Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić / Saff.ba
U vremenu svekolikih političkih, socijalnih, moralnih, kulturnih i inih kriza, te mnogobrojnih iskušenja i belaja koji se sruče na društvo, u vremenu kada su ljudi od morala, poštenja, pravednosti, hrabrosti i dobrote deficitarna ”roba” i pravi raritet, do izražaja dolaze moralne spodobe, licemjeri, poltroni, lažovi, kukavice, beskičmenjaci i nečasni ljudi. Oni izmile na površinu poput daždevnjaka nakon kiše i svojim otrovnim jezicima, a na krilima bujne i pokvarene mašte, kakvu samo prononsirani lažovi i kukavice imaju, atakuju na tuđu čast i dostojanstvo (a kako i ne bi kad su i vlastitu čast i dostojanstvo sami pogazili) i šire laži i smutnju u društvu.
U velikim iskušenjima se otkrivaju iskreni vjernici i munafici
Gornju konstataciju potvrđuju i riječi šejhul-islama Ibn Tejmijje, koji je, opisujući tatarsku najezdu, kojoj je i sâm svjedočio, kao jedno od najvećih iskušenja koje je zadesilo islamski ummet, između ostaloga, zapisao: ”Neophodno je da razumni i razboriti ljudi uzmu pouku iz zakonitosti i događaja kojima ih je Allah iskušao u životu, a posebno iz događaja poput tatarske najezde koja je iz temelja uzdrmala i potresla ljudska srca i čije zlo se raširilo po svim centrima islamskog carstva. Valja kazati da su u vrijeme te najezde izmilili kolovođe licemjerstva, da je nevjerstvo bilo iskezilo svoje pogane zube, i izgledalo je kao da će pojavom Tatara nestati islama i muslimana na Zemlji. Munafici i oni bolesnih srca izjavljivali su da su Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s., muslimanima obećali samo obmanu i ništa više. Nastala je smutnja koja je najtrezvenije ljude učinila zbunjenim i nesigurnim, pa su izgledali kao pijani, živjeli su između sna i jave. Zbog siline te smutnje, muslimani su ignorirali jedni druge i pravili se kao da se ne poznaju, tako da čovjeku nije preostalo ništa osim da se brine o samom sebi kako bi se spasio. Bilo je to vrijeme smutnje u kojem je Allah razdvojio iskrene vjernike od onih u čijim srcima je bila bolest i licemjerstvo. Allah je na visoke stepen uzdigao neke ljude, a neke je opet ponizio toliko da su dotakli samo dno poniženja i sramote. U moru te smutnje, ljudi su se podijelili na sretne i nesretne, kao što će se podijeliti na Sudnjem danu, i glavna briga im je bila spasiti samo sebe. Zbog toga, mnogi ljudi nisu obraćali pažnju ni na vlastitu djecu, niti na svoju čast. Otkrilo se ono što su skrivali u svojim grudima.”
Svjedoci smo da je naš bošnjački narod, pored svih spomenutih kriza, pored zločina i genocida koji je doživio od srbo-četničkog i ustaškog agresora, od kojeg se nije oporavio, a vjerovatno se nikada neće ni oporaviti, zadesilo i iskušenje o kojem govorimo, pojava veleizdajnika i lažova koji su zbog kukavičluka i straha za svoje bijedne živote, jer su, zbog nedostatka iskrene vjere i ispravnog rasuđivanja, ubijeđeni da su muslimani općenito, a Bošnjaci posebno, sigurni gubitnici u ovoj sveopćoj antiislamskoj borbi, pristali biti šegrti i sluge antiislamske, antibošnjačke i antidržavne kampanje koja se vodi iz velikosrpskih i velikohrvatskih jazbina.
I onda nije čudo što je bh. društvo preplavljeno sumnjivim pričama i dezinformacijama o zločinima koje su počinili časni i hrabri pripadnici Armije BiH, koje, uz pomoć islamofobičnih medija iz manjeg bh. entiteta, šire i plasiraju Mirsad Kebo i njemu slični lažovi i nemoralni likovi, o permanentnim napadima bošnjačkih vjerskih ekstremista tzv. vehabija, na ”umjerene” Bošnjake, o 3.000 bošnjačkih terorista koji su najveća prijetnja miru i opstanku Bosne i Hercegovine kao države, o ”novim” muslimanima koji svoje hibridno, redukcionističko, konzervativno i nadasve militantno i ekstremno poimanje islama pokušavaju nametnuti bošnjačkim muslimanima, a sve s ciljem da se proizvede sukob među samim Bošnjacima koji će onda širom otvoriti vrata velikosrbima i velikohrvatima u ostvarivanju njihovih nacional-šovinističkih i secesionističkih ciljeva i rušenja države Bosne i Hercegovine. Tog planskog širenja dezinformacija, fabriciranja, podmetanja, montiranja u budućnosti će sigurno biti još i više, a posebno zbog činjenice da je internet izuzetno iskoristivo sredstvo za takvu vrstu borbe, jer se putem društvenih mreža informacije šire i plasiraju brzinom svjetlosti i u jednom trenu su dostupne milionima konzumenata.
Vijest mijenja svijest
Zbog svega toga, u ovom tekstu želimo skrenuti pažnju Bošnjacima na jedno važno islamsko pravilo, odnosno na osobinu ahlaka koju islam propisuje, ne kao lijek, već kao preventivu smutnji i neredu u društvu, a to je provjeravanje vijesti. Živimo u vremenu kada bi se svaka, i najmanja, informacija morala provjeriti i potvrditi kako ne bi došlo do smutnje, jer vijest itekako utječe na ljude, ili, kao što je rečeno, vijest mijenja svijest.
Širenje glasina, poluistina ili pak neistina i dezinformacija je jedan od najlakših i najbržih načina širenja fitne i smutnje među ljudima. Zbog toga nam Allah, dž.š., u Kur'anu naređuje: O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete. (El-Hudžurat, 6.).
Komentirajući ovaj ajet, šejh Mustafa el-Meragi, rekao je: ”Ajet nam poručuje da zastanemo kod vijesti, da je dobro provjerimo i da se nikako ne oslanjamo na riječi griješnika (fasika) koji nam prenosi tu vijest, jer kad on ne drži do poštenja, onda neće obraćati pažnju ni na laži koje iznosi.”
U ovom ajetu se zapravo na implicitan način skreće pažnja na važnost sredstava informiranja i njihov utjecaj na ljude. Stoga bi sredstva informiranja morala dobro paziti od koga uzimaju i plasiraju informacije, jer ukoliko vijesti i informacije uzimaju od nepoštenih ljudi i fasika kakvi su, naprimjer, razne ”kebe”, ”galijaševići”, ”radončići” i njima slični, onda će ta vijest, koja je u svojoj osnovi notorna laž i izmišljotina, kod mnogih ljudi biti prihvaćena kao istina i može izazvati požar smutnje koji će ostaviti katastrofalne posljedice u društvu.
Zanimljivo je da odmah poslije tog ajeta slijede ajeti koji govore o međumuslimanskim sukobima, a to znači, kao što je primijetio Fahrudin er-Razi u svom Tefsiru, da lažna vijest, dezinformacija, može dovesti do međumuslimanskog sukoba i ubijanja.
Koliko je ratova započeto zbog vijesti lažova koja je prihvaćena kao istina, koliko je nevinih ljudi, civila, žena i djece, stradalo u Iraku zbog američke propagande i dezinformacija o iračkom posjedovanju hemijskog naoružanja, koliko je firmi i preduzeća uništeno zbog lažnih vijesti i propagande, koliko je ljudi završilo u zatvoru, koliko je brakova razvrgnuto i porodica uništeno, koliko je mržnje proizvedeno, koliko suza proliveno, koliko gradova srušeno, koliko dobara uništeno, koliko djece ucviljeno, zbog dezinformacija?!
I bez obzira koliko nam se nekada neka vijest i informacija činila istinitom i ubjedljivom, bez obzira na to što se, iz ovih ili onih razloga, ne slažemo sa osobom o kojoj je neko nešto prenio i rekao, ne prihvatajmo informacije, ne osuđujmo i ne donosimo odluke bez prethodne provjere. Posebno ako ta informacija dolazi od nepoštenog čovjeka, od fasika, jer fasik je pokvarenjak, griješnik i prestupnik koji nimalo ne drži do Allahovih granica.
Prema informacijama se odnosimo onako kako je to učinio Sulejman, a.s., kada je, nakon što mu je ptica Hudhud objasnila zbog čega je bila odsutna i donijela mu vijest o kraljici od Sabe i njenom narodu koji se suncu umjesto Allahu klanjao, iako je bio mnogo ljut na Hudhuda, Sulejma, a.s., je rekao: “Vidjet ćemo” – reče Sulejman – “da li govoriš istinu ili ne.” (En-Neml, 27.) To jeste, prvojeriti ćemo je li tvoja informacija tačna ili nije.
Ne budimo naivni, ne nasjedajmo na dezinformacije smutljivaca i lažova, ne dozvolimo da nam zbog potvore, vrijeđanja i ogovaranja drugih muslimana, a sve zbog dezinformacija, propadnu dobra djela i da kao bankroti dočekamo Sudnji dan.
Neka su nam, u ovim teškim vremenima, uvijek na umu riječi našeg Poslanika, s.a.v.s., koje je uputio Abdullahu ibn Amru ibn Asu: ”Drži se svoje kuće, čuvaj svoj jezik, drži se onoga što znaš, a ostavi ono što ne znaš i brini se o svojim a ne o tuđim problemima.” (Ahmed, Ebu Davud). Živimo časno i dostojanstveno i tako okončajmo svoj život, ne dozvolimo da nas obmane i zaplaši trenutačna kriza i svekolika antiislamska kampanja koja se poput mračnih oblaka nadvila nad islamski ummet, jer zasigurno će iskušenja i belaji nestati, a islam će ostati i opstati.
