Prije dvadeset godina, 20.marta 2003. godine, koalicija predvođena SAD-om izvršila je invaziju na Irak. Amerikanci i njihovi britanski saveznici su, kako bi opravdali okupaciju suverene države, tvrdili da je predsjednik Saddam Hussein posjedovao i spremao upotrijebiti oružje za masovno uništenje, te da je njegov režim sudjelovao u napadi Al-Qaide na Ameriku 11. septembra 2001.
Rat u Iraku je pokrenut na lažima
Ministar vanjskih poslova SAD-a Colin Powell je 5. februara 2003. godine pred Vijećem sigurnosti UN-a, šest sedmica pred početak rata, u govoru od 76 minuta svjetsku javnost pripremao na rat. Centralni sadržaj njegovog govora: Sadam Husein je u posjedu biološkog i hemijskog oružja za masovno uništenje i njegov režim pomaže međunarodni terorizam, te namjerava izgraditi nuklearno oružje.
Sve te tvrdnje su se ispostavile kao lažne. Powell je sam 2005. godine taj svoj govor u UN-u nazvao sramotom svoje karijere.
Invaziju izvršilo 460.000 američkih vojnika
Američke oružane snage izvršile su invaziju na Irak sa snagama koje su brojale više od 460.000 vojnika, uz podršku 46.000 britanskih vojnika, 2.000 australijskih i nekoliko stotina vojnika iz Poljske, Španije, Portugala i Danske. Zračni napadi, koji su trebali izazvati učinak ‘šoka i strahopoštovanja’, izbacili su 29 200 bombi i projektila na Irak u prvih pet sedmica rata.
Mučenja i ratni zločini
Američku invaziju Iraka obilježena je teškim ratnim zločinima i torturama. U proljeće 2004. godine ime stravičnog zatvora Abu Graib obišlo je svijet: zatvor užasa čak i za vrijeme Sadama Huseina. Fotografije su kasnije pokazale kako su u tom zatvoru američki vojnici iživljavali nad Iračanima i vršili mučenja.
Također, zabilježeni su brojni masakri civilnog stanovništva. Kao u Haditi, gdje su američki marinci ubili 24 nenaoružana civila 2005. Ili kao 2007. godine na prometnom trgu Nisur u Bagdadu, gdje su osobe iz privatne plaćeničke grupe Blackwater nasumice pucale u gomilu ljudi iz jurišnih pušaka i mašinki, ubivši tada 17 ljudi. Ili kao na snimku „Kolateralno ubistvo“ koji je objavio Vikiliks: dva helikoptera pucaju na nenaoružane civile iz topova kalibra 30 mm. Najmanje 12 ljudi je poginulo, uključujući dva novinara Rojtersa; dvoje djece je teško povrijeđeno.
Ubijeno i ranjeno oko milion Iračana
Procjene broja ubijenih Iračana kao posljedica invazije i okupacije Iraka uvelike variraju, ali čak i najkonzervativnija procjena, temeljena na fragmentarnim izvještajima o minimalnom broju potvrđenih smrti, broji se u stotinama hiljada.
Iračani su bili žrtve američke vojske, sektaških obračuna, a posebno stradanje zabilježeno je u ratu protiv zločinačkog ISIL-a.
Samo u borbi protiv ISIL-a, Amerika i njeni saveznici istresli su čak 118.000 bombi na velike gradove u Iraku i Siriji. Pretvorili su velik dio Mosula i drugih iračkih gradova u ruševine, a neke procjene govore da je samo u Mosulu ubijeno više od 40.000 civila.
Centralni zavod za statistiku iračke vlade navodi da je dva miliona Iračana postalo invalid.
Amerika je Irak predala u ruke šija koji su počinili stravične sločine nad sunijama
Nakon svrgavanja Saddama Husseina, SAD su pomogle šijskim skupinama da ovladaju Irakom. Tada na scenu stupa težak period za iračke sunije i zemlja ulazi u novi haos. Šije su odmah krenuli u brutalno potiskivanje sunija, zabilježeni su brojni zločini. Od sredine 2006. godine Irak je bio mjesto otmica, pljački, brojnih masakara i atentata.
Na vrhuncu nasilja je prema procjenama UN-a mjesečno ginulo do 3.000 Iračana.
Šijska vlast Iraka i brojne paravojne šijske milicije počinili su stravične zločine nad sunijama. Takvo teško stanje sunija iskoristila je prvo Al Kaida a nakon nje i ISIL. Nažalsot, to je dodatno pogoršalo stanje sunija koji su postali otvorena meta svih snaga. Amerikanci su naoružali šijske milicije kao što je zločinački pokret Hezbolah. A onda je uslijedio neviđeni masakr nad sunijama. Šijske snage su iskoristile ovu priliku da preuzmu potpunu kontrolu nad Irakom i svoje komšije sunije pretvore u građane drugog reda.
Umjesto da gleda na poslijeratnu obnovu kao na područje nacionalnog prioriteta i uloži napore da ponovno integrira područja Iraka koja su nekada bila pod vlašću ISIL-a, iračka vlada kojom dominiraju šiiti odlučila je provesti sektašku politiku i izopćiti milione sunitskih Arapa uskraćujići im čak i formalne lične isprave i pristup ono malo državnih usluga koje su na stolu.
Iako je Bagdad najavio da će zatvoriti kampove za interno raseljene osobe, oni su neformalno ostali otvoreni, držeći nevjerojatnih 1,2 miliona siromašnih Iračana sunija koji se nisu mogli vratiti u svoje devastirane domove, uništene u ratu sa ISIL-om. U drugim slučajevima, kao što je Jurf al Sakhr, gradovi su ispražnjeni sunitima i ponovno naseljeni šiitskim porodicama, što je izazvalo zabrinutost zbog ciljanog iseljavanja stanovništva.
Prošitska vlada Iraka još uvijek sunije proganja sumnjivim optužabama za saradnju sa ISIL-om. Nedavno je zabilježeno hapšenje nekoliko hiljada sunitske djece. Izgovor je, naravno, da ta djeca predstavljaju sigurnosnu prijetnju.
Progon sunija počeo je odmah nakon invazije Iraka 2003. godine kada je američki guverner Iraka Paul Bremer nametnuo zloglasnu ‘debaatifikaciju’. Odmah nakon toga su zabilježeni primjeri gdje su, naprimjer, sunitski školski učitelji koji su bili optuženi da su baathisti (članovi Saddamove partije) otpušteni su s posla, a njihove su uloge pripale nekvalificiranim šiitskim kandidatima kako bi se suniti istisnuli iz birokratije i državnih institucija.
Iako su suniti u brojnim prilikama protestvovali protiv njihovog zlostavljanja, malo toga je učinjeno jer je svijet zatvarao oči. Umjesto toga, tadašnji irački premijer Nouri al-Maliki je pojačao svoju kampanju protiv njihove zajednice, što je dovelo do izbijanja nasilja krajem 2013. nakon što su njegove sigurnosne snage napale kampove mirnih protestanata, pobili hiljade sunija.
Nažalost, danas je položaj sunija u Iraku gori nego prije deset godina. Pred ovom sramotom cijeli svijet zatvara oči.
