Piše: Abdusamed Bušatlić
www.saff.ba
Danas je (petak, 03. 10. 2014.) deveti dan mjeseca zul-hidždžeta, odnosno dan stajanja na Arefatu, dan u kojem Allah, dž.š., kako dolazi u hadisu, oslobodi najviše ljudi od džehennemske vatre.
Ne postoji narod na planeti Zemlji, koji se može pohvaliti time da ima takvu molitvu koju im je Bog propisao, u kojoj se u jednom danu i na jednom mjestu okupi nekoliko miliona ljudi. Veličinu i značaj tog jedinstva najbolje je primijetio Poslanik, s.a.v.s., na Oprosnom hadždžu, kada je sa njim hadždž obavljalo 120.000 ashaba. Posmatrajući muslimane u bijelim ihramima, sa jednom dovom na usnama u kojoj dozivaju jedinog Boga, Allaha, dž.š., on im se obratio riječima: ”O ljudi, nipošto se poslije mene ne vraćajte u nevjerstvo pa da postanete neprijatelji jedni drugima.” I još je rekao: ”Šejtan se nikada ne osjeća manjim, slabijim, prezrenijim i nemoćnijim kao na Dan Arefata, zato što je svjedok spuštanja Allahove milosti i opraštanja grijeha vjernicima.”
Danas će se 2,5 miliona ovogodišnjih hadžija iz cijelog svijeta, različitih nacija, rasa, jezika, okupiti na Arefatu, na jednom mjestu, na skupu koji neodoljivo podsjeća na Sudnji dan i stajanje pred Allahom, dž.š., da upućuju dove Allahu za sebe, svoje porodice i ostale muslimane, ali i da se još jednom prisjete Poslanikovog, s.a.v.s., stajanja na Arefatu prilikom Oprosnog hadždža i njegovih riječi koje su bile jedna od posljednjih njegovih poruka ummetu islama, kada je rekao: ”O ljudi, vaše krvi, vaši imeci i vaša čast su vam sveti i zabranjeni sve dok se ne sretnete sa vašim Gospodarom. Muslimani su braća i nije dozvoljeno nijednom muslimanu uzeti imetak drugog muslimana, osim uz njegov pristanak. Vi ćete se sutra sresti sa vašim Gospodarom i On će vas pitati za ono što ste radili. Gospodaru, jesam li dostavio? Allahu dragi, budi mi svjedok!” (Muslim)
Te Poslanikove, s.a.v.s., riječi i danas, nakon toliko stoljeća, odjekuju dolinom Arefata, i ne samo dolinom Arefata, one odjekuju kroz povijest i toliko su snažne i upečatljive, kao da ovoga trenutka gledamo i slušamo Muhammeda, s.a.v.s., kako ih izgovara i kao da se upravo nama, današnjim muslimanima, obraća.
Šta bismo kazali Poslaniku, s.a.v.s. ?
A šta bismo mi danas mogli kazati na ove riječi? Nažalost, mi bismo na te Poslanikove, s.a.v.s., riječi, ukoliko zamislimo da stojimo pred njim i da on očekuje naš odgovor, mogli jedino ovako odgovoriti: ”Allahov Poslaniče, mi, današnji muslimani ili ogroman broj nas, tebe ne slušamo i ne slijedimo, iako to našim jezicima tvrdimo i kunemo se da smo sljedbenici tvoga sunneta. Allahov Poslaniče, muslimanima više nisu sveti i zabranjeni krv, imetak i čast drugih muslimana, jer su mnogi muslimani te svetinje davno oskrnavili i sebi ohalalili. Da, Allahov Poslaniče, mi formalno obavljamo namaz, ali mi čak ni u džamijama ne govorimo jedni s drugima, u džamijama i džamijskim haremima ogovaramo jedni druge, ismijavamo se jedni s drugima, pljujemo jedni po drugima, i prije i poslije namaza. Allahov Poslaniče, mi postimo, ali u toku posta, svejedno bio to obavezni ramazanski post ili pak dobrovoljni, kao što je evo post na Dan Arefata, apstiniramo od jela i pića koje je inače halal, ali zato jedemo meso naše braće i sestara, koje je inače haram. Mi nemamo osjećaja jedni za druge, svađamo se, prepiremo, razilazimo, dijelimo, jedemo svakodnevno meso jedni drugih, poput svinje koja jede svoju mladunčad, ali i pored toga očekujemo dobro od Allaha. Mi obavljamo hadždž i koljemo kurbane, ali mi se međusobno mrzimo, mi se međusobno ubijamo i koljemo kao najveći dušmani.
Allahov Poslaniče, naši neprijatelji nam se smiju i rugaju u lice, jer smo im dozvolili da nas koriste jedne protiv drugih kako bi oni ostvarili svoje pogane ciljeve. Cijeli svijet ovih dana gleda stravične i krvave slike iz Sirije i Iraka, gdje muslimani ratuju jedni protiv drugih i nemilice se ubijaju. Cijeli svijet je gledao video snimke (a ima ih na stotine) na kojima se vidi kako pripadnici jedinice Idiš kolju zarobljene mudžahide iz jedinice Livau Tevhid ili pak Ahraru Šam, i kako ubice izgovaraju bismillu i tekbir i kako se vesele dok kolju muslimane, nadajući se za to Allahovoj nagradi, kao da kolju najveće zlikovce i dušmane islama, a muslimani koji će uskoro biti zaklani također izgovaraju šehadet i priznaju svoju pripadnost islamu. Kao što cijeli svijet gleda kako muslimani iz Idiša, uz tekbire i veličanje Allahovog imena, nemilosrdno ubijaju i kolju Kurde, potomke velikog Salahudina Ejjubija.
Muslimani koji kolju druge muslimane znaju, Allahov Poslaniče, da si Ti toliko ukorio svog ashaba Usamu ibn Zejda, nakon što je ubio jednog idolopoklonika koji je, prije nego ga je Usama ubio, izgovorio šehadet, da je Usama nakon tvog ukora rekao: ”Tako mi Allaha, poželio sam da sam tek tada primio islam.”
Mi svakodnevno učimo kur'anski ajet: ”Zaista su muslimani braća”, ali naše islamsko bratstvo ne liči bratstvu ashaba, niti bratstvu mudžahida koje su predvodili Salahudin Ejjubi, Muhamed Fatih, Omer Muhtar, Abdullah Azzam i drugi velikani ummeta. Mi, današnji muslimani, jesmo braća, ali smo mi, Allahov Poslaniče, Jusufova braća, koji svoju braću bacaju u bunareve i ubijaju ih isto kao što ih ubija alevijski tiranin Bashar Asad i njegova zločinačka armada, ili kao što ih ubijaju američki, jevrejski, ruski, engleski i drugi vojnici i zločinci.
Izgleda da su danas glavne karakteristike muslimana licemjerstvo, formalizam i površnost u vjeri, i očigledno je da formalizam, makar on u datom trenutku simbolizirao jedinstvo muslimana (kao što je jednoobrazno okupljanje na Arefatu), nije dostatan da se to jedinstvo i suštinski ostvari i potvrdi. Allahov Poslaniče, mi kao da živimo u vremenu koje si Ti najavio u svome hadisu i to upravo na Oprosnom hadždžu, kada si dohvatio halku na vratima Ka'be i rekao: ”O ljudi, hoćete li da vas obavijestim o predznacima Sudnjeg dana?” Zatim je ustao Selman el-Farisi, r.a., i rekao: ‘Obavijesti nas, Allahov Poslaniče!’ Nakon toga Ti si rekao: ‘Predznaci Sudnjeg dana su ostavljanje namaza, slijeđenje strasti i veličanje bogataša.’ Onda je Selman, r.a., upitao: ‘Zar će doći takvo vrijeme?’, a Ti si mu odgovorio: ‘Da, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, i tada će se zekat smatrati nametom, ratni plijen profitom, vjerovat će se lažljivcima, a u laž će se utjerivati istinoljubivi. Tada će ljudi mnogo posjećivati Ka'bu, ali će kraljevi dolaziti na hadždž radi igre i zabave, bogataši radi trgovine, siromasi da bi prosili, a učenjaci i karie (učači Kur'ana) da bi pokazivali svoju učenost pred ljudima.” (Ibn Mirdevejh)
Allahov Poslaniče, tvoj ummet je danas doživio civilizacijski, kulturni, naučni i moralni sunovrat i ”pomračenje”, jer uporno pokušava da bude poput mjeseca koji želi postati neovisan od ”sunca” i svjetla Allahove Objave, Kur'ana i Sunneta.
No, iako je stanje muslimana teško i preteško, mi se iskreno i istinski nadamo Allahovoj pomoći i milosti, jer smo pripadnici Muhammedovog, s.a.v.s., ummeta, a Allah je obećao da na Sudnjem danu, Poslanik s.a.v.s., neće biti tužan i razočaran u svoj ummet. Nadamo se da će Allah uslišati dove hadžija i svih muslimana, koji Ga u ovim mubarek danima smjerno mole da popravi stanje muslimana, da nas ujedini na Tevhidu i okupi oko Kur'ana i Sunneta, da obraduje muslimane istinskom pobjedom, a rastuži šejtana i njegove sljedbenike, onako kako je Muhammed, s.a.v.s., rekao u svome hadisu.
Naime, prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., na Dan Arefata molio Allaha za svoj ummet, pa mu je Allah objavio: ”Oprostio sam tvom ummetu osim onih koji učine zulum drugima.” Onda je Muhammed, s.a.v.s., ponovo uputio dovu Allahu, riječima: ”Gospodaru moj, Ti možeš ako hoćeš nagraditi Džennetom one kojima je nepravda učinjena, a oprostiti onima koji su nepravdu učinili!” U tom trenutku nije dobio odgovor, pa je sutradan na Mini ponovo uputio istu dovu i dobio je odgovor zbog kojeg se nasmijao. Ebu Bekr, r.a., je upitao: ”Allahov Poslaniče, šta te je nasmijalo?” Odgovorio je: ”Kada je Allahov neprijatelj, Iblis, saznao da mi je Allah uslišao dovu i da je oprostio mome ummetu, uzeo je zemlje i posuo sebi po glavi prizivajući prokletstvo i nesreću, i to me je nasmijalo.” (Ibn Madže, Ahmed).
