Objavljivanjem proglasa na lokalnom radiju, SDS je na današnji dan prije tačno 31 godina obznanio kako je preuzeo vlast u Prijedoru. Objavi proglasa prethodila je koordinirana i, kasnije će to postati sasvim jasno, dobro pripremljena akcija pripadnika policije srpske nacionalnosti, uz svesrdnu podršku JNA, u okviru koje su zauzeli položaje na svim istaknutijim lokacijama u Prijedoru, kao i u svim javnim institucijama, poput Općine, Doma zdravlja, banaka, Radio stanice i drugih. Na današnji dan, 30. aprila 1992. godine, počeo je genocid nad nesrpskim prijedorskim stanovništvom.
– Preuzimamo vlast u Općini Prijedor, a time i punu odgovornost za miran, bezbjedan život svih građana i naroda u našoj općini, za zaštitu njihove imovine, za uspostavljanje pravne države, za organizovanje privrede i normalnog života grada i sela na području općine. Poručujemo svim građanima Prijedora da na ovim našim pitomim kozarskim prostorima ne smije nikada više biti rata i pokolja, ruševina i paljevina, zgarišta i jauka, čemu teži slugansko i fanatično krnje rukovodstvo Bosne i Hercegovine – navedeno je u proglasu.
Međutim, to je bilo daleko od istine. Više od 3.200 ubijenih Bošnjaka, od čega 102 djece, brojni logori, poput Omarske i Keraterma, te više od 60.000 prognanih svjedoče o licemjernosti proglasa i stvarnim namjerama SDS-a prilikom nasilnog preuzimanja vlasti u Prijedoru. Sa radnih mjesta u Prijedoru uposlenici nesrpske nacionalnosti su dobijali otkaze, genocid na prijedorskim Bošnjacima je ovim proglasom na lokalnom radiju i preuzimanjem potpune vlasti nad gradom već počeo.
Izigran dogovor
U Prijedoru je krajem aprila osnovan niz paralelnih policijskih stanica i punktova s ciljem uspostavljanja potpune kontrole. U predmetu protiv Milomira Stakića Pretresno vjeće Međunarodnog krivičnog tribunala za područije bivše Jugoslavije (MKTJ) je presudilo da je preuzimanje Prijedora predstavljalo nezakonit državni udar koji je mjesecima bio planiran i koordiniran, a čiji je krajnji cilj bio stvaranje srpske općine koja bi na kraju bila dio zamišljene čisto srpske države.
Preuzimanju srpske kontrole nad Prijedorom prethodio je sastanak predstavnika SDA, SDS-a i HDZ-a u noći 29. aprila u 22 sata. Na sastanku je postignut dogovor da u prijedorskoj policiji treba biti ravnomjerna nacionalna zastupljenost, međutim četiri sata kasnije, tačnije u 2.30 sati 30. aprila SDS je uz aktivnu pomoć JNA nasilno preuzeo svu vlast u gradu, a dogovor je izigran.
U izvještaju Komisije UN za utvrđivanje genocida u Prijedoru se navodi da su odmah nakon preuzimanja vlasti Srbi prekinuli sve komunikacije, i općina Prijedor je ostala potpuno odsječena od spoljnog svijeta. Bilo je sve teže putovati, a telefonske linije često su bile prekinute. U gradu je uveden policijski sat. Za posjete obližnjim selima bila je potrebna propusnica. Ukinute su sve autobuske veze. Većina stanovništva ostala je bez posla, bilo da je riječ o policajcima, radnicima, činovnicima ili stručnjacima i direktorima bez razlike.
Ključna mjesta u policiji, u općinskoj upravi, preuzeli su Srbi. I prije 30. aprila 1992. godine Srbi su obilazili stanovnike drugih nacionalnosti za koje se smatralo da posjeduju oružje i od njih zahtijevali da ga vrate. Bilo je i samovoljnih privođenja. Ovaj proces je intenziviran nakon preuzimanja vlasti. Tada je organizovana hajka i kampanja da bivši policajci i pripadnici TO predaju oružje. Svima osim Srbima često su pretresane kuće, a ukućani maltretirani.
Lokalni mediji, poput Radio Prijedora i lista “Kozarski vjesnik” pridružili su se propagandi uperenoj protiv stanovništva drugih nacionalnosti. Vodili su medijsku hajku protiv bivših čelnika općine muslimanske i hrvatske nacionalnosti, često zloupotrebljavajući i falsificirajući detalje iz njihovog privatnog života. Uz to, ovi mediji su širili vijesti da se u okolini Prijedora nalaze dobro naoružane muslimanske postrojbe koje spremaju genocid nad srpskim narodom.
Proglas na radiju
Rano ujutru, 30. aprila 1992., kroz glavnu prijedorsku ulicu prolazilo je vozilo i iz njega preko megafona čulo se upozorenje građanima da budu mirni i da ne stvaraju paniku. Preko megafona su se pozivali građani da u šest sati ujutro uključe lokalni Radio Prijedor gdje mogu čuti zvanično saopćenje. Spikerica Jadranka Vejo-Rečević čita zvanično saopštenje:
– Građani i građanke prijedorske općine, ostanite mirni u svojim domovima. Noćas je SDS preuzela vlast u našoj općini i ona garantuje ostalim narodima koji žive na ovim prostorima punu ravnopravnost i suživot. Nije se moglo više čekati, brojni problemi koji su vodili ovu općinu i sve narode koji ovdje žive u propast, natjerali su SDS da preuzme stvar u svoje ruke i u ovome historijskom trenutku ovu općinu priključe Srpskoj Republici koja se ovih dana stvara. Na ovim prostorima oduvijek je živio srpski narod i mi na to imamo neotuđivo pravo – čulo se na Radiju Prijedor. Nakon toga puštana je himna “Bože pravde”.
Nakon ovoga uslijedili su dobro poznati događaji, odvođenja u logore, ubijanja, silovanja, masovno istrebljenje nesrpskog stanovništva. Garantovanu bezbjednost životima je, ponovimo, platilo skoro 3.200 Prijedorčana nesrpske nacionalnosti među njima 102 djece, progonom skoro 60 000 Bošnjaka i Hrvata, kompletna imovina Bošnjaka i Hrvata opljačkana, porušena i popaljena, vjerski objekti porušeni a također i privreda Prijedora opljačkana i uništena upravo od strane onih koji su “garantovali bezbjednost i zaštitu svim građanima Prijedora, prosperitet i razvoj privrede i normalizaciju odnosa”.
Punu 21 godinu, najveća masovna grobnica na Balkanu, jama Tomašica krila je mračnu tajnu o likvidacijama bošnjačkih i hrvatskih žrtava u Bosanskoj krajini.
Iz Tomašice je ekshumirano više od 420 posmrtnih ostataka.
