Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Čovjek može imati mnoga svojstva i kvalitete koje ga čine posebnim i poštovanim u društvu. Te kvalitete i njihova važnost razlikuju se s obzirom na različitost vrijednosti i normi koje prevladavaju u društvu. Međutim, postoje moralne kvalitete koje, zbog njihove važnosti, nijedno društvo ne može zanemariti i ostaviti.
Pravda je jedna od tih moralnih osobina pomoću koje se ostvaruje sigurnost i stabilnost u društvu i sprječava širenje nepravde, zuluma i slabljenja države. Pravda je temelj života i ona je jedan od najvažnijih uzroka ostvarivanja sreće kojoj teže svi ljudi podjednako. Ona ljudima ulijava nadu i sigurnost da će im i sva druga prava biti ostvarena, kao i da će biti sačuvani njihovi životi, imeci i čast, i drži ih podalje od bijede, nesreće, uništenja i gubitka prava.
Na pravdi opstoje nebesa i Zemlja
Pravda je jedna od temeljnih vrijednosti islama i cilj zbog kojeg je Allah slao Svoje poslanike i objavio Svoje knjige. Uzvišeni je rekao: ”Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali.” (El-Hadid, 25.)
Allah je u Kur'anu na mnogim mjestima naredio pravdu i pravičnost. Između ostaloga, u Kur'anu dolazi: ”Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.” (En-Nahl, 90.)
Objašnjavajući da je pravda obavezujuća u svim situacijama, i da kod uspostavljanja pravde ne treba gledati na rodbinske veze, poznanstva i prijateljstva, Allah, dž.š., objavio je: ”O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono što radite.” (En-Nisa’, 135.)
To je emanet uspostavljanja pravde u svakoj situaciji i na svim poljima, čime se sprječava ugnjetavanje i nepravda na zemlji i jamči pravda među ljudima, i u tom pravu su jednaki muslimani i nemuslimani, prijatelji i neprijatelji, rodbina i oni koji to nisu, bogataši i siromasi.
Nema ideologije ili sistema na zemlji koji jamči i garantira potpunu pravdu svim ljudima, kao što je to islam.
Naprimjer, u Kur'anu se nalaze ajeti koji su objavljeni povodom jednog Židova da bi ga spasili potvore koju su na njega iznijeli neki muslimani.
Naime, u tefsirskim djelima spominje se događaj koji se odnosi na skupinu ensarija koji su bili u jednom vojnom pohodu sa Poslanikom, s.a.v.s., u toku kojeg je jednom od ensarija ukraden oklop. Sumnja je pala na jednog ensariju, ali su on i njegova porodica po svaku cijenu htjeli prikriti tu krađu i sramotu, tako što su potvorili jednog Židova iz Medine za krađu oklopa.
Da se takvo nešto dogodilo na bilo kojem dijelu zemlje i u bilo kojem razdoblju ljudske povijesti, ne bi se mogli očekivati drugačiji rezultati i posljedice, osim da se osumnjičena osoba, koja pripada protivničkom narodu, po kratkom postupku sudi i kazni, te da kazna bude ili egzemplarno teško mučenje ili ubistvo.
I kada je Poslanik, s.a.v.s., kao glavni kadija i sudac, pokušao istražiti taj slučaj sa ciljem da pozove tog Jevreja na suđenje, došla je objava sa nebesa koja je oslobodila Jevreja krivice, jer on nije ukrao oklop, a u isto vrijeme osudila je muslimana koji je to učinio i koji je onda potvorio Jevreja želeći pobjeći od kazne.
U tom ajetu dolazi: ”Mi tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da ljudima sudiš onako kako ti Allah objavljuje. I ne budi branilac varalicama, i zamoli oprost od Allaha – Allah, uistinu, prašta i samilostan je. I ne brani one koji su u dušama svojim podmukli jer Allah nikako ne voli onoga ko je podmukao grješnik. Oni se kriju od ljudi, ali se ne mogu sakriti od Allaha, a On je s njima i kad noću smišljaju riječi kojima On nije zadovoljan; Allah dobro zna sve ono što oni rade. Eto, vi ih branite na ovome svijetu, a ko će ih pred Allahom na Sudnjem danu braniti, ili ko će im zastupnik biti?” (En-Nisa’, 105.-109.)
Dakle, i pored toga što su Židovi mrzili Muhammeda, s.a.v.s., i muslimane i što su, i pored svih prava koja su uživali u islamskoj državi u Medini, činili svakojake spletke kako bi im napakostili i kako bi posijali smutnju i nered u državi, Allah objavljuje ajete koji su oslobodili Židova bilo kakve krivice u vezi spomenute krađe.
Omere, zadrži to što si kupio ili ga vrati onakvog kakvog si ga kupio
Ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dostigli su također vrhunac u ostvarivanju i uspostavljanju pravde na zemlji, tako da pravda nije bila i ostala samo zapovijed i oporuka Kur'ana i Sunneta, niti ideal koji se ne može postići i ostvariti, već je ona postala stvarnost kakvu skoro i ne poznaje ljudska povijest.
Halifa Omer, r.a., bio je i ostao poznat i prepoznatljiv po pravdi, to je zaštitni znak njegove vladavine, a nosio je i nadimak El-Faruk, upravo zbog pravednosti među ljudima i rastavljanja istine od neistine, te pravde od nepravde i zuluma.
Evo jednog fascinantnog primjera pravednosti iz njegovog života. Naime, Ibn Ebi Šejbe bilježi u svom djelu El-Musannef, da je Omer, r.a., kao halifa kupio konja od nekog beduina i kada su se razišli, halifa Omer, r.a., primijetio je da je konj povrijeđen u nogu i da se vrlo teško kreće. Zatim se vratio do beduina i rekao mu: ”Uzmi svog konja, on je bolestan.” Beduin je odgovorio: ”Neću ga uzeti, vođo pravovjernih, prodao sam ti ga zdravog.” Onda mu je Omer, r.a., rekao: ”Nađi nekoga da presudi između mene i tebe.”
Beduin je odgovorio: ”Predlažem da nam u ovom sporu sudi Šurejh el-Kindi.”
”Slažem se”, odgovorio je Omer, r.a.
Otišli su pred Šurejha i kada je on saslušao iskaz beduina, okrenuo se halifi Omeru, r.a., i upitao: ”Vođo pravovjernih, da li si ti kupio konja zdravog?”
”Da”, odgovorio je Omer, r.a.
Na to mu je Šurejh rekao: ”U tom slučaju zadrži to što si uzeo ili ga vrati u stanju u kakvom si ga kupio.” Poslije takve presude, halifa i vladar tada već ogromnog islamskog carstva, Omer ibn Hattab, r.a., samo je rekao: ”To je istinsko suđenje! Jasan i iskren govor i pravedna presuda.”
Alija, nemaš dokaz da je oklop tvoj i on ostaje kod Židova
Zatim, u svom djelu Hilyetul-evlija, Ebu Nuajm je zabilježio predaju o četvrtom pravednom halifi Aliji, r.a., u kojoj dolazi da je Alija, r.a., izgubio oklop i vidio ga je kod jednog Jevreja, pa ga je tužio kadiji Šurejhu.
Kad su se dvojica parničara našli pred kadijom Šurejhom, on je upitao vođu pravovjernih Aliju, r.a., o oklopu, a on je rekao: ”Oklop je moj, nisam mu ga ni prodao ni poklonio.”
Onda je upitao Jevreja šta ima reći na Alijinu, r.a., izjavu, a on je odgovorio: ”Oklop je moj, a ja ne kažem da je vođa pravovjernih, lažov.”
Zatim je Šurejh upitao halifu Aliju, r.a.: ”Imaš li dokaz za to da je oklop tvoj.”
(To je pravda! Onaj ko tvrdi nešto i optužuje drugu stranu za nešto, mora donijeti dokaz, iako je svima bilo poznato da Alija, r.a., nikada u životu nije slagao ni zbog čega, a kamoli zbog oklopa.)
I Alijin odgovor je bio zadivljujući. Rekao je: ”U pravu je Šurejh, nemam ja dokaza da je to moj oklop.”
Nije se rasrdio niti rekao kadiji: ”Kako možeš od mene tražiti dokaz kao da sam lažov? Kako možeš tražiti od mene dokaz, a znaš moju povijest i moje mjesto kod Poslanika, s.a.v.s.?”
Šurejhova presuda je isto tako bila zadivljujuća. Presudio je u korist Jevreja i rekao mu da zadrži oklop, jer halifa muslimana, Alija, r.a., nije iznio jasne dokaze da je to njegov oklop. Jevrej je izašao iz sudnice i gotovo da nije mogao vjerovati šta se desilo. Zatim se ponovo vratio u sudnicu i rekao: ”O moj Bože! Halifa muslimana me tužio svome kadiji i on je presudio protiv halife. To mora da je poslanički ahlak i moral. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s., Allahov rob i poslanik! Vođo pravovijernih, oklop je tvoj. Spao ti je jedanput sa deve a ja sam to primijetio i uzeo sam ga.” Na to je Alija, r.a., odgovorio: ”Nakon što si primio islam, ja ti poklanjam oklop.”
Ovi i mnogobrojni drugi primjeri, dokaz su da će se ljudi, kad god se uspostavi i ostvari pravda u državi, osjećati sigurno i bezbjedno, što će ih, bez sumnje, podstaknuti na marljivi rad i proizvodnju koji donose napredak društvu. Kada ljudi vide da se njihova prava čuvaju i poštuju, onda će oni dati sve od sebe za napredak i porsperitet svoje zajednice i države i uložit će maksimum truda da se taj pravedni sistem ne uruši. I obrnuto, ako se ljudima čini nepravda i ne čuvaju se njihova prava, onda će oni sve učiniti da sruše takav sistem, što će dovesti do slabljenja države i izazivanje nereda u društvu.
Šejhul-islam Ibn Tejmijja, rekao je: ”Posljedice nepravde su propast i zla kob, a posljedice pravde su dostojanstvo i prosperitet. Allah će pomoći pravednu državu, makar bila nevjernička, a neće pomoći nepravednu državu makar se zvala islamska.”
A Omer ibn Abdul-Aziz, govorio je: ”Ako te vlast i moć koju posjeduješ navede da činiš nepravdu i zulum ljudima, sjeti se Allahove (sve)moći nad tobom.”
