Autor: Akademik dr. Ferid Muhić / Bosnjaci.net
Poslije dužeg pripremnog perioda sistematskog izbjegavanja upotrebe nacionalnog imena “Bošnjaci“ (da se narod odvikne!), institucije i pojedinci konačno su otvorili karte i javno predložili odbacivanje imena, “Bošnjaci“ i brisanja njihove duhovnosti i etničkog identiteta!
Tako se, prvi put u istoriji čovječanstva, desilo da pripadnici jednog naroda promovišu program samouništenja sopstvenog naroda brisanjem svog imena, kulture i etniciteta iz pisane povijesti i zvanične političke demografije. Izbrisali bi ga oni, kad bi mogli, i iz pamćenja živih ljudi, ali se uzdaju da će to doći samo od sebe, još koju generaciju.
U nedavnoj izjavi za Radio Sarajevo, profesor Senadin Lavić je pokušao kao skalpelom odsjeći Bošnjake i bošnjaštvo iz istorije Bosne i Hercegovine:
“U ovom povijesnom trenutku bosanstvo je kardinalni politički okvir našeg djelovanja i treba ga jasno odijeliti od religijskih i etničkih narativa o identitetu!“
Zašto, kolega Senadine!? Šta je to vrijednije od religije i etničke pripadnosti, koji usput rečeno nisu puki narativi, nego temeljne i neporecive društvene činjenice!? I kojim to ciljevima u kardinalnim političkim okvirima smeta postojanje Bošnjaka, njihove religije (kakvu god zastupao svaki od njih pojedinačno, ili bio ateist) i njihovog neporecivog etničkog identiteta!? Šta to trebaju postići Bošnjaci, kakav to uzvišeni cilj može opravdati zahtjev time što će svoj kardinalni politički okvir djelovanja definitivno odijeliti od sopstvenih duhovnih temelja i etničkog identiteta, dakle, postupkom kojim bi najprije de iure, a zatim, i de facto, definitivno bili ukinuti kao demografska, kulturna i politička čijnjenica!?
Zašto, kolega Laviću!? Kome je potrebna Bosna i Hercegovina bez Bošnjaka i šta je sa njihovim religijskim i etnički identitetom!? Uz koji, dakako, ide i njihova kultura, povijest, državotvornost! Reći da je “bosanstvo“ zamjena, surogat, i to još bolji i primjereniji od “bošnjaštva“, besmisleno je, jer nikakvih “Bosanaca“ nije bilo, nema, niti ih može biti kao naroda, pa je tako i ovo besmisleno “bosanstvo“ samo ekser zakucan u mrtvački sanduk u koji bi da smjeste kao kakvog mrtvaca, živ i realno postojeći, povijesno, kulturno i državotvorno potvrđen, najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini – Bošnjake!
Da sve bude još gore, ovo se predlaže u vrijeme dok se sve više potencira religijski i etnički karakter i forsiraju kulturni, povijesni i državotvorni temelji Srba i srpstva, Hrvata i hrvatstva, u istoj toj Bosni i Hercegovini, zemlji Bošnjaka, zemlji u kojoj su samo Bošnjaci autohtoni narod, od kojih se zahtijeva da sami sebe proglase nepostojećim narodom i glavnom preprekom za kardinalni okvir budućeg političkog djelovanja svih građana Bosne i Hercegovine!
Potpuno je jasno da Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini nikada neće pristati da budu “Bosanci“. Istorijski, oni su bili “Bošnjaci“ (vidi, Ilija Garašanin), pa ako bi postojala takva mogućnost, njima bi bilo lakše da ponovo postanu Bošnjaci. Međutim, činjenica da oni danas svoje određenje vide u okviri pripadnosti Srbima i Hrvatima, odnosno Srbiji i Hrvatskoj kao svojim matičnim državama, apsolutno isključuje mogućnost da sada, ili bilo kada u doglednoj budućnosti, prihvate bilo “bosanstvo“, bilo “bošnjaštvo“. Posljedica će biti da Bošnjaci, odričući se sopstvenog istorijskog imena, postanu flatus voce, puko ime bez ikakvog povijesnog temelja!
Uz svu glomaznu i nepotrebnu kvazi učenost, ostaje otvoreno pitanje: Zašto je potrebno istorijsko etničko i kulturno ime Bošnjaka promijeniti u apsolutno neprihvatčljivu geografsku floskulu “Bosanci“? Zašto hiljadugodišnji povijesni razvoj Bošnjaka od etničke zajednice i naroda, sa sopstvenom kulturom i duhovnošću ne smije prerasti u naciju istog imena!?
Na ovo pitanje nema ni naučnih argumenata ni uvjerljivog odgovora. A tamo gdje nema racionalnih argumenata, odgovor treba potražiti u sferi na koju upućuje francuska poslovica: “Cherchez la femme!“ – dakle, u sferi neke emocije. Stvari postaju jasne kada se shvati da je jedini cilj ovog kvazi sociološkog pledoajea, zapravo ukidanje same kategorije Bošnjaka kao etničke i duhovne zajednice kao demografskog i povijesnog entiteta! Odgovor je u psihologiji kolektivne inferiornosti onih Bošnjaka koji se stide svog imena, svoje etničke i duhovne (vjerske) pripadnosti! Ukidanjem tradicionalnog imena “Bošnjaci“, oni bi da se oslobode tereta pripadnosti svom narodu, ali tako što bi da ukinu cijeli narod sa njegovoim etnicitetom, kulturom, tradicijom, duhovnošću i pogotovo – sa njegovom nepobitnom državotvornošću! U igri je i jedan mnogo krupniji i konkretniji projekt, kojim se treba radikalno izmijeniti etnička, odnosno, nacionalna mapa Balkana i revidirati njegova istorija. U Makedoniji, već je realizovan prvi stepen stvaranja Makedonije bez Makedonaca, u Bosni i Hercegovini se priprema projekat ove države bez Bošnjaka! Kome su potrebne Makedonija bez Makedonaca, i Bosna i Hercegovina bez Bošnjaka, i zašto!?
Umjesto da se suoče sa tim presudno važnim pitanjem, naši “kosmopoliti“ su objeručke prihvatili varijantu da se, po svaku cijenu, oslobode “civilizacijske neprijatnosti“ da budu Bošnjaci!
Sramno je, ali je istina: mnogi Bošnjaci imaju problem sa svojim nacionalnim imenom. Snebivaju se, prešutkuju ga, bagatelišu cijelu tu “nacionalističku priču“, snishodljivo se smješkaju proglašavajući sebe za “Bosance“; “Hercegovce“; “Bosance i Hercegovce“, za “muslimane“ ili “Muslimane“ da ne bi uznemirili sugrađane ne-Bošnjake koje to ime iritira, dok te druge, valjda iz istih obzira i kulturne uglađenosti, nikada ne zovu ni “Bosanci“, ni “Hercegovci“, ni “Bosanci i Hercegovci“, pa čak ni “pravoslavci“ ili “grčki ortodoksi“, niti “katolici“ ili “rimo-katolici“, nego samo onako kako znaju da će njima ugoditi: “Srbi“, “Hrvati“, “Crnogorci“…
Ali, ako je sramno to što se stide svog imena i što se ne stide da ugađaju onom istom pred kim se tako ponižavaju, argumentacija kojom bi da opravdaju svoje socijalno lakejstvo, uistinu je – besramno! Naime, njihov argument je da su “uvijek vjerni svojoj otadžbini“! Dakle, otadžbini, a ne svom narodu! Kakva miopija, kakvo kokošije sljepilo! Kao da to dvoje stoji u nekoj nepomirljivoj opreci, kao da je nespojivo! Kao da vjernost svom porijeklu, svom narodu i njegovoj kulturi, istoriji i tradiciji, isključuje vjernost otadžbini! Kao da onaj koji voli svoj narod, ne voli svoju otadžbinu!
Za njih, dakle, pripadnost Bošnjacima kao sopstvenom narodu i zastupanje njegovih istorijskih i političkih interesa kroz prizmu bošnjaštva, predstavlja glavnu smetnju za patriotizam svih građana Bosne i Hercegovine! Njihova parola je suicidalno imbecilna:
“Ko voli Bošnjake, ne voli Bosnu – ko voli Bosnu, ne voli Bošnjake!“
Ujedno, ova kolosalna besmislica je krunski argument kojim se zapravo maskira lična averzija prema sopstvenoj etničkoj i kulturnoj pripadnosti. Jedva da se i prikriva uzdah olakšanja što se našla izlika da se uz talambase konačno oslobode svog “bošnjaštva“ koje ih je toliko frustriralo i koje su doživljavali kao krivicu i prvorođeni grijeh, kao prećutnu a nezasluženu optužbu, stigmu, gotovo kao ljagu!
Svaki prijedlog i svako nastojanje da se iz budućeg kardinalnog političkog djelovanja kao i iz svakodnevnog života Bosne i Hercegovine, izbaci istorijsko ime Bošnjaka, da se eliminiše njihova duhovnost i ignoriše njihova etnička posebnost, moraju biti podvrgnuti najoštrijoj polemičkoj analizi, uz puno uvažavanje ličnog integriteta zastupnika suprotstavljenih gledišta – što se kaže: Sine ira et studio – dakle bez gnjeva i razumno.
Pametan je i ugledan Esad Duraković; pametan i ugledan je Abdulah Sidran; pametan i ugledan je i Senadin Lavić, bez obzira što se oni slažu ili predlažu da iz budućnosti Bosne i Hercegovine, mi Bošnjaci odbacimo svoje ime, i gurnemo u ćošak svoju vjeru i etničku pripadnost, kao što su pametni i mnogi drugi koji eventualno dijele njihove stavove. Međutim, pametan i ugledan je i Mustafa Cerić, pametan i ugledan je i Emir Zlatar, predsjednik Kongresa Bošnjačkih (a ne Bosanskih – sic!) intelektualaca; pametan je i ugledan Esad Krcić, kao i tim saradnika Bošnjaka okupljenih na sjajnoj internet mreži Bošnjaci.net; pametni su i mnogi drugi bez obzira što vjeruju da Bošnjaci s ponosom treba da očuvaju i svoje ime i svoju vjeru (koje god vjere bili, ili da su i ateisti) i da bez Bošnjaka, nema niti može biti Bosne i Hercegovine. Treba imati na umu i poštovati činjernicu da suprotstaviti se stavovima jednih, ne znači udariti na njihov ugled, ni dovesti u pitanje njihovu pamet, kao što ni slaganje sa stavovima drugih, ne znači dovođenje u pitanje njihovog ugleda i pameti.
Pitanje je mnogo veće i značajnije od ugleda i pameti bilo kog pojedinca, veće i značajnije od ugleda i pameti svih Bošnjaka. Jer, narod koji bi se javno odrekao svog imena i iz svog političkog djelovanja i budućnosti svoje države isključio sopstvene duhovne temelje i etničku posebnost, osudio bi sebe na gorku sudbinu da brzo i nepovratno ostane i bez države, i bez ugleda, i bez pameti!
