Ovosedmični izraelski udar na vodstvo Hamasa u Dohi uzdrmao je Zaljev i potvrdio turska upozorenja o spremnosti Tel Aviva da zanemari uspostavljene crvene linije.
Mjesecima je turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan tvrdio da Izrael provodi ekspanzionističku strategiju, ravnodušan prema suverenitetu i međunarodnom pravu.
Mnoge zaljevske države, međutim, pretpostavljale su da će američka sigurnosna jamstva odvratiti Izrael od prelaska određenih granica, posebno u Kataru, gdje se nalazi najveća američka vojna baza u regiji, s oko 30.000 vojnika.
Turska Katar smatra i saveznikom i partnerom, povezanog vojnom saradnjom i bliskim političkim odnosima. Predsjednik Recep Tayyip Erdogan brzo je osudio napad i, nakon telefonskog razgovora s katarskim emirom, obećao koordinirati “zajedničke korake” kao odgovor.
Ipak, osim izraza solidarnosti, turske su opcije i dalje ograničene.
Ankara održava šest F-16 u zajedničkoj eskadrili u Dohi, ali raspoređivanje je skromno i nedostaju mu sposobnosti protivzračne odbrane. Štoviše, katarski sigurnosni okvir je višeslojan, uključujući ne samo SAD već i Ujedinjeno Kraljevstvo i Vijeće za saradnju u Zaljevu (GCC).
Svaki odgovor, stoga, vjerojatno će biti kolektivan i oprezan, osmišljen da spriječi izravnu eskalaciju s Izraelom.
Napad je ipak produbio već napete odnose između Turske i Izraela, postavljajući pitanja o mogućnosti sukoba.
Nakon zračnih napada na Katar, turske zračne snage podigle su avione iz svojih zračnih baza Diyarbakir i Malatya i pojačale zračne patrole iznad turskog zračnog prostora, rekli su izvori upoznati s tim.
Nagađanja o izraelskim operacijama u Turskoj pojavila su se nakon što je libanonski dnevnik Al-Akhbar, pozivajući se na egipatske izvore, tvrdio da je Izrael razmatrao ciljanje vođa Hamasa na turskom tlu prije nego što je odabrao Katar.
Takve je izvještaje teško provjeriti. Al-Akhbar je povezan s Hezbollahom, a egipatski dužnosnici vjerojatno nemaju povjerljive informacije o izraelskom planiranju. Ipak, priča je dobila na zamahu nakon što ju je pojačao izraelski javni emiter Kan.
Ankara ove tvrdnje nije smatrala vjerodostojnima. Bivši visoki turski vojni dužnosnik, govoreći anonimno za Middle East Eye, odbacio ih je kao manipulativne.
“Ako nema izravne prijetnje, Turska neće i ne bi trebala odgovarati na provokacije na društvenim mrežama”, rekao je. “Stalno zamišljanje izraelskog napada na Tursku samo jača psihološki rat [premijera Benjamina] Netanyahua, dajući Izraelu projekciju moći koju trenutno nema.”
Rat za mir
Izraelski izvori tvrde da je, od napada Hamasa 7. oktobra, Izrael promijenio svoju doktrinu nacionalne sigurnosti kako bi sve potencijalne prijetnje tretirao kao neposredne, umjesto da odgađa svoj odgovor.
Izraelski čelnici, uključujući Netanyahua, više su puta obećali da će progoniti pripadnike Hamasa “gdje god se nalaze”. Ta retorika ima simboličku težinu u Turskoj, koja je ugostila članove Hamasa od 2011., kada ih je oko 40 premješteno tamo kao dio razmjene zatvorenika Gilada Shalita.
Jedan visoki turski dužnosnik, također govoreći pod uvjetom anonimnosti, sažeo je opći stav Ankare citirajući Erdogana: “Budite spremni za rat ako želite stabilan mir.”
Turska je nedavno pojačala ulaganja u raketne i protivzračne odbrambene sposobnosti, predstavljajući nove balističke i krstareće raketne sistema ranije ove godine.
Erdogan je također otvorio istraživački centar vrijedan 1,5 milijardi dolara za odbrambenog izvođača Aselsan, koji razvija radare, elektroničko ratovanje i sisteme protivzračne odbrane pod markom “Čelična kupola”. Isporuke su uključivale sistem protivzračne odbrane Siper, sposoban za gađanje ciljeva na dometu od 150 km.
Na dan napada na Katar, Aselsan je potpisao novi ugovor vrijedan 1,9 milijardi dolara s turskom vladom za proizvodnju i isporuku sistema protivzračne odbrane između 2027. i 2031. godine.
Turska je prošlog mjeseca također počela graditi skloništa za bombe u svih 81 provinciji.
Ipak, izazovi ostaju.Turska flota F-16 stari, a pregovori sa SAD-om o ponovnom pridruživanju programu F-35 su zastali. To je Ankaru potaknulo da ubrza razvoj domaćih platformi kao što su borbeni zrakoplov sljedeće generacije Kaan, predviđen za 2030. godinu, i bespilotni mlaznjak Kizilelma s mogućnošću prikrivanja.
Dužnosnici također priznaju da sama protivzračna odbrana možda neće u potpunosti parirati izraelskim sposobnostima. Izraelski F-35 dizajnirani su za izbjegavanje detekcije, i dok NATO radari i turski zrakoplovi za rano upozoravanje i kontrolu AWACS poboljšavaju pokrivenost, neke ranjivosti ostaju.
Turski analitičari, međutim, tvrde da bi svako izraelsko kršenje turskog zračnog prostora izazvalo trenutačan i eskalirajući odgovor.
“Bili smo prva NATO nacija koja je srušila ruski mlaznjak od Hladnog rata. Ako do toga dođe, mogli bismo biti prvi koji će srušiti F-35”, rekao je izvor upoznat s razmišljanjem Ankare za MEE.
‘Turska nam može zadati ozbiljnu glavobolju’
Osim rizika od zračnih napada, Ankara je također svjesna mogućih izraelskih pokušaja atentata na Hamasove operativce unutar Turske.
Proteklih godina, turska obavještajna služba razbila je špijunske mreže koje su pratile palestinske aktiviste na njenom teritoriju.
Slične tajne operacije ruskih i iranskih agenata tokom 2010-ih otkrile su ranjivosti, ali dužnosnici tvrde da je turski protivobavještajni kapacitet od tada znatno porastao.
Oni naglašavaju da zaštita članova Hamasa nije samo politički izbor, već i pitanje zaštite turskog suvereniteta od stranih tajnih aktivnosti.
Unatoč tome, većina dužnosnika vjeruje da će Turska i Izrael na kraju riješiti napetosti putem američkog posredovanja i obavještajnih kanala uspostavljenih 2022. godine.
“Izrael neće provoditi nikakve atentate u Turskoj – to je moćna vojna sila, članica NATO-a, i može nam zadati ozbiljnu glavobolju”, rekao je Eran Lerman, bivši zamjenik izraelskog savjetnika za nacionalnu sigurnost, u intervjuu za Foreign Policy prošle godine.
“U prošlosti nam je pomogao osujetiti iranske pokušaje da ubiju Izraelce na turskom tlu, a postoje kanali komunikacije između naših [obavještajnih] službi i njihovih.”
