Analitičari smatraju da je nesprovođenje odluka koje su donesene na nedavno održanom Arapsko-islamskom samitu, posebno onih koje se odnose na prekid opsade i insistiranje na tome da pomoć uđe u Gazu, povezano s odsustvom političke volje i strahom da bi izraelska okupacija mogla sprovesti mjere koje primjenjuje nad stanovnicima u Pojasu Gaze.
Lideri arapskih i islamskih zemalja pozvali su, u završnom saopćenju sa zajedničkog Arapsko-islamskog samita održanog u saudijskoj prijestolnici 11. novembra, da se zaustavi rat u Pojasu Gaze, da se prekine opsada Gaze koju je nametnula izraelska okupacija i da se naredi ulazak arapskih, islamskih i međunarodnih konvoja humanitarne pomoći.
Hossam Shaker, analitičar međunarodnih odnosa, rekao je da bi kolektivni okvir podrške između Arapa i muslimana trebao biti dovoljan da osigura pokriće za bilo kakav arapski korak u pravcu uvođenja humanitarnih konvoja u Pojas Gaze. Dodaje da bi ovakav stav mogle podržati i druge zemlje iz Latinske Amerike, Afrike i Azije.
Međutim, Arapsko-islamskom samitu, koji je nedavno održan u Rijadu, nedostaje politička volja. Smatra da je arapska nemoć u slučaju Gaze najvjerovatnije posljedica straha od izraelske okupacije. Izraelski postupci prema Palestincima u Gazi užasavaju region, a ono što se dešava nosi poruku glavnim prijestolnicama: “Svako ko podigne glavu, suočit će se s ovakvim posljedicama. Bacit ćemo atomsku bombu na njega”, kako je zaprijetio Gazi jedan od ministara iz vlade Benjamina Netanyahua.
Bez obzira na arapsku i regionalnu nemoć, Shaker vjeruje da jasan, direktan i brz pritisak arapske javnosti može pomoći u jačanju zvaničnog stava. To se može postići time da narod zahtijeva da se provedu odluke sa posljednjeg samita u vezi s Pojasom Gaze.
U istom kontekstu, Shaker ističe da se arapski region, na primjer, bio u stanju oduprijeti američkoj volji po pitanju ”OPEC plusa”, i da kontrolira cijene nafte. Također je naglasio da se region uspio suprotstaviti američkoj i zapadnoj volji u pogledu sankcija Rusiji.
Prilikom gostovanja u emisiji analitičkog karaktera ”Gaza: šta dalje?” na Al Jazeeri, analitičar je zaključio da se Arapi i muslimani sada suočavaju sa sukobom volja: ili volja samita koji je nedavno održan, ili volja Netanyahua i njegove vojske da spriječe ulazak bilo kakvog humanitarnog konvoja u Gazu.
”Ako Arapi i muslimani izgube ovu bitku, to znači da je igra gotova i da nisu naučili lekciju iz 7. oktobra”, objasnio je analitičar.
Dr. Hassan Ayoub, profesor međunarodne i komparativne politike na Nacionalnom univerzitetu An-Najah, rekao je da je jedan od ključeva za okončanje genocida koji Izrael čini nad stanovnicima Pojasa Gaze prisustvo stvarnog i praktičnog arapskog i islamskog stava, a ne samo slogana i izjava osude.
Istakao je da Arapska liga više nije platforma za kreiranje arapske politike, izražavanje zajedničkih stavova, aktiviranje zajedničkog arapskog odbrambenog sporazuma ili govor o jedinstvenom arapskom sistemu za suprotstavljanje izraelskoj agresiji. Naglasio je kako postoje ozbiljna neslaganja i oštre polarizacije nakon revolucija arapskog proljeća i američkih politika čije cilj bio stvaranje arapskih i regionalnih saveza i osovina. Sve je to ostavilo traga kada je riječ o zauzimanju jedinstvenog arapskog stava.
Kaže da je posljednji put jedinstvena arapska politička odluka donesena 2002. godine, kada je usvojena Arapska mirovna inicijativa, pod pritiskom Druge intifade.
Ayoub se osvrnuo na stav zemalja koje okružuju okupiranu Palestinu, posebno na stav Egipta i Jordana, u vezi sa dešavanjima u Pojasu Gaze u smislu agresije i genocida, te je rekao da su dvije zemlje došle do zaključka da bi ih Sjedinjene Američke Države, koje su njihov saveznik, mogle u svakom trenutku “prodati” zbog izraelskih interesa. Naglašava da je od početka izraelske agresije na Gazu, Washington pokušavao, i još uvijek pokušava, staviti teret raseljavanja i etničkog čišćenja na Egipat i Jordan.
Rekao je da Jordan i Egipat, s obzirom na svoje unutrašnje prilike i intenzivan pritisak koji na njih vrše Amerikanci i Izraelci, nemaju dovoljno faktora moći, ali da postoje pojedine zemlje koje mogu vršiti stvarni pritisak, poput Saudijske Arabije.
Evropsko-američka podrška
Što se tiče genocida koji Izrael čini u Pojasu Gaze, te uništavanja bolnica, stambenih i drugih objekata, profesor Ayoub kaže da je to dio izraelskog strateškog cilja, odnosno da se Pojas Gaze pretvori u područje koje nije pogodno za život i da se stavi pod sigurnosnu, političku i vojnu izraelsku kontrolu, na šta je ukazao i sam Netanyahu.
Dodao je da je sljedeći cilj okupatorskih snaga pokušaj ulaska u grad Gaza u većim razmjernima kako bi se ubrzalo odvajanje sjevernog dijela Gaze. Ta oblast bi se pretvorila u tampon zonu, a možda bi se izgradila i doseljenička naselja. Međutim, ovaj cilj se sukobljava sa stavom palestinskog otpora, smatra sugovornik.
Analitičar Sheker također je naglasio da je izraelska vojna komanda jasno iznijela svoj cilj, a to je da izazove ”Nakbu Gaza 2023”, dok Izraelci govore o etničkom čišćenju i genocidu. Međutim, ”to se dešava uz američku i evropsku podršku činjenju masakra i istrebljenja nad Palestincima u Pojasu Gaze”. Naveo je primjer američke administracije i Ministarstva odbrane (Pentagon) koji su izdali saopćenje prije nego što su okupatorske snage upale u kompleks bolnice Al-Shifa, čime su pružili pokriće za ovu operaciju.
