Piše: Ramiz Hodžić
Ispratismo 1. mart – Dan nezavisnosti BiH. Nove generacije ne znaju, osim površno, da je BiH bila u sastavu SFRJ, u kojoj je dominirala Srbija u svim aspektima života. Ne znaju oni ni da je trebalo biti hrabar i krenuti na neizvjestan i opasan put nezavisnost tadašnje jugoslovenske republike BiH. Ne znaju mlađe generacije da ta ideja i hrabrost nije pala s neba nego da ju je otjelotvorio jedan čovjek. On je na svojim plećima ponio taj najbitniji komad historije ove zemlje – ne zna ni to omladina. A, sve što novi naraštaji ne mogu obuhvatiti zbog svog neprisustva burnim bh. godinama i događajima od 1990. do 1996., sve to iskorištavaju sujetni osvetnici, politički razvratnici i ostali nečastivi.
Nedostatak, koji je nametnuo Deyton, da se u obrazovnim sistemima izbjegava predratna i ratna historija; kukavičluk intelektualaca, onih koji se prave važni za katedrama i pred TV kamarama; sličan muk glavnih bh. medija, ali i nedostatak ideja i akcija institucija i pojedinaca u Bošnjaka da afirmišu kulturu pamćenja o rodonačelniku ideje nezavisne i jedinstvene BiH, doprinjelo je tome da su mladi, oni što nisu pregledali nijedan ratni TV dnevnik, prepušteni falsifikatorima historije.
Uloga rahmetli Alije Izetbegovića u procesu sticaja, a kasnije i odbrane nezavisnosti, žestoko je ugrožena djelovanjem raznih lažova. Zvuči nemoguće, ali pogledajte i uvjerite se da sada degradacija prvog predsjednika BiH ne dolazi iz Banjaluke, sa Pala ili iz usta Dodika. Budimo konkretni, najviše laži plasiraju bivši general Armije Republike Bosne i Hercegovine i njegov sin, Sefer i Semir Halilović, zatim nedovoljni Fahrudin Radončić i Dnevni Avaz, te bivši akademik Muhamed Filipović. Oni i njima slični, igrajući na pomenutu kartu što nisu bili suvremenici godinama u kojima je Izetbegović vodio državu, odgojili su među mladima kritičan broj mrzitelja rahmetli prvog predsjednika naše države. Pogledajte komentare dvedesetogodišnjaka po društevinm mrežama, pitajte ih i reći će vam ono od čega se ledi krv u žilama. Oni krivca za rat i stradanja ponajprije okrivljuju Aliju Izetbegovića, a tu su i nekakve optužbe da je on lopov, profiter, četnik, kasapin BiH i Bošnjaka, izdajnik Srebrenice…! Sve to govore naša djeca, a ne (jedino) tamo neki potomci vojnika VRS.
Samo zbog nedostatka prostora, ovaj tekst nema namjeru ulaziti u detaljnije repliciranje i uništavanje monstruoznih laži koje izmišljaju o rahmetli Izetbegoviću, ali evo samo nekoliko nokauta.
Sefer i Semir Halilović tvrde da je Izetbegović smijenio ovog prvog sa čela armije da bi lakše prodao i podijelio BiH. Istina je, ustvari, da se nakon Seferove smjene povećao oslobođeni teritorij, da se bez Sefera Armija R BiH i sa “JNA čovjekom”, generalom Rasimom Delićem, odbranila od četiri neprijateljske vojske i da je na kraju “Alijine izdajniče misije” BiH sačuvala sve aspekte nezavisnosti i suverenosti. Manimo se emocija i zgražavanja nad ovim optužbama, pogledajmo datume i logici u oči: Halilović je smjenjen sa čela Armije R BiH 8. 6. 1993. nakon čega su oslobođene teritorije (neke sadejstvom sa HVO-om i HV-om) na Ozrenu, Bjelašnici, Treskavici, Kupresu, Vlašiću, Majevici, oko Teslića i Vareša, oslobođeni su Sanski Most, Bosansko Grahovo, Ključ, Bosanska Krupa, Mrkonjić Grad, Drvar, Jajce…
Fahrudin Radončić i Avaz oprezno i manje eksplicitno, ali, ipak, koriste teorije koje smo upravo pobili. Uz ovo, oni otvoreno Aliji Izetbegoviću prišivaju i ratno profiterstvo. Tako su proizveli najsramniju propagandnu podvalu o nekakvim vrećama zlata iz donacija za odbranu R BiH, a čije je stavljanje u privatne džepove, tvrde, aminovao Alija. Tako je Radončićeva aparatura pokazala da ima ambicije procesuiranja odbrane R BiH u okolnostima embarga na uvoz naoružanja, a ne agresije na nju. Uvrnuti toranj krivi i Alijinu suprugu jer nije izdala fiskalni račun i priznanicu onima koji su pomagali odbranu BiH svojim materijalno-novčanim donacijama. U tom podlom zaobilaženju neprikosnovene činjenice da su se akcije prikupljanja pomoći, kupovine i uvoza naoružanja i MTS-a morale odvijati ilegalno, daleko od formalnih tokova, zatim ovjeravati na salvetama i na dokumentima mimo protokola, te pokušaja njene transformacije u “dokaz” za lopovluk vrha države sa Alijom na čelu, jedna je od najstrašnijih uvreda Bosni i Hercegovini koja je došla s ovu stranu entitetske linije. Zanimljivo je da su kao svjedoka za “ukradene vreće zlata” Fahrini mediji uzeli – ni manje, ni više nego – višegodišnjeg psihičkog bolesnika. Tako Aliji Izetbegoviću ratno profiterstvo prišiva onaj koji je usred rata, napustivši kancelarijski posao u Armiji R BiH, pokrenuo milionski medijski biznis.
Mnoge od ovih laži zajednički proizvode i koriste spomenuti, ima tu i individualnih autorizovanih gluposti, dodaju ponešto i politički protivnici, NVO plaćenici i ostali probisvjeti. Ne govorimo ovdje o zdravoj kritici, već o lažima. Svi oni iskorištavaju odsutnost trajne i sistemske odbrane istine o Aliji Izetbegoviću. S ove strane linije odbrane bilo je dokumentarnih filmova, ali sada sve rijeđe; pisale su se i knjige, ali knjige se sada, globlana je to tendencija, slabo čitaju; TV emisija nema, memamo hrabrih i istinoljubivih urednika; školski sistemi su operisani od ratnih tema i ličnosti – sve ovo radi vlastitih interesa i bolesnih pobuda koriste sujetni osvetnici, politički razvratnici i ostali nečastivi da proizvedu lobotomiranu omladinu koja psuje Izetbegovića. I, zaista, eto ih tu oko nas, pričaju ono što i velikosrpska propaganda kada opravdava genocid i napad na Bošnjake i BiH. Identične su im teze.
Kako je ovaj tekst iniciran Danom nezavisnosti BiH, ovdje želimo predložiti da ga ne čestitamo onima koji negiraju državotvornu ulogu Alije Izetbegovića i tvrde da je on bio neprijatelj ove zemlje. Ako baš tvrde da je Alija negativac, neka onda ne prihvate njegovu tekovinu, rezultat Alijinog mučeništva, njegove ljudske i političke misije – a to je 1. mart, dan koji simbolizira nezavisnost BiH, taj ostvareni viševjekovni san svih bh. domoljuba. Ne mogu oni prihvatati i slaviti praznik, a negirati najzaslužnijeg čovjeka za njegovo postojanje i simboliku.
Stavovi da je Alija Izetbegović bio izdajnik je i uvreda svim patriotama koji su slijedili njegov put i stavili se u odbranu BiH. Zar su i oni izdajnici? Neki od njih su i živote dali za BiH.
Zbog svega i još ponečega, iluminacija lika i djela Alije Izetbegovića treba da bude jedan od strateških zadataka Bošnjaka, njihovih prvaka u svim sferama djelovanja: političkim, akademskim, medijskim, individulanim… Krajnje je vrijeme da se od ralja propagandnih aždaha i notornih lažova sačuva ljepota Alijine ličnosti. Istina pobjeđuje – to znamo, ali samo pod uslovom da se ima aktivan odnos na njenom očuvanju. A lako je odbraniti Aliju Izetbegovića od laži. Pokažite kako je on uspio sačuvati jedinstvenu i međunarodno priznatu BiH; pokažite im planove Miloševića i Tuđmana u kojima je BiH pripojena Srbiji i Hrvatskoj; dokumentujte im da sudije iz “Sarajevskog procesa” iz 1983., zbog kojeg je odležao šest godina zatvora, nakon što je postao prvi čovjek države i vojske Alija nije ni poprijeko pogledao, dozvolio im je da neometano rade i obnašaju najbitnije funkcije, neka to bude kontraargument tvrdnjama da je naručivao ubistva svojih neistomišljenika; pokažite im one naše lovačke puške s početka rata i topove koje smo kasnije uspjeli nekako osvojiti i kupiti; recite im koliko je korpusa napadalo na Srebrenicu; progovorite o njegovom življenu po principima islama; napravite emisije sa onima koji su poznavali Izetbegovića, neka pričaju o njegovoj duši i rasplaču gledaoce; nađite Srbe i Hrvate i strance, neka govore kako i zašto vole Aliju; dovedite desetine svjedoka koji će potvrditi da je predsjednik odbijao gozbe njemu u čast i da je jeo iz vojničkog kazana; recite ima da je Alija sačuvao sve crkve; potvrdite da je insistirao na suđenju zločincima na našoj strani; pokažite im poklon – milion dolara vrijednu ogrlicu koju nije sačuvao za sebe nego je poklonio muzeju…
Ovakvim pasivnim odnosima prema lažima o Aliji Izetbegoviću dozvoljavamo da imamo mlade kojima njega psuju, a Karadžića i ne spominju. Zato, neka ostane ovakav naslov, neka nas svojom monstruoznošću osvijesti i ponuka da sačuvamo svoju djecu od dilera laži koji ih huškaju da tako misle i govore.
