Jedino što je preostalo ovoj sirijskoj djevojčici jeste da svojim promuklim, tužnim i ucviljenim glasom, koji graniči sa histerijom, prenese svijetu veličinu tragedije koja je zadesila njenu porodicu nakon raketnog napada Asadovih snaga na njenu kuću u četvrti Sukeri u Halepu. Jedan raketni napad je uništio sve, njeno jučer, danas i sutra, njene snove i nade, njenu sreću i radost. U samo jednom trenutku je ostala bez kompletne porodice: majke, oca, četiri sestre i brata. Desetogodišnja djevojčica, vidno potrešena, doziva svoju majku i oca, podsjećajući nas tako na jednu drugu sirijsku djevojčicu, Jemamu bint Kulejb, koja je, samo nekoliko mjeseci ranije, isto tako dozivala: ”Želim samo svog oca, i ništa više”, međutim ”eksplozivna burad”, koju koriste Asadove snage u zračnim napadima, ne znaju ni zašta drugo osima za ”sijanje” smrti i ”berbu” ljudskih duša. Koliko su samo majki ubile i kćeri ucvilile te slijepe smrtonosne naprave, izrađene u najmračnijim dubinama pokvarenih ljudskih duša. Samo čudom ova djevojčica je jedina preživjela od 30 stanara njene zgrade, koji su se u momentu napada zatekli na licu mjesta. Meta napada bili su okupljeni stanari iz obližnjih zgrada u ulici El-Vekalat, u spomenutoj četvrti, zapravo raseljene osobe, koje su u Sukeriju potražile utočište od ratnih dejstava i koje su doslovno pobjegle ispred noža podivljalih Asadovih soldata.
