Kada je nakon 24 godina rada odlučeno da se zatvori Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, poznatiji kao Haški sud, odlučeno je da procesuiranje preostalih slučajeva ratnih zločina trebaju preuzeti nacionalni sudovi.
U slučaju Bosne i Hercegovine, to bi značilo da se pri Sudu BiH rješavaju preostali predmeti.
Jednu od svojih posljednjih prvostepenih presuda, Haški sud izrekao je Ratku Mladiću, ratnom zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, osuđenom za genocid u Srebrenici na doživotni zatvor.
Uz srebrenički genocid, između ostalog, proglašen je krivim i za teroriziranje građana Sarajeva koji su živjeli pod opsadom 44 mjeseca, najdužoj opsadi jednog grada u modernoj historiji.
Na doživotni zatvor zbog teroriziranja građana Sarajeva optuženi su i Radovan Karadžić, Stanislav Galić, dok je Dragomir Milošević osuđen na 29 godina zatvora.
Povodom 30-godišnjice od početka opsade Sarajeva, Udruženje žrtava i svjedoka genocida uradilo je sažetak presuda Haškog suda koje se odnose na zločine u opkoljenom glavnom gradu BiH.
Brošura koja sadrži najvažnije pravosnažne i konačne zaključke Haškog suda iz četiri presude za opsadu Sarajeva promovirana je danas u prostorijama sarajevske Vijećnice.
Na to da nacionalni sud BiH treba nastaviti rad na procesuiranju ratnih zločina, upozorila je dugogodišnja novinarka Dženana Karup-Druško.
„Mnogi su nakon zatvaranja Haškog tribunala imali razloga za slavlje, jer Haški tribunal više ne može podizati optužnice“, istakla je Karup-Druško u svom uvodnom obraćanju.
„Možda je činjenica da Tužilaštvo BiH nema resurse da istražuje i podiže ove optužnice, pa zato istražuju predmete koje je Haški tribunal već proveo“, prokomentirala je Karup-Druško naročito aludirajući na pokretanje optužnice u slučaju Dobrovoljačka, o kojem je davno svoj stav dao i Haški sud koji je ustanovio kako je kolona JNA u Dobrovoljačkoj ulici bila “legitimna vojna meta”, jer je tadašnji predsjednik RbiH Alija Izetbegović bio zarobljen i nije mogao donositi odluke.
Karup je istakla i kako se u optužnici kojom su obuhvaćeni Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško, zbog sumnje da su počinili ratni zločin u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, početkom maja 1992. godine, navodi kako je „u BiH bio međunarodni konflikt“.
„Bit će zanimljivo kako će dokazati da je u Bosni i Hercegovini bio međunarodni konflikt, s obzirom na to ko su zemlje učesnice u agresiji na BiH“, prokomentirala je Karup-Druško.
U svom obraćanju predstavnicima medija, Udruženju generala i ostalim prisutnim, Karup-Druško je podsjetila i kako je član Predsjedništva BiH Željko Komšić pozvao da se podigne optužnica za opsadu Sarajeva, a kako je na to reagirao Aleksandar Vulin, ministar unutrašnjih poslova Srbije, zemlje čiji je državni vrh zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu osuđen na čitav milenij zatvora.
Prilikom kritiziranja Tužilaštva BiH zbog toga što još uvijek nije podignuta optužnica za opsadu Sarajeva, Karup-Druško je istakla:
„Trideset godina ne samo da nema optužnice, nego se nisu udostojili ni da nam odgovore zašto je nema“, nastavila je Karup-Druško navodeći i kako je Haški sud ustanovi kako su Sarajevo i Srebrenica najbolje dokumentirani predmeti u Haškom tribunalu.
Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995, kojem je 11-godišnja kćerka Irma ubijena u eksploziji granate 1993, također je bio jedan od promotora ove brošure.
„Prije jedanaest godina prvi put sam otišao u Tužilaštvo kod Vesne Budimir (zamjenica glavnog tužioca Tužilaštva BiH, op. a). Iznenadio sam se tada na njenoj spremnosti da radi na optužnicama i procesuiranju ratnih zločina, ali ništa“, istakao je Grabovica.
Grabovica je naveo i kako je interesantno kako mu je bivša glavna tužiteljica Gordana Tadić po njegovim dolascima obećavala da će zločini počinjeni nad djecom Sarajeva biti prioritet, ali je na obećanjima sve ostalo.
Navodeći potresne podatke o stradanjima djece u Sarajevu, Grabovica je ispričao i kako teče njihova borba za pravdu.
Tužilaštvu BiH su podnosili i krivične prijave protiv zločinaca koji danas slobodno žive, a kada su provjeravali šta je sa tim predmetima, iz Tužilaštva su im tražili da nanovo predaju dokumentaciju. Grabovica navodi kako su oni to uvijek iznova činili, ali uzalud.
U posljednje vrijeme, priznaje, ima osjećaj da se nešto pomjera kada su u pitanju ti slučajevi, navodeći kako su pojedini roditelji ubijene djece Sarajeva bili na saslušanjima u Državnoj agenciji za zaštitu SIPA, baš poput njega.
Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović kao jedan od današnjih promotora govorio je o tome kako je BiH potpisala Rimski sporazum. Odnosno, 18. februara 1996. godine Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević, u ime svojih država, potpisalu su ovaj sporazum koji je zapravo mehanizam kojim je omogućeno Haškome tribunalu da nadzire krivična gonjenja za ratne zločine koja poduzimaju odgovorna tijela u BiH.
Tahirović je istakao kako je slučaj Dobrovoljačka o kojem je podignuta optužnica u Sudu BiH nedavno pred Haškim tribunalom ocijenjen ocjenom B, a dok je slučaj opsade Sarajeva ocijenjen ocjenom A, te samim tim kao prioritetan za pokretanje optužnica kojih nema ni do dan-danas.
„Treba također istaći i da kantonalna tužilaštva imaju svoje oblasti. Tamo je trenutno aktuelan samo jedan slučaj, i to se radi o osobi koja je teško bolesna, pa se ne zna šta će biti sa tim slučajem, a predmet je u stanju mirovanja“, rekao je Tahirović.
Tahirović je naveo kako će u narednom periodu tražiti od Tužilaštva BiH da formira tim tužilaca za predmet opsade Sarajeva i A-liste osumnjičenih za zločine počinjene u opkoljenom gradu, te da će tražiti i od Vijeća ministara BiH formiranje nadležnog tijela koje će nadzirati tim koji će raditi na optužnicama.
Kako je istakao, ovo nadležno tijelo pri Vijeću ministara bi bilo formirano da iz entiteta RS nisu insistirali da u njemu bude čovjek koji negira genocid i druge zločine počinjene u BiH.
„Na to ne možemo pristati“, rekao je Tahirović.
Ostaje da se vidi hoće li Zlatko Subotić i Marinko Krneta, samo dvojica među mnogim snajperistima koji su na nišanu imali građane Sarajeva, doživjeti da im se sudi za ono što su počinili.
(Slobodna Bosna)
