Piše: Christoph Reuter
Preveo s njemačkog: Paul Cohen
Prijevod na bosanski jezik: Edo Krajinić
Izvor: http://www.spiegel.de/international/world/assad-regime-wages-pr-campaign-to-discredit-rebels-a-926479.html
Seks prodaje. I al-Qaida je nestrpljiva da privuče pažnju. No, kombinacija dvoga – seksa i džihada – je jednostavno neodoljiva. Velik broj mladih žena navodno se nude džihadistima, prema jednoj od najnovijih horor vijesti koje dolaze iz Sirije. Jedan šejh iz Saudijske Arabije navodno je izdao fetvu koja omogućuje tinejdžericama da pruže olakšanje za seksualno frustrirane borce.
Krajem septembra, 16 godina stara Rawan Qadah pojavilase na sirijskoj televiziji i dala detaljan izvještaj o tome kako je morala seksualno zadovoljiti radikalnog pobunjenika. Nakonšto je tuniski ministar unutrašnjih poslova izjavio da su mlade žene iz njegove zemlje putovale u Siriju radi seksa i džihada – i imale seks s 20, 30 pa čak i do 100 pobunjenika -priča je također dospjela na naslovne stranice u Njemačkoj. U Njemačkoj, web stranice Bild i Focus magazina koji su u masovnoj cirkulaciji, provocirale su čitatelje tekstovima o toj navodnoj “bizarnoj praksi.”
U svjetlu masakra otrovnim plinom na dan 21. augusta, režim u Damasku je pokrenuo veliku PR ofanzivu. Ipak, iza službene linije propagande, postoji i druga kampanja: tajno i pomno organizirano nastojanje da se posije sumnja i konfuzija – i da se pažnja preusmjeri s vlastitih zločina Sirijske vlade. Kao i mnoge od tih lažnih vijesti, priče o ”seksualnom džihadu” imaju za cilj da uvjere pristaše u zemlji i kritičare u inozemstvu u pobunjeničku monstruoznu izopačenost.
Ni jedan drugi lider u regiji – niti Saddam Hussein u Iraku, niti Moammar Gadafi u Libiji – nije se tako jako oslanjao na propagandu kao Assad. Njegovi PR timovi i državni mediji produciraju neprekidan tok djelomično ili potpuno izmišljenih novih priča o aktima terora protiv kršćana, Al-Qaidinom dolasku na vlast i prijetećoj destabilizaciji cijele regije. Te priče su date u cirkulaciju od strane ruskih i iranskih izvjestilaca, kao i kršćanskih mreža, te su na kraju pokupljene od strane zapadnih medija.
Jedan dobar primjer je legenda o orgijama s teroristima:16-godišnjakinjakoja je predstavljena na državnoj televiziji dolazi iz ugledne opozicijske familije iz Daraa. Kad režim nije uspio uhvatiti njezinog oca, ona je oteta od strane snaga sigurnosti, na putu kući iz škole, u novembru 2012. Tokom istog TV programa, druga žena priznala je da je bila podvrgnuta grupnom seksu s fanatičnim Al – Nusra Frontom. Prema njezinoj obitelji, međutim, uhapšena je na Univerzitetu u Damasku, dok je protestovala protiv Assada. Obje mlade žene još uvijek se vode kao nestale. Njihove obitelji tvrde da su one bile prisiljene napraviti televizijske izjave – a svi navodi o seks džihadu su laž.
Jedna navodna tuniska seksualna “džihadistica” također je odbacila priče kad je kontaktirana od strane arapskih medija: “Sve su laži!”, rekla je. Ona je priznala da je bila u Siriji, ali kao medicinska sestra. Ona kaže da je udata i da je zbog toga pobjegla u Jordan.
Dvije organizacije za ljudska prava nastoje da potkrijepe priče o seks džihadu, ali dosad su ostale praznih ruku. Čini se da je tuniski ministar unutarnjih poslova imao druge motive za ukazivanje na ove glasine: Stotine islamista su napustile svoju zemlju i otputovale u Siriju, a on očito pokušava zaustaviti ovu plimu putem diskreditiranja ovih boraca. Nadalje, šejh Muhamed al-Arifi, čovjek koji je navodno iza seks džihad fetve, niječe sve. “Ni jedna osoba ne bi pri zdravoj pameti odobravala takvu stvar, ” kaže on.
Širenje laži
Teško je – i, s vremena na vrijeme, čak i nemoguće – provjeriti sve horor priče koje izranjaju iz građanskog rata u Siriji. To posebno važi kad se one objavljuju zaobilaznim putem, kao što je slučaj s većinom izvještaja o progonjenim kršćanima.
Na primjer, 26. septembra, Njemačka katolička novinska agencija KNA izdala je obavijest – pozivajući se na Vatikan Fides novinsku agenciju- navodeći da su islamski pravnici u Douma opozicijskom uporištu, u blizini Damaska, pozvali “da se oduzme imovina nemuslimanima.” Fides je izjavio da je imao kopiju dokumenta koji je potpisan od strane 36 muslimanskih vjerskih ličnosti. Ipak, iako se čini da je to ozbiljna priča, ispostavilo se da se temelji na krivotvorenju: izmišljeni tekst s pravim potpisima. On je zapravo nastao iz saopštenja iz 2011. koje poziva da se civili poštede tokom borbi. U brojnim prilikama, Fides je prihvatio kao istinite propagandne izmišljotine koje je objavio režim–i povezani portali, kao što je SyriaTruth.
To uključuje i mit o odrubljivanju glave biskupa -priča koju također širi Assad u intervjuu za Spiegel. Činjenica je da je džihadista iz Dagestana pogubio troje ljudi na ovaj način, ali oni nisu bili kršćani. Nakon dobivanja pečata odobrenja iz službene novinske agencije u Vatikanu, takve glasine koje generira Assadova propagandna mašina su kružile oko svijeta kao bona-fide nove priče.
Činjenice su izvrnute na sličan način kad je riječ o slici žene vezane za stup u Aleppu koja se pojavila na LiveLeak video portalu sredinom septembra. Na web stranici tvrde da je žena kršćanka iz Alepa koja je bila oteta od strane pobunjenika al-Qaide. U stvarnosti, iako je fotografija snimljena u Aleppu, ona datira iz razdoblja kada je Assadova vojska još uvijek kontrolirala cijeli grad. Video scene, objavljene na YouTubeu 12. lipnja 2012, pokazuju miliciju lojalnu režimu kako napastvuje ženu.
Režim je također izmislio legendu o uništenju kršćanskog sela Maaloula. Početkom septembra, pobunjenici koji pripadaju trima skupinama, uključujući al-Nusra, napali su dva vojna punkta na periferiji grada koje drže članovi lokalnih Assadu- lojalnih Shabiha milicija. Nakon toga su se pobunjenici povukli. No, režimska verzija ,koja je čak uspjela postati priča Associated Pressa, bila je sljedeća: Strani teroristi su opljačkali i spalili crkve – pa čak i zaprijetili da će odsjeći glavu kršćanima koji su odbili da prijeđu na islam.
To se nije slagalo s izvještajima časnih sestara u samostanu Theklau Maaloula i grčkog pravoslavnog patrijarha Antiohija. Oni su rekli da ništa nije oštećeno, i da nikome nije zaprijećeno zbog njegovih vjerovanja. Novinar iz satelitske mreže novosti RussiaToday nesvjesno je razjasnio zbrku. Dok je pratio sirijsku vojsku, on je snimio tenkovski napad na Maaloula u kojem je lokalni samostan bio granatiran.
Ova kontinuirana reinterpretacija događaja odražava svjesnu politiku i iskrivljavanje istine je puno lakše sada kada je Sirija postala tako zbunjujuće i haotično pozorište rata. Većina publikacija vijesti bježi od rizika i napora da provjere priče na izvoru. Aktualni događaji, kao kada su džihadisti spalili crkvu u sjevernom sirijskom gradu Rakka, miješaju se zajedno s izmišljenim zlodjelima insceniranim kako bi se izmijenilo globalno raspoloženje.
Čak i očevidne nedosljednosti se često prihvataju bez pitanja. Uostalom, opipljiv dokaz za suprotno rijetko postoji. Kada su mediji u državnom vlasništvu izvijestili da je istaknuti imam Mohammedal – Buti, pobornik Assada, ubijen od strane bombaša samoubojice u njegovoj džamiji u središtu Damaska 21. ožujka, sve pobunjeničke skupine poricale su bilo kakve veze s napadom. Naravno, to ne mora nužno značiti mnogo. No, čak i neobučeno oko moglo je primijetiti da fotografije ne pokazuje znakove eksplozije: lusteri, ventilatori i tepisi bili su netaknuti. Umjesto toga, tu su jasne rupe od metaka preko mramornih zidova, a bazeni krvi navodno su pokazali gdje su tijela ležala. Mnogi od žrtava su nosili cipele, što je vrlo neobično za muslimane u džamiji. Sve se također odvijalo bez svjedoka. Sve to pothranjuje sumnju da su žrtve bili prisiljene u zgradu i ubijene – kao pozadina za napad koji se nikada nije dogodio.
Prebacivanje krivice
Nakon napada otrovnim plinom u augustu, međutim, propagandno zataškavanje nije uspjelo. Preplavljen globalnim valom gnjeva, režim je zapeo u svojim pokušajima da objasni situaciju. Prvo, Assad je rekao da se ništa nije dogodilo. Zatim je državna televizija pokazala slike navodnog skrovišta pobunjenika koje sadrži bure s užasno jasno oznakom: ” Made in Saudia.” TV izvještaj je ustvrdio da je ovo bio Sarin plin iz Saudijske Arabije za ” teroriste” koji su se nehotice na smrt otrovali plinom.
Izvor za priču je malo poznata web stranica vijesti pod nazivom Mint Press, sa sjedištem u sjevernoj američkoj saveznoj državi Minnesoti. Jedan od autora kasnije je demantovao da ima bilo kakve veze s istraživanjima. Druga, mladi Jordanac koji piše pod mnogim pseudonimima, samo je odgovorio na upite rekavši da on trenutno studira u Iranu. U jednom on-line komentaru na članak objavljen u britanskom Daily Mailu, međutim, on je dao sljedeći detalj koji je nedostajao na Mint Press-u: ” Neki starci su stigli u Damask iz Rusije, a jedan od njih je postao prijatelj sa mnom. On mi je rekao da oni imaju dokaze da su pobunjenici ti koji su koristili (hemijsko) oružje.” Nekoliko dana kasnije, ruski ministar vanjskih poslova navodi izvješće Mint Pressa kao dokaz Assadove nevinosti.
Jedno posve drugačije objašnjenje za navodne napade bojnim gasom od strane pobunjenika predstavljeno je britanskoj SkyNews televiziji od strane Assadove glavne medijske savjetnice, Buthaina Shaaban: Ona je rekla da su teroristi oteli 300 alavitske djece iz Latakije, odveli ih u Damask, te ih ubili, kako bi mogla biti predstavljena svijetu kao žrtve.
A sada dolazi nova linija odbrane koja se ne oslanja ni na kemikalije, niti tvrdi da su se pobunjenici sami ubili: U intervjuu SPIEGEL-u, Assad navodi da je Sarin “kuhinjski gas”, jer “on se može proizvesti bilo gdje”. No, to direktno proturječi izvještaju UN-a, u kojem se navodi da je raketa koja je nosila gas Sarin mogla doći samo iz vojne baze koju vode vladine snage.
Iako Assad voli da prikrije svoje zločine krizom-pokretanim medijskim blicom, on zapravo voli susret s novinarima i da izravno kaže svoju stranu priče. To uključuje i predstavljanje svog režima kao konačne brane protiv globalnog terorizma, iako on ima svoje zastupnike koji obavljaju iste vrste napada poput onih na koje on upozorava svijet i koje pripisuje svojim protivnicima. Na primjer, policije u Turskoj i Libanonu su optužile sirijske obavještajne agencije kao odgovorne za najrazorniji napad u nekoliko godinam. Nakon što su dvije bombe u Tripoliju ubile 47 ljudi 23.augusta, libanonski sud izdao nalog za hapšenjedvojice Sirijaca – za planiranje djela terorizma.
