Foto: A. Bečić Šuta
– Dugo smo šutjeli. Nismo htjeli otkrivati detalje. O svemu se može napisati knjiga ili snimiti film i vjerujem da ćemo i to uskoro dočekati. Na tome se, ustvari, sa Koordinacijom boračkih udruženja već radi. Ovdje u ovu kuću došao je Jusa Pajić iz Bijelog Polja, donio nam je pismo i saopštio da je stanovništvo Bijelog Polja spremno. Pokazao nam je puteve i počelo je planiranje- prisjetio se Oručević.
Zatim je položeno cvijeće na spomenik Midhadu Hujduru Hujki i njegovim saborcima na ulazu u kompleks nekadašnjeg Sjevernog logora, odnosno sada Univerzitetskog sportsko-rekreacionog centra (USRC) “Midhad Hujdur Hujka”.
U ime Koordinacije temeljnih boračkih udruženja HNK-a, velikom broju prisutnih obratio se Sudo Muharemović, jedan od komandanata, prisjetivši se da je to bila otvorena agresija najbrutalnijih razmjera koja nije viđena dugo u savremnom svijetu uz elemente svih fašističkih oblika koji su se viđali samo u Pinočevom režimu.
-Žestoke borbe su se vodile u maju i junu da bi se sačuvao Mostar, to je bila bitka za narod. To je neminovno imalo svoje žrtve, sve više je bilo ranjenih, poginulih, a sve manje je bilo municije i onog što je bilo potrebno za vođenje borbenih dejstava. Znamo da je s druge strane bio drugi agresor, da smo bili skučeni na prostoru od 200 do 500 metara i sve govori da se nešto moralo poduzeti da se spasi ovaj narod, a u dolinu se slilo preko 50 hiljada izbjeglica- prisjeća se Muharemović.
Donesena je, nastavlja, sudbonosna odluka da se mora deblokirati grad Mostar „jer ni naši doktori više nisu imali čime liječiti naše ranjene prijatelje“. Nakon donesene odluke koja je planirana jako dobro, krenulo se u njenu realizaciju.
-Često se koristi floskula „spreman sam dati život za Mostar, za državu“ i lijepo je to reći, ali mi smo 30. juna bili spremni dati svoj život za ovu državu i grad i tih 50 hiljada ljudi koji su bili na izmaku snage da žive… Grupa koja je upućena u Bijelo Polje probijala se 24 sata i znala da se više ne može vratiti putem koji smo išli. Znači, ili česno izginuti ili pobijediti. Ta floskula je tada bila stvarna i čak smo se šalili da će nas ostati toliko da ćemo se moći vratiti u Fiat 128 jer je on najmanjih dimenzija. Hvala Bogu nije bilo tako, uz pomoć patriota iz Bijelog Polja ova grupa je brzo deblokirala kotlinu, a taj prostor je bio oslobođen za četiri ili pet sati- ističe Muharemović. Kazao je kako je samo mjesto pogibije ratnog komandanta i heroja Midhada Hujdura Hujke govori o vjeri i snazi Prve mostarske brigade.
-Naši komandanti su bili na čelu svojih brigada i njih su birali borci. Nije mogao svako biti komandant- kazao je Muharemović.
Ratnih komandant, te jedan o planera velike operacije deblokade, Šerif Špago, prisjetio se tog bitnog dana kazavši da su jedinice 4. Korpusa Armije R BiH uspjele u jednom danu probiti se iz okruženja i spojiti se sa slobodnom teritorijom na prostoru Općine Jablanica i Samostalnim bataljonom Drežnica.
– Mostar je tada prodisao, jer je preko planine Prenj i Glogova omogućena komunikacija sa slobodnom teritorijom, vrhom države, Generalštabom Armije R BiH. Nažalost, tada smo izgubili našeg komandanta Hujku, koji je u svom maniru, jer nije mogao ostati „iza“ i gledati akciju i poginuo. Ovo sjećanje moramo prenositi na mlađe generacije jer deblokada Mostara, osim što je bila rijetko viđena vojna operacija, bila je politička poruka, da Mostar ne može ostati u tzv. paradržavama i da je Mostar dio BiH-kazao je Špago- naglasio je kako je tada sačuvana kičma BiH.
Uz brojne delegacije obilježavanju je prisustvovao i federalni ministar za boračka pitanja Salko Bukvarević.