Piše: A. M.
U svom manje sofisticiranom obliku, štednja podrazumijeva jednostavno čuvanje novca ili materijalnih dobara, dok u današnjim uslovima obično označava deponovanje novca u banku, ulaganje u fondove, kupovinu polica životnog osiguranja i sl. Ta štednja može biti individualna ili kolektivna, dobrovoljna ali i obavezna. Na primjer, uplata doprinosa za penziono osiguranje je vid obavezne štednje za sve zaposlene osobe.
Iako je važna na nivou pojedinca, možemo reći da je štednja još važnija na makroekonomskom nivou, tj. na nivou čitavog društva. Zbog toga skoro svaka država različitim mjerama potiče svoje stanovništvo da štedi. O važnosti štednje govori i činjenica da se još od 1924. godine 31. oktobar obilježava kao Svjetski dan štednje. Nakon Prvog svjetskog rata privrede većine zemalja na svijetu bile su u velikoj krizi, a osnovni problem za razvoj država bio je nedostatak sredstava u bankama. Države su na različite načine promovisale štednju u bankama a upravo je i Svjetski dan štednje jedan od plodova tih napora, i ovim danom se dodatno podsjeća na važnost štednje kako za pojedinca tako i za čitavo društvo.
U islamskoj ekonomiji, osnovni poticaj za štednju u bankama je sadržan u zahtjevu da novac treba da cirkuliše, da se investira i troši a ne da se gomila i povlači iz opticaja. I sistem obračuna zekata u islamu upućuje na to – onaj koji gomila novac obavezan je dati zekat na taj novac, dok osoba koja novac investira (na primjer, u proizvodnju) oslobođena je plaćanja zekata. Na to upućuje i ajet „Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovu putu – navijesti bolnu patnju…“ iz sure Et-Tewbe. U islamu, novac je sredstvo razmjene – on je samo regulator i posrednik među drugim vrstama imovine. Imam Gazali u svome djelu Ihjau ulumid-din navodi da onaj koji gomila novac čini nasilje i poništava mudrost zbog koje je novac stvoren. Zapadni ekonomisti također ističu štetnost gomilanja novca i njegovog povlačenja iz opticaja, iako oni za to nemaju nikakvog vjerskog utemeljenja. Povlačenje novca iz opticaja je sa aspekta makroekonomije opravdano u slučaju opasnosti od inflacije, a to je zapravo slučaj kada svakako postoji previše novca u opticaju pa se višak tog novca povlači. U suprotnom, dolazi do obezvređivanja novca u vidu inflacije.
„Pomirenje“ navedenih zahtjeva za negomilanjem novca i jednostavnom potrebom svakog pojedinca i porodice da štedi leži u mogućnosti štednje putem nekih od finansijskih posrednika kao što su banke, investicioni fondovi ili osiguravajuća društva. Deponovanjem novca u islamskoj banci ne samo da štedimo naš novac nego ga i štitimo od obezvređivanja putem inflacije koja je u normalnim ekonomskim uslovima standardna pojava, tako što ostvarujemo određenu naknadu za našu štednju, dok istovremeno novac ostaje da cirkuliše u ekonomskom sistemu i vrši svoju osnovnu funkciju. Investicioni fondovi mogu biti dobra alternativa štednji u bankama, ali neophodno je istaći mogućnost ostvarenja gubitka ukoliko nam novac hitno zatreba a uslovi na berzi u tom momentu ne budu naročito povoljni. Diverzificiranjem svojih investicija u različite oblike imovine fondovi umanjuju mogućnost gubitka. Kupovina police životnog osiguranja je također alternativni oblik štednje, bilo da polica podrazumijeva jednokratnu isplatu nasljednicima nakon smrti osiguranika ili višekratne isplate nakon doživljenja određenog broja godina (slično penziji). Ipak, potrebno je naglasiti da u Bosni i Hercegovini za sada ne postoje osiguravajuća društva koja su svoje poslovanje uskladila sa zahtjevima islamskih finansija. Zbog svega navedenog, u današnjim uslovima kao najprihvatljiviji oblik štednje ističe se štednja u bankama. Neophodno je napomenuti da se u našim uslovima i na štednju u islamskim bankama obračunava zekat, budući da zakon ograničava banke u Bosni i Hercegovini da posluju po modelima koji podrazumijevaju investiranje depozita u različite oblike poslovnih aktivnosti. Zbog toga jedina islamska banka u BiH sredstva prikuplja po modelima koji su prihvatljivi sa aspekta islamskog bankarstva ali i dalje podliježu obračunu zekata.
