Autor: Akademik prof. dr. Adamir Jerković
Na današnji dan, 8. avgust 2025. navršilo se tačno 100 godina od rođenja Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva nezavisne Bosne i Hercegovine. On je obilježio XX stoljeće. O njegovom djelu napisao sam mnogo knjiga, članaka za međunarodne i domaće časopise, govorio na mnogim mjestima u zemlji i svijetu kao simbolu bosanskohercegovačke borbe za nezavisnost.
Napokon, svjedočiti o historijskoj veličini jednog mislioca kojem si bio savjetnik i prvi saradnik u Predsjedništvu BiH, vodi u opasnost da napišeš sladunjavu lirsku priču koja može biti pitka za čitatelje ali koja ne služi historijskoj istini. Bit će i onih koji će kazati da nije dovoljno napisano o prvom predsjedniku BiH. I nije. Ali, to je i nemoguće u ovakvom formatu. Preporučio bih stoga moje knjige, prije svih trilogiju „Alija izbliza I,II,III“, „Sjećanja na Aliju Izetbegovića“, „The role of Aliya Izetbegović in the independence of Bosnia and Herzegovina“ koje detraljno pišu o njegovom djelu. Odlučio sam, kao i uvijek, da istina bude moja priča. Njegov život nije bio nimalo lak. On je bio pozitivna historijska ličnost, ali za pravilno vrednovanje njegovog djela to nije dovoljno. Neki koji su govorili veoma nadahnuto o njemu na kraju su izmijenili svoju priču. Zato ovo nije pripovijest samo o dobru i ljudskom poštenju Alije Izetbegovića već je to priča o ljudskim htijenjima.
Ovo je pripovijest o čovjeku kojemu je prst sudbine dodijelio ulogu velikog formata i to ne samo u decenijskom predvođenju Predsjedništva BiH već u njegovom 60-godišnjem radu. Ali i pored uloženog napora on nije uvijek shvaćen na najbolji način. Ovako započinjem moj feljton u sarajevskom Oslobođenju koji počinje izlaziti od danas u 23 nastavka. Naravno, bit će mi zadovoljstvo da čitate u renomiranom „Oslobođenju“ moj zapis o ovoj bez sumnje najvećoj ličnosti kod Bošnjaka. Ko prati Bošnjake net zna da sam o Aliji Izetbegoviću pisao svih ovih godina a feljton o njemu možete naći i pročitati na Bošnjacima. net (vidi naslovnicu) koji sam pisao u maju i junu 2023. godine Naravno da nije napisano sve o njemu, ali u redovima mojih knjiga, i ovdje makar djelomično, satkana je njegova mudrost, plemenitost, hrabrost, kao i druge vrline jednog velikog čovjeka.
Pečat u vremenu
S Alijom Izetbegovićem sam po prirodi savjetničkog posla u njegvom kabinetu kontaktirao svakodnevno, a tokom tih razgovora i radnih zadataka saznao sam mnoge stvari koje se nisu isključivo ticale recentnih događaja nego mnogih detalje iz njegovog privatnog života…o čemu sam pisao posebno u trilogiji „Alija izbliza“. Nakon rata, pratio sam njegovu tešku i istrajnu borbu za političku odbranu koncepta cjelovite Bosne i Hercegovine. Najprije, kao vanjskopolitički urednik TVBiH, a kasnije i kao njegov savjetnik u Predsjedništvu BiH.
Ovo nije priča prevashodno o Aliji Izetbegoviću u projektiranom vremenu i konkretnim situacijama nego, uz ostalo, njome pokušavam „uhvatiti“ politički trenutak Bosne i Hercegovine. Nastojao sam da moj lični odnos, koji je bio ispunjen simpatijama prema ovom čovjeku, koji me ničim nije zadužio, kao ni ja njega, ne utiče na objektivnost priče o vremenu i Alije Izetbegovića u njemu. Zapisi koje sam o njemu napisao oslanjaju se: na vrlo precizne bilješke iz mog dnevnika o aktivnostima predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, zatim na moje knjige o njemu, kao i njegova zapažanja i komentare o ljudima i događajima.
Sa predsjednikom BiH Alijom Izetbegovićem nisam uvijek dijelio mišljenja i stavove, posebno u vezi nekih nedovoljno promišljenih medijskih poteza koje je ponekad logički i spontano preduzimao i koji su mu više štetili nego koristili. No, on ih je kao iskren i pošten čovjek povlačio bez obzira na cijenu. I zbog toga sam ga mnogo cijenio jer nije svoju reputaciju gradio na isprobanim šemama u politici već na čovječnosti. Odnos iskrenog poštovanja, najviše zbog toga, zauvijek je ostao prema njemu. Ali, prije svega, zbog njegove uporne i bespoštedne borbe za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, bez nacionalnih isključivosti i dominacije bilo kojeg naroda, što je bila i moja logika i politički credo.
Sada zaključite kakav je bio Alija Izetbegović. On je bio građanin svijeta, kojeg su poštovali svi dobronamjerni i pošteni ljudi. Neki se naravno neće složiti s tim, jer dok je svijeta i vijeka bit će različitih mišljenja, baš o svemu. O njemu su svoju riječ kazali svjetski državnici i ugledni građani planete i njihove ocjene su bile kao i moje. Nešto od toga ćete saznali dok se budete vraćali na moj feljton na Bošnjacima. Net. (iz 2023. i 2025.) ili dok od danas budete čitali feljton „Oslobođenja“, a ostatak pročitajte u mojim knjigama trilogiji „Alija izbliza“, „Sjećanja na Aliju Izetbegovića“ i „The role of Aliya Izetbegović in the independence of Bosnia and Herzegovina“ (eng. jezik). kao i drugim knjigama koje sam napisao a koje obiluje nizom podataka o značaju i ulozi Alije Izetebegovića u bosanskohercegovačkim i svjetskim okvirima. Ove knjige su nabavljali građani BiH i svijeta, nije bio nikakav stranački projekat pa mi je zbog toga još draži.
Svoju reputaciju Izetbegović nije gradio na izlizanim političkim shemama
Nemoguće je u ovom formatu ispričati sve o predsjedniku Aliji Izetbegoviću. To mi i nije bila namjera. On je po svojoj vokaciji bio borac za zaštitu muslimanskih interesa u svijetu kao i bošnjačkog nacionalnog korpusa. Dakle, treba svakako računati i na Izetbegovićeve protivnike, koji sve što napišete u njegovu korist navale po pravilu autoru na njegovu štetu. Meni je bilo važno da napišem istinu i samo istinu o njemu. Zbog generacije mladih ljudi koji će u budućnosti predvoditi Bosnu i Hercegovinu. Nije me briga za one koji su prespavali atrofiju i urušavanje socijalizma kao svjetskog poretka. Oni nisu „vidjeti“ da je raspadom Jugoslavije počela krvava otimačina Bosne i Hercegovine iz Beograda i Zagreba uz aktivnu pomoć domaćih proxija te da u toj zlokobnoj proekciji svijeta nije bilo mjesta za Bošnjake. Tekstove nisam uljepšavao ni u mojim knjigama niti u ovim feljtonima koje objavljuje Bošnjaci. net i sarajevsko „Oslobođenje“, naravno ako ne računam jezičko dotjerivanje. Suština se, međutim, nije mijenjala, ostajala je uvijek ista. Bilo mi je kristalno jasno da sam tek dotaknuo jednu temu i jednu ličnost i da ovo nije kraj mojih istraživanja djela Alije Izetbegovića.
Svaki naučnik, pa tako i ja kao akademik u tri akademije, ima zadatak da istražuje historijsku istinu prije svega o Bosni i Hercegovini, a onda i o Aliji Izetbegoviću, tim prije što se radi o najtežem periodu njene povijesti kada se vodila borba za opstanak multietničke strukture i prava sva tri njena ravnopravna naroda na njenom putu ka Evropskoj uniji. Ovo već i zbog poražavajućih riječi koje su izrekli dvojica lidera tadašnjeg zapadnog svijeta – John Major (Džon Mejdžor) i François Mitterrand (Fransoa Miteran), prvi je bio britanski premijer a drugi predsjednik Francuske. Od prvog to saznajemo posredstvom njegovog pisma iz januara 1993. državnom sekretaru Hoggu „…neophodno je, da se nastavi sa prevarom ‘Vanes-Owenovim’ mirovnim razgovorima da bi se događala kakva takva akcija sve dok Bosna i Hercegovina ne prestane postojati kao važeća država, a njeno muslimansko stanovništvo ne raseli iz svoje zemlje“. Sve se to događalo u vrijeme aktivnog rada predsjednika Alije Izetbegovića u Predsjedništvu BiH koji je sve to preživljavao zašto mnogo čitaoci i ne znaju. Zbog toga sam htio ispričati pripovijest o dobru i ljudskom poštenju r. Izetbegovića.
Ali to nije neizostavno priča samo o njemu. To je i pripovijedanje o ljudskim htijenjima i nemoći sa kojima se suočava čovjek, kojem je prst sudbine dodijelio ulogu državnika svjetskog formata. Bez njega nezamisliv je prošli vijek, veliko i nemilo stoljeće u kojem su počeli i završili svi veliki ratovi. Vrijeme u kojem je srpsko/srbijanska vojska izvršila agresiju na hiljadugodišnju Bosnu i počinila neviđeni genocid nad Bošnjacima Srebrenice i drugih bosanskih mjesta u ovoj prljavoj agresiji koja je vođena do istrebljenja Bošnjaka. I hrvatska odgovornost za pokušaj sakaćenja BiH nije ništa manja. Sud je rekao svoje, da se radi o udruženom zločinačkom poduhvatu vođstva dvije države, Srbije i Hrvatske, pri čemu su tačno navedeni predsjednici Slobodan Milošević i Franjo Tuđman. Ali i vrijeme u kojem drugim sredstvima još traje agresija na BiH, zamaskirana i potpomognuta snagama izvana koje nagađaju da je ovdje posijano zrno „fantomskog“ islama, kako se često gleda Bosna i Hercegovina. Ovakve priče i natuknice odlučno je odbijao Alija Izetegović kao pokušaj iskrivljavanja bh. pogleda na svijet i jer je bio svjestan njene političke štetnosti. O njemu je pošteno napisala Hrvatska enicklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb:
“…Nastojao je izbjeći raspad Jugoslavije i rat. Po proglašenju neovisnosti zauzimao se za cjelovitu i multietničku BiH.“
Borba za državu prelama se preko stranačkih interesa
Sadašnje generacije njegovih nasljednika ne pokazuju, međutim, dovoljnu strpljivosti, a borba za državu se prelama preko stranačkih interesa. Uostalom tek nedavno je primjećen disbalans u međunacionalnoj zastupljenosti u zajedničkim državnim organima, na što sam upozoravao u mojim tekstovima. Za to su krivi Bošnjaci koji su participirali u vlasti.
I niz drugih primjera. Iz daytonske boce koja je trebala zauvijek zarobiti otvoreni srpski i hrvatski destruktivni projekt, oslobođen je secesionistički demon. Najveći broj političara koji su „naslijedili“ predsjednika Aliju Izetbegovića pogubili su se u stalnoj borbi za političke pozicije i uticaje zanemarujući ciljeve. Bošnjački lideri koji su zaslijepljeni vlastitim sujetama i nepostojanjem nacionalnog programa, nisu uspjeli odgovoriti izazovima današnjeg trenutka. U ne tako davnoj prošlosti Bosanci i Hercegovci koji su ostali odani ideji Bosne i Hercegovine znali su iz mnoštva krivih puteva izabrati pravi. Hoće li sada znati pronaći put za izlazak iz političke krize u koju se zaplela BiH i koja je ostala bez jasne pomoći međunarodne zajednice? Želim vjerovati da hoće, jer Bosna i Hercegovina ne smije spustiti ruke ‘nizase’ već se mora boriti svim demokratskim sredstvima a ako bude fizički ugrožena i na druge načine. Mi u Bosni i Hercegovini zapravo i nemamo drugog izbora osim istrajavati na svojoj nezavisnosti i učvršćivati slobodu. Zar je to nešto novo u biću Bosne i Hercegovine koja je stalno i iznova morala voditi vojne sa gladnim susjedima ali i velikim zavojevačim a koji su se pokušavali igrati s njom, a na kraju su završili polomljenih zubi.
Alija Izetbegović je pripadao vremenu u kojem je živio i, voljeli ga ili ne, ostavio je neizbrisiv pečat u njemu.
