Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Naslov ovog teksta posuđen je iz 214. ajeta sure El-Bekara, i on je, zapravo, odgovor na pitanje koje su, nakon silnih iskušenja, uznemiravanja, ponižavanja, patnji, progona, nakon što su ih satirale neimaština i bolest, postavili jedan Allahov poslanik i njegovi iskreni sljedbenici, a koje je glasilo: “Kada će već jednom Allahova pomoć i pobjeda!?”
Ovo pitanje nije došlo od nekoga ko je slabog imana, ko je u potpunosti izgubio vjeru i samopouzdanje, već je došlo od Allahovog poslanika i njegovih sljedbenika koji su čvrsto vjerovali u Allahovo obećanje.
Njihovo pitanje ”Kada će već jednom Allahova pomoć i pobjeda?”, najbolje opisuje težinu iskušenja i stanja u kojem su živjeli.
Nema sumnje da danas mnogi muslimani često postavljaju ovo pitanje, jer se ono samo od sebe nameće. Danas se u islamskom ummetu smjenjuju iskušenje za iskušenjem, bolni događaji, sve teži od težeg i tragičniji od tragičnijeg. Koliko muslimana danas čeka na pravdu, koliko žena i djece čekaju da im sinovi, očevi, braća i muževi izađu iz zatvora, koliko se muslimanske krvi svakodnevno prolije, koliko se zuluma, nepravde i nasilja sručilo danas na islamski ummet?
Na sva ta iskušenja treba još dodati i zastrašujuću antiislamsku kampanju koju vode zapadne (krstaško-cionističke) sile mraka koje muslimanima, a posebno omladini, žele omrznuti islam kroz nametanje kolektivne krivice za tzv. islamski terorizam. Od muslimana se danas očekuje da se osjećaju krivima za svako i najmanje (ne)djelo koje je počinio musliman u svijetu i da se izvinjavaju za ono što sami nisu počinili i na šta nikako nisu mogli utjecati. Zašto? Odgovor je jednostavan. To je logika islamofoba koji putem specijalnog psihološkog rata i psihološkog pritiska, imaju za cilj da muslimane, posebno one koji žive na Zapadu, natjeraju da požele da ne budu dio zajednice kojoj se stalno nešto pripisuje, odnosno da što više muslimana poželi napustiti islam da bi konačno bili ostavljeni ”na miru”, kao i da potencijalni muslimani odustanu od primanja islama. Svjedoci smo, nakon pariških događaja, da su se u tu stupicu uhvatili i mnogi muslimanski intelektualci i ljudi kojim ne fali islamskog znanja, pa kako onda da se ne uhvate obični muslimani koji se osjete ugroženim zbog toga što je tamo neki musliman uradio nešto ružno i naopako. Stoga, nametanje kolektivne krivice muslimanima ima svoju duboku ideološku pozadinu i ono je dio antiislamskog projekta i rata protiv islama i muslimana koji, nažalost, daje rezultate. Iako je terorizam u potpunosti stran islamu, iako je 99% muslimana protiv terorizma, iako muslimani nisu baštinici inkvizicije, ”Bartolomejskih noći”, krvavih svjetskih ratova, holokausta, islamofobi ipak, svojom moćnom medijskom mašinerijom, uveliko uspijevaju nametnuti muslimanima stigmu, osjećaj krivice, sve dotle dok musliman sâm ne kaže: ”Dosta je više! Hoću da ostavim islam i da ‘rahat’ živim!” Međutim, stvar je u tome što musliman baš tada ne bi bio ni rahat ni sretan. Jer, ne može biti sretan i zadovoljan onaj ko napusti stazu kojom su hodili najbolji ljudi, Allahovi poslanici: Nuh, a.s., Ibrahim, a.s., Musa a.s., Isa, a.s., i Muhammed, s.a.v.s., i njihovi sljedbenici. Ne može se riba, izbačena na obalu, osjećati dobro i biti sretna dok se ne vrati u more, u izvor svoga života. Osim toga, islamofobi neće biti zadovoljni samo nečijim ostavljanjem islama, već će tražiti da takav bude u prvom ešalonu, u prvim borbenim redovima protiv islama.
Zbog svih tih iskušenja i teškog stanja u kojem se nalaze muslimani, logično je postaviti pitanje: ”Zar nije vrijeme da zulum nestane, da se okovi skinu?! Kada će, zaista, svanuti zora islama i nestati tmine iskušenja?”
Jedinstvo muslimanskog saffa
Allahov odgovor na pitanje koje su postavili iskreni vjernici, bio je: ”Eto, Allahova pomoć je zaista blizu.” Mi, također, kao muslimani, čvrsto vjerujemo da su Allahova pomoć i pobjeda blizu. Međutim, moramo znati da je Allah uspostavio zakonitosti bez kojih se neće ostvariti uspjeh i pobjeda. Jedna od tih zakonitosti sadržana je u ajetu: ”Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti.” (Es-Saff, 4.) Dakle, Allah voli jedinstveni muslimanski saff koji je simbol snage i osnovna pretpostavka za uspjeh. Gdje je danas taj jedinstveni muslimanski saff? Naravno, nema ga. Ne postoji! Umjesto jedinstva i jedinstvenog saffa, mi danas svjedočimo totalnom raskolu i podijeljenosti islamskog ummeta na mnoštvo država i državica, na bezbroj mezheba i vjerskih pravaca, na stotine različitih ratnih zastava i vojski. Naprimjer, samo u Siriji postoji desetak vojski koje se, svaka za sebe, navodno, bori protiv zločinačkog režima Bašara Asada, a zapravo se svi bore za vlastitu poziciju, primat i dominaciju.
Mi svakodnevno učimo i jedni drugima citiramo ajet koji nas podsjeća da su muslimani braća i mi to u osnovi i jesmo, nažalost, mi muslimani smo danas jedni drugima ”Jusufova braća”, koji jedni druge ubijaju i nemilosrdno bacaju u duboke jame i tako sami odgađamo našu pobjedu, otežavamo sami sebi a pomažemo našim neprijateljima.
I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj
Druga zakonitost i preduvjet za uspjeh i pobjedu sadržan je u ajetu: ”I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih – vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve što na Allahovom putu potrošite naknadeno će vam biti, neće vam se nepravda učiniti.” (El-Enfal, 60.) Nije dovoljno samo biti na istini, već se, radi odbrane vjere, života, časti, države i imetka, uvijek mora biti u pripravnosti. Islamski učenjaci su islam, s pravom, uporedili sa suncem, a zabludu sa tminom. Međutim, oni su isto tako kazali da će onaj ko radi i djeluje, makar bio u tmini, pobijediti onoga koji spava i nemaran je, makar bio na suncu, na svjetlu. Ovaj paradoks upravo mi danas živimo. Oni koji su u tmini, koji ne slijede stazu islama, poslušali su citirani kur'anski ajet i pripremili su protiv islama i muslimana svu snagu, tehniku, oružje i oruđe i njihovi avioni, helikopteri, bespilotne letjelice, tenkovi i haubice, svakodnevno istresaju i bacaju smrtonosne terete na muslimane koji im se ne mogu suprotstaviti, jer smo se oglušili o kur'ansku zapovijed i zakonitost koju je Allah uspostavio. U predmetnom ajetu se uz riječ ”snaga” (ar. el-kuvve) spominje i prijedlog ”od” (ar. min) što upućuje na pripremanje svake vrste snage, a ne samo vojne, pa su, stoga, i mediji i diplomatija, potrebna snaga za pobjedu i da bi zastrašili naše neprijatelje, da nas ne smiju omalovažavati, vrijeđati, ismijavati i napadati kad god im to na um padne, ne bojeći se da će biti sankcionirani i kažnjeni.
Hoće se reći da zakon pobjede koji je Allah uspostavio, podrazumijeva da vjernici maksimalno koriste uzroke i sve materijalne resurse kao da oni znače sve, a zatim, da se iskreno i istinski pouzdaju u Allaha, kao da ti materijalni uzroci ne znače ništa.
Borba između istine i zablude je trajna
Pored spomenutih zakonitosti, ono što kao vjernici, također, trebamo uvijek imati na umu, da bismo lakše podnosili iskušenja, jeste kur'anska istina, ali isto tako i zakonitost, da je borba između istine i zablude stara koliko je star i čovjekov život na Zemlji i da će trajati do Sudnjega dana.
To je Allahova odredba, jer da je Allah htio mogao je učiniti da vjernici žive na jednoj, a nevjernici na drugoj planeti, pa da ne bude nikakvih sukoba niti ratova među njima. Međutim, Allahova mudrost zahtijeva da vjernici i nevjernici žive jedni pored drugih i jedni s drugima te da stalno traje borba između istine i zablude, jer što su veći izazovi, istina sve više jača i dolazi do izražaja.
A pored toga, Kur'an nas uči da uspjeh i pobjeda neće doći sami od sebe i da vjernici svoj cilj, dunjalučki i ahiretski, ne mogu ostvariti bez sabura na iskušenjima i bez odricanja i žrtve, kao što dolazi u hadisu: ”Pobjeda dolazi sa strpljivošću.” (Ahmed u Musnedu)
Komentirajući spomenuti ajet iz sure El-Bekara u kojem se jedan od Allahovih poslanika i njegovi sljedbenici pitaju: ”Kada će već jednom Allahova pomoć i pobjeda”, a Allah im odgovora: ”Eto, Allahova pomoć je zaista blizu”, Seid Kutb je rekao: ”Kada srca ostanu postojana kod najvećih iskušenja, tada dolazi pomoć i pobjeda od Allaha. Nju ne zaslužuju osim oni koji ustraju do kraja, oni koji su strpljivi i postojani u lahkoći i teškoći, koji su postojani kod svih životnih potresa, koji ne poginju glavu pred olujama i koji su ubijeđeni da je pobjeda samo od Allaha.”
Zato, glavu gore, vjerniče! Jer, sto puta su neprijateljski savezi pokušavali da utrnu svjetlo islama, i sto puta su bivali poraženi i poniženi, tako će biti i ovaj put. To je Allahov zakon i Allahovo obećanje, a ko dosljednije ispunjava obećanje od Gospodara svjetova Koji je objavio: ”Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovome svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci.” (Gafir, 51.)
