Amor Mašović, član kolegija direktora Instituta za nestale Bosne i Hercegovine, u intervjuu za Faktor, govoreći o stradanjima Prijedorčana u vrijeme agresije na našu zemlju, naglašava da su u Prijedoru ubijane cijele porodice, te da zbog toga jedan broj pronađenih nema ko da identificira. Naglasio je da je nedopustivo da se u Prijedoru ni nakon 24 godine ne dopušta obilježavanje stradanja 102 djece, kao ni mjesta koncentracionih logora.
“U Prijedoru su, nažalost, cijele porodice ostajale kod kuća duboko vjerujući u komšijske odnose. Da će se na neki način neko sjetiti kako su Bošnjaci postupali kada su Srbi bili ugroženi u vrijeme NDH. Mislili su da će im to biti upisano u dobra djela. Ali to se nije desilo. Oni su ili prokazani od svojih komšija ili su ih komšije ubijale. I to za mene nije najgore. Za mene je užasavajuće da jedan načelnik, gradonačelnik Prijedora ne dopušta da se obilježi ubijanje 102 djece Prijedora. Da podiže spomenike zločincima, ljudima koji su ubijali nevine civile. Da ne dozvoljava obilježavanje mjesta koncentracionih logora“.
