Piše: Fatmir Alispahić
Istog dana dogodio se teroristički napad na Atik džamiju u Bijeljini i misteriozni napad na učesnike pederskog filmskog festivala „Merlinka” u sarajevskom kinu „Kriterion”. Svi koji su osudili napad na pedere, nisu osudili napad na džamiju!
Dan-dva poslije pederi su ispisali uvredljive grafite na Carevoj džamiji u Sarajevu (grafit „Queer revolt”), čime su nekontrolisano imenovali svoga neprijatelja i poželjenog krivca za događaj na pederskom festivalu. Mogli su taj grafit o pederskom revoltu ispisati i drugdje, na nekoj crkvi, recimo, ali, oni su ga ispisali na Carevoj džamiji i razotkrili svoje krajnje namjere, ali, i političke sponzore. Cilj je oblatiti muslimane u Sarajevu kao ekstremiste, te proizvesti konfrontaciju između islama i demokratskih normi. Pederi su jedno od sredstava.
Ako je napad na Atik džamiju u Bijeljini, kako kaže Ramiz Salkić, podpredsjednik Parlamenta RS – „napad na sve Bošnjake” – a Bošnjaci su ustavna kategorija i konstitutivni narod, onda ovaj „napad na sve Bošnjake” mora biti makar jednako važan kao napad na pedere, bez obzira što pederi nisu konstitutivni narod. Ipak, Američka ambasada, koja se rijetko oglašava, našla je za shodno da u povodu napada na pedere objavi oštro saopćenje za javnost i osudi „nasilni i kukavički napad”. Američka ambasada nije našla za shodno da osudi napad na Atik džamiju, koja je za 10.000 bijeljinskih Bošnjaka simbol povratka i dostojanstva. Atik džamija je i nacionalni spomenik, a pederski festival nije nacionalni spomenik. Nacionalni spomenik je i Careva džamija, po kojoj pederi pišu grafite, pa se niko ne oglašava da osudi taj pederski vandalizam. Amerikancima su važni pederi, a ne muslimani, jer pedere niko ne smije da bije, a muslimane bije i sama Amerika. A đe Amerika okom tude američki poltroni skokom, pa su ovu hipokriziju javne zaštite pedera i prešutkivanja napada na bjeljinske muslimane iskopirali mnogi diplomatski i sarajevski gmizavci. …Ne bi li u ovom historijskom trenu – đe su pederi ugnječeni – pokazali da su na pravoj strani.
Evo, i mi se pridružujemo osudi tog „nasilnog i kukavičkog napada” na pedere i glasno poručujemo: Pedere niko ne smije da bije! Pederi imaju ljudsko pravo da se pederišu, jednako kao što nemaju građansko pravo da svojim pederisanjem maltretiraju druge. Antipederisti, isto tako, imaju pravo da se antipederišu, i nemaju građansko pravo da ugrožavaju pedere u njihovom pederisanju. Ali, ovdje je problem u senzibilitetu društvene i medijske kulture za koju je napad na pedere nešto što svi treba da osude, a napad na Bošnjake i na nacionalni spomenik nešto što ne zavređuje reakciju. Ova dva događaja su Božijom Voljom došla u isti dan, s ciljem da se razotkrije lažni moral koji nam prodaju razni međunarodni i sarajevski ublehaši.
Pederizam = terorizam
Nalazimo se pred ambisom koji treba da ozvaniči kako je maltretiranje Bošnjaka i skrnavljenje džamija nešto što treba prešutjeti, pa time i odobriti, dok je napad na pedere uzbuna najvećeg ranga. Uistinu, da li bi ikakvo nasilje u BiH potaknulo Američku ambasadu da se oglasi, kao što se oglašava u povodu tog zakukuljenog napada pod kukuljicama u kome su tri pederska lica zadobila lakše ozlijede. Sa tim lakšim ozljedama prevezeni su na Kliniku urgentne medicine, gdje se inače dovoze ljudi kad im crijeva ispadaju, a ne kad imaju lakše ozljede. Urgentna je halabuka, a ne medicina.
Zalegla se sumnja da su pederistički teroristi organizirali te maskirane napadače, da napadnu pedere, odnosno, da za tu režiju zna tek nekolicina. Ovaj događaj je, navodno, trebao biti okidač za nešto. Odgovor je možda u fašističkom saopćenju za javnost Naše stranke koja se zalaže da se krivično gone oni koji su inspirisali napadače. Bezbeli ih je inspirisao Fatmir Alispahić.
Evo dijela tog skandaloznog saopćenja Naše stranke: „Ako su napadači na učesnike Merlinke bili maskirani, onda nisu maskirani oni koji ih sa svojim govorom mržnje u javnosti podstrekavaju da to čine, jednako kao i vlast koja toleriše ovako brutalna ispoljavanja netolerancije”. Dalje se kaže da će Naša stranka, putem svojih predstavnika u vlasti, tražiti „utvrđivanje odgovornosti”. Možda utvrde i svoju odgovornost?!
Kao prvo, da li je ikad iko”svojim govorom mržnje u javnosti podstrekavao” nekoga da tuče pedere? Ako nije, a nije, onda se ovaj fašistički stav odnosi na ljude koji su javno svjedočili da ne podržavaju pederluk i pederizam, a što nije govor mržnje, već ljudsko pravo. Ko onda širi netoleranciju? Upravo Naša stranka i tzv. Helsinški komitet koji nipodaštavaju moje pravo da mislim kako je pederluk odvratan, ali i moje pravo da poštujem pravo svakoga ko odluči da živi kao peder. Ako ovo nije dovoljno, onda šta jeste?! Da li svi moramo biti pederi, i slaviti pederluk, kako bismo bili pošteđeni optužbe da podstrekavamo nasilje nad pederima?
Najbučniji promotori demokratskih standarda i ljudskih prava zapravo su naveći kršitelji ovih vrijednosti. Evo konkretnog primjera. Naša stranka sama sebe tumači kao sarajevski prozor u svijet, oni tamo su alternativci, hašišari, oni su moderni, oni znaju kako se ispravno jedu škampe. Naravno, oni se zalažu za pederska prava i slobode. Evo, zalažemo se i mi: snijeg pade na behar na voće nek’ pederiše ko god pedera hoće! Ali, oni se zalažu i da se ljudi hapse i procesuiraju po osnovu verbalnog delikta, što je naslijeđe crnog komunizma. Tako je Srđan Dizdarević, 2005. godine, u akciji izmišljanja antisemitizma po Sarajevu, saopćio da Fatmira Alispahića treba uhapsiti ako neko oskrnavi Jevrejsko groblje. Nacisti, cionisti i pederi su pravi majstori da od sebe naprave žrtvu kad ih niko ne dira. Tako je Hitler zapalio Rajhstag pa optužio Jevreje. Tako su cionisti priredili 11. septembar, pa optužili muslimane. Tako pederi počesto izudaraju sami sebe, pa optuže druge. Evo, slične situacije. Naša stranka se zalaže da se neko uhapsi po osnovu sumnje da je svojim govorom inspirisao napadače na pedere u tom kinu. Samo su fašizam i komunizam hapsili ljude po osnovu sumnje da pogrešno misle i pogrešno govore. To znači da u javnom prostoru mi već danas imamo šta se smije, a šta ne smije misliti, jer onaj ko pogrešno misli – konkretno, o pederima – taj može biti krivično gonjen kao inspirator (izmišljenog) napada na pedere. U takvom totalitarnom ambijentu, kojeg ovdje protežiraju tzv. Helsinški komitet i Naša stranka, a predvođeni Američkom ambasadom i evropskim satelitima – krivično može biti gonjen i neko ko posumnja u mogućnost montiranja cijelog slučaja. Toliko je laži oko nas da se više ne zna za koga je radio Mevlid Jašarević. Za Bošnjake sigurno nije.
Idemo u analogiju. Šta bi se dogodilo nekome ko bi 2001. i 2002. godine u Americi i Velikoj Britaniji posumnjao u zvaničnu „istinu” da Sadam Husein ima oružje za masovno uništenje i da je zbog toga nužna vojna intervencija ove dvije države? Niko se nije usudio da proturječi toj medijskoj i političkoj obmani. Onaj jedan što je u Londonu prvi kukuriknuo da Sadam Husein nema oružja za masovno uništenje, nađen je mrtav. Rat protiv Sadama bio je uslov da vojno-industrijski lobi pljačka američki budžet. Mafijaška su to posla, koja nam se prodaju kao tzv. borba protiv terorizma. A mafija je spremna na sve. Eto, gurnuli su Ameriku i Britaniju u rat, hiljade i hiljade njihovih mladića vraćeni su u mrtvačkim sanducima, hiljade i hiljade ih hoda sakatih i uništenih, a danas kad se zna da Sadam Husein nije imao oružja za masovno uništenje – niko ne odgovara za prevaru. Danas znamo da Sadam Husein nije krivac za američku i britansku tragediju, za stotine hiljade sprženih muslimanskih života, za uništen Irak i Afganistan, za uništenu Libiju i Egipat. Zašto bismo vjerovali nekome ko je u stanju vlastitu naciju svjesno i strateški obmanuti i odvesti u tragediju, baš po ovom istom obrascu po kome je moguće isposlovati razlog za pokretanje kampanje protiv ljudi koji ne podržavaju pederluk i pederizam?! Ne zaboravimo, pederizam je totalitarna ideologija, spremna na manipulacije, na korupciju, laž i nasilje, a time spremna i na terorizam kao oblik borbe za nametanje svoga pogleda na svijet. Evropa je već imala posla sa takvim manijacima, poput organizacija Baader-Meinhof, ili Crvenih brigada, koje su također nastupale u ime ugroženosti. Taj terorizam je postao sam sebi svrha, kao što i pederističko nasilje nema više nikakve veze sa zaštitom pedera i njihovih prava na slobodno pederisanje. Tamo gdje pederizam ne mogne proći ucjenom i korupcijom, pojavit će se terorizam. Možda je Sarajevo, stotinu godina poslije, ponovo poligon terorizma, s ciljem totalitarnog, velikosrpskog ovladavanja Bosnom i Hercegovinom. Grafiti na Carevoj džamiji to naslućuju. Jer, ako se nametnu fašistički standardi Naše stranke i tzv. Helsinškog komiteta – da se ljudi trebaju krivično goniti zato što „pogrešno” misle, lahko će biti nametnuti i „istinu” da je Naser Orić ratni zločinac a Novak Đukić (oslobođeni krivac za masakr na Kapiji) oslobodilac. Onaj ko sumnja i proturječi ima da završi na nekom novom Guantanamu, gdje će umjetnički rukovodilac biti, bezbeli, alternativni kosijaner Peđa Kojović. A zatvorenike će da pregleda i pipa Srđan Dizdarević, u ime njihovih ljudskih prava. Vidjeli smo kako to izgleda u Abu Graibu, gdje se američki vojnici pederski iživljavaju na zarobljenim muslimanima. Valjda je u ime takvih prava i sloboda Američka ambasada u Sarajevu u nekom povodu svoju fasadu obojila svjetošću duginih boja, simbolizirajući da je pederska zastava zaklanja i samu američku zastavu. Pederizam je globalizam, očito.
Policijsko pozorište
Blagodareći glavnom dejtonskom milicajcu Fahrudinu Radončiću naša zemlja poprima konture policijske države. Ni u jednoj državi Evrope, sigurno je, u medijskom prostoru nema toliko policijskih slika, značaka, zvaničnika, saopćenja. Ako je najefikasnija ona policija koju ne vidiš, onda je ona policija koju vidiš, očito, felerična, isfrustrirana, nesigurna u sebe, u nastojanju da svojim prikazivanjem pokaže kako je sve pod kontrolom. Pri tom policajisanju javnosti prave se ozbiljne greške, prelaze granice dopustivog, narušava se demokratski poredak, kao u slučaju kada čujemo kako treba Arapima zabraniti dolazak u BiH. Ilustracija je mnogo, a jedna od svježijih je hapšenje samohranog oca iz Zavidovića, Besima Hasića, koji je u socijalnom očaju poslao anonimno pismo na BHRT i napisao da će podići u zrak institucije države, entiteta, itd. Ova lakrdija je bila razlog da nas sigurnosne službe danima opsjedaju saopćenjima da su – „prijetnje ozbiljno shvaćene u policijskim agencijama, pa je na području cijele BiH podignut stepen sigurnosti”. Kako može biti ozbiljna prijetnja koja dolazi sa očitom socijalnom frustracijom? Kao da bi neko, ko hoće belaj napraviti, taj belaj baš tako najavljivao? Valjda se nešto uči na tim fakultetima kriminalistike? Tu nije bio kraj. Kada je uhapšen ovaj ojađeni samohrani otac, Besim Hasić, saopćeno je da će se „suočiti sa optužbama za terorizam” i da mu „prijeti oduzimanje starateljstva nad djetetom”. …Uprkos tome što je „plačući ispričao da ga je na pisanje pisma natjerala teška socijalno-ekonomska situacija”! Toliki je to „terorista” da njegovo dijete treba da ostane i bez tog jednog roditelja, a sve kako bi policijska država bila u funkciji. Jer, policijska država je kriminalna država, bezdušna država, nakaza kojoj je svejedno što u ime svojih totalitarnih računa djecu ostavlja bez roditelja, što unesrećuje i progoni ljude.
E, sad da vidimo šta policijska država radi kad „ne radi”? Kako je moguće da „skup visokog rizika”, kakav je pederski festival u Sarajevu, ne bude adekvatno obezbjeđen?!! Nakon pederskog festivala u Ramazanu 2008. godine, kada je neko platio tzv. vehabije da napadnu pedere, laik bi znao da policija treba obezbjeđivati jedan pederski skup. Policija svakako obezbjeđuje javne skupove, a pitanje je – zašto nije obezbjeđivala i ovaj?! Istragu treba početi od adrese koja je spriječila obezbjeđivanje pederskog filmskog festivala. Jer bi ta adresa mogla biti upletena u režiju napada na pedere. Koja je logika? Izmaknut ćemo policiju da plaćeni huligani mogu slobodno ušetati u salu. Kad nema policije, nema ni odbrane, ni intervencije, ni zaštite, a što je najvažnije – nema službenog izvještaja. Tek tada i tek tako moguće je manipulirati sa javnošću u vezi napada na pedere.
Ako Sarajevom hoda, i u Sarajevu djeluje, maskirana grupa batinaša, možda sklonih terorizmu, onda je to znak za uzbunu policijskih organa. Višednevna šutnja je indikativna i znakovita.To što policija uhapsi dvojicu lica, od ovih deset, ne znači ništa. Javnost mora znati ko su, imenom i prezimenom, a ne inicijalima, jer su to punoljetna lica. Evo, upravo smo vidjeli kako je u povodu jednog providnog anonimnog pisma iz Zavidovića danima hajcana priča o maksimalnoj pripravnosti organa sigurnosti. Dragan Lukač, direktor FMUP-a, kazao je „da su prijetnje shvaćene veoma ozbiljno i da su svi kapaciteti u pogonu”. A sada, kad imamo maskiranu grupu napadača, koja je spremna upadati u javne prostore i mlatiti ljude, a možda i ubijati ljude, svi policijski organi danima šute i ništa ne saopćavaju. Po logici stvari, opasnija je jedna organizirana grupa potencijalnih terorista, nego nekakvo anonimno pismo!
Tačno deset dana prije napada na pedere, a u povodu otkrivanja samohranog oca Besima Hasića iz Zavidovića, Tužilaštvo BiH je saopćilo sljedeće:
– Poručujemo svim građanima Bosne i Hercegovine da Tužilaštvo BiH i policijske institucije imaju kvalitetne i profesionalne kapacitete za otkrivanje počinitelja svih krivičnih djela, što potvrđuje i činjenica da je pošiljatelj anonimnog prijetećeg pisma efikasno otkriven i lišen slobode”.
Srdačno aplaudiramo ovoj policijskoj efikasnosti. Ali, te efikasnosti nije bilo kada se radilo o napadu na pedere. Što li?
