Rat u Gazi će se završiti, kao i svi ratovi na kraju. Ali njegove reperkusije i posljedice bit će jedinstvene, kako po prirodi tako i po dubini.
Bez obzira na to da li je prekid vatre neminovan ili koliko se rat odugovlači, konture njegovog završetka već se oblikuju, a slika njegovih posljedica postaje jasna.
Gaza je uništena do te mjere da više nije pogodna za stanovanje. Desetine hiljada ljudi je ubijeno, a mnogo više ih je osakaćeno.
Stanovnici Gaze moraju izdržati život u ruševinama svojih domova, suočavajući se s izloženošću, hladnoćom i izgladnjivanjem. Produženje rata će svakako pogoršati njihovu patnju, ali neće značajno promijeniti ukupnu putanju sukoba.
Politički, neposredni ishodi uključivat će vojno slabljenje Hamasa koji bi na kraju mogao izgubiti kontrolu nad Gazom, a bit će potrebne godine da se obnovi njegova organizacijska struktura.
Ali ovo nije cijela priča. Bez obzira na desetkovanje Gaze, Izrael ne može zaobići palestinsko pitanje kao ključno pitanje bliskoistočne političke scene.
Ovaj rat je nepobitno potvrdio da se palestinska stvar ne može tretirati isključivo kroz sigurnosne mjere, niti kroz arapsku normalizaciju s Izraelom. Yasser Arafat, bivši palestinski predsjednik, davno je rekao da ne može biti sigurnosti ili mira dok Palestinci ne ostvare svoja nacionalna prava; ovo je i danas jednačina.
Nove metode otpora
Uz bitku protiv Hamasa, Izrael se više od godinu dana borio da raseli palestinski narod iz Gaze – ali nije uspio u tom cilju. Ciljajući bolnice, škole, univerzitete, domove, vodosnabdijevanje, medicinsko osoblje i novinare, Izrael se borio protiv samih sredstava za život u Gazi. Ali do danas, palestinski narod je još uvijek tamo.
Ovo je ideološki, strateški i moralni promašaj Izraela. Desničarski vjerski i nacionalistički cionistički projekat nije uspio transformirati Gazu u “zemlju bez naroda”.
Ovaj neuspjeh ima odjeka i na okupiranoj Zapadnoj obali i šire. Iako je Izrael možda smatrao Gazu poligonom za testiranje svoje politike, postoje ozbiljne sumnje da bi se takva prilika mogla primjeniti i na Zapadnoj obali.
Neuspjeh izraelskog plana da potisne Palestince iz Gaze, uprkos ogromnim troškovima, znači da Izrael više neće moći izbjeći politički sukob sa palestinskom realnošću.
Palestinci će također donijeti svoje zaključke nakon rata. Oni su svjedočili uzaludnosti pregovora, koji su dali vremena za dalje širenje izraelskih naselja i krađu zemlje. Oni će također morati do temelja preispitati svoje metode borbe, odnosno moraće razmotriti alternativne načine otpora.
Hstorija je pokazala da kada se čini da su svi putevi zatvoreni, Palestinci još uvijek nalaze put naprijed. Nakon što su istisnuti iz Libana 1982. godine, na primjer, oni su započeli intifadu kao oblik borbe bez presedana.
Danas, kada se vrata zatvaraju, Palestinci će pronaći novi, inovativni put, koji bi mogao poprimiti oblik “pozitivne postojanosti” – fokusiran na istrajnost i opstanak u svojoj domovini.
Ovaj pristup je širok, obuhvata više oruđa otpora i ima potencijal da mobiliše svu energiju palestinskog naroda. Otporan je na razorne sukobe i prevazilazi uzaludnost beskonačnih pregovora.
Iako ovaj model još nije u potpunosti dobio oblik, palestinski glasovi pozivaju da se istraži njegov potencijal.
Što se tiče regiona, te sile sa stečenim interesima više ne mogu tolerisati uticaje ovog iracionalnog sukoba, koji im direktno prijeti.
Iran je izgubio svoju osovinu uticaja. SAD su izgubile dominaciju nad Crvenim morem. Rusija je doživjela destabilizaciju svojih baza u Siriji. Zaljevske države su pod proračunatim i nepredviđenim pritiscima. Reperkusije ovog rata izazvale su ogromne rizike i promjene.
Iz tog razloga, političko rješenje izraelsko-palestinskog sukoba postalo je međunarodna potreba, uprkos različitim i suprotstavljenim interesima. Iako će ovaj proces potrajati, omogućavajući političkom rukovodstvu na obje strane da sazrije, putanja će biti nepovratna, čak i ako je napredak spor.
Iako je trenutna situacija nesumnjivo složenija, postoje mnoge nepoznanice, uključujući dugoročne socijalne i psihološke reperkusije na palestinski narod. Pad Assadovog režima u Siriji stvorio je dodatne neizvjesnosti i ostaje nejasno kako će sukob u Gazi odjeknuti u Egiptu i Jordanu u godinama koje dolaze.
Ova pitanja nemaju jasne odgovore i duboke implikacije na budućnost regiona. Ali jedno je sigurno: era nakon 7. oktobra 2023. neće biti ista kao ona koja je nastupil prije.
Promjena mišljenja
Jednom kada se slegne ratna prašina, širi pomaci u javnom mnijenju širom Evrope i SAD-a počeće da se manifestuju politički. Svako ko se kladi na vrijeme da povrati imidž Izraela kao žrtve ili demokratske oaze nesumnjivo će izgubiti. Razmjere genocida su prevelike. Obilježavajući smjenu generacija, podrška Izraelu će postati moralna mrlja na političarima.
Ova promjena nije daleko i imat će posljedice na izraelsku politiku. Dok Izrael ne daje prioritet globalnom javnom mnjenju i fokusira se isključivo na američku podršku, SAD mora brinuti o globalnom mišljenju, jer cijeni svoj utjecaj širom svijeta. Iz tog razloga, mora voditi računa o globalnim pozicijama – ne iz moralnih razloga, već zbog svojih strateških interesa.
U međuvremenu, kada je u pitanju palestinski narod, ishodi ovog rata – sav bol, patnja, smrt i brutalnost – bit će nemjerljivi. Sa svijetom koji ih je prepustio izraelskoj politici genocida, mučenja i gladovanja, palestinski način razmišljanja će se morati promijeniti.
Šta će to proizvesti i kako će utjecati na palestinske političke strukture? To su pitanja na koja će čak i stručnjaci za psihologiju i političku sociologiju teško odgovoriti.
Kako će razaranja uticati na palestinski odnos prema izraelskoj okupaciji, da li će ta razaranja i patnje podstaći Palestince na neumoljivu potragu za osvetom? Hoće li vrijeme izbrisati gorčinu genocida i gladovanja? Prerano je za nagađanje.
Dan poslije rata
Američki državni sekretar Antony Blinken iznio je u utorak glavne crte plana za period poslije rata u Pojasu Gaze, rekavši da će administracija odlazećeg predsjednika Joea Bidena predati ovaj plan timu novoizabranog predsjednika Donalda Trumpa.
Blinken je pojasnio da se radi na izradi plana koji uključuje period nakon prekida vatre u Gazi i način upravljanja tim područjem. On je otkrio plan Amerike po kojem bi novo tijelo preuzelo upravu nad Pojasom Gaze dan nakon završetka rata, a potom će vlast biti predata Palestinskoj upravi. Naglasio je potrebu da se ”osigura da Hamas ne može vladati Pojasom Gaze, te da vlast preuzme reformirana Palestinska uprava, uz privremenu ulogu Ujedinjenih naroda i međunarodnih aktera”.
Premijer Palestinske uprave Mohammad Mustafa predstavio poslijeratnu viziju obnove i upravljanja Gazom
Palestinski premijer Mohammad Mustafa je iznio četiri glavna cilja Palestinske uprave (PA) za ujedinjenje i ponovnu izgradnju Palestine.
– Nakon prekida vatre u Gazi, palestinska vlada u Ramallahu “spremna je preuzeti punu odgovornost za Gazu i raditi s lokalnim, regionalnim i međunarodnim partnerima u integraciji vlada na svim palestinskim teritorijima”.
– Osigurati načela transparentnosti, odgovornosti, uključivosti i vladavine prava. PA će “nastaviti sarađivati s civilnim društvom, lokalnim zajednicama i međunarodnim partnerima kako bi izgradili okvir upravljanja koji odražava težnje palestinskog naroda”.
– Rad na partnerstvu s međunarodnom zajednicom i “bavljenjem hitnim humanitarnim potrebama, obnavljanjem kritične infrastrukture i mobiliziranjem resursa za dugoročnu ponovnu izgradnju”.
– Provođenje strateške razvojne inicijative za revitalizaciju palestinske ekonomije, stvaranje radnih mjesta i promicanje uključivog i održivog rasta.
