bebe imaju veću zavisnost o adekvatnoj prehrani”, zaključuje on.
Izbjeglice bez utočišta
Jawad kaže da je bilo mnogo epidemijskih bolesti među onima koji su napustili svoje domove. „Vjerovatno jer su bili prisiljeni da žive u pretrpanim prostorijama s nižim higijenskim standardima, kao i zbog njihovog oslabljenog imunološkog sistema.”
Teški životni uslovi prisilili su mnoge, uključujući i djecu, na neformalnu ekonomiju u kojoj nema službenih plata i većina naknadu prima u naturi: rad u zamjenu za hranu i smještaj, naprimjer.
„Moraju se pronaći načini da se omogući ljudima, koji su pogođeni sukobom, da se brinu sami za sebe. Mogućnosti zapošljavanja mogu se osigurati kao što smo vidjeli u Turskoj, naprimjer, gdje su izbjeglice puno više integrirane, bolje šanse za liječnike da pokrenu vlastite klinike za sirijske izbjeglice, da izbjeglice zarađuju za život, čime su i šanse za razbijanje tog kruga siromaštva i lošeg zdravlja veće”, istakao je lomdonski istraživač.
