Piše: Nusret Hodžić
Bio je petak, 26. maj 1995. godine. Nisu bila prošla ni 24 sahata od stravičnog masakra na tuzlanskoj Kapiji; masakra u kojem je, prethodnoga dana, 25 maja, oko 21,00 sahat, od granate ispaljene sa agresorskih položaja na Ozrenu, poginula 71 osoba i preko 200 ranjeno!
Potrefilo se, Allahovim emrom da tog petka, zbog drugih obaveza, ni jedan od trojice imama Bošnjačke brigade ne bude u Igmanskoj džamiji. Činilo se da će grupa pripadnika brigade ostati bez džume. I dok su se oni dogovarali ko će od njih predvoditi podne-namaz, pred ulazom u harem džamije zaustavio se crni terenac.
Prizor je bio nestvaran, djelujući na one ispred džamije čudesno, nevjerovatno. Iz automobila je najprije izašao lično njegova eminencija reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH dr. Mustafa ef. Cerić, a za njim još jedan visoki dostojanstvenik u Islamskoj zajednici, Mehmedalija ef. Hadžić!
Valjda je, u tom trenutku, onima ispred džamije sjevnula ista misao: Jeli to njih, zbilja, oči varaju? Koji trenutak ranije bili su okahreni mišlju da će ostati bez džume, a već sada ih prožima i obuzima radost spoznaje da će današnju džumu klanjati za vrhovnim vjerskim vođom Bošnjaka.
Reis Cerić je tog jutra sa Mehmedalijom ef. Hadžićem krenuo u Tuzlu da na licu mjesta podijeli bol sa porodicama žrtava “Zločina nad tuzlanskom mladošću”.
Imali su problema u putu, jer su đikani taj dan intenzivirali snajperske i minobacačke napade na dionici puta od Hrasnice prema Osmicama na Igmanu, pa umjesto u Tuzli, kako su bili nanijetili, vrijeme džuma-namaza ih je zateklo u Igmanskoj džamiji. Elhamdulillah, ote se uzdah olakšanja muktedija ispred džamije!
(Iako sam se i do tada često susretao sa reisom Cerićem, u različitim prilikama i na različitim mjestima, od tada mi je on još više prirastao srcu. Do kraja agresije na našu zemlju i sve poslije, do dana današnjeg, tri su se insana, Bošnjaka ugnijezdila u moju svijest kao neprikosnoveni autoriteti: Alija Izetbegović, predsjednik države i vrhovni komandant Oružanih snaga BiH, dr. Mustafa ef. Cerić, reisu-l-ulema IZ u BiH i general Rasim Delić, komandant Armije RBiH.
S tom mišlju živim, evo, i dan danas.)
Dvadeset godina kasnije
Na Vanrednoj skupštini Islamske zajednice Bošnjaka u Finskoj, održanoj 14. novembra 2015. godine, a u skladu sa odredbama članova 6. i 10. Statuta, jednoglasno je odlučeno da se: Džemat Turku isključuje iz krovne organizacije Islamske zajednice Bošnjaka u Finskoj; da se tom džematu zabranjuje da u svome nazivu, ubuduće, koristi ime Islamska zajednica Bošnjaka u Finskoj; da se potvrđuje ranija odluka glavnoga imama IZB u Finskoj Aziz ef. Šabića o oduzimanju pismene i usmene saglasnosti Mahiru Ćosiću za obavljanje imamske, hatibske i muallimske dužnosti u džematu Turku.
Cerićev odgovor Šabiću Aziz ef., Ja se bojim Allaha i zato sam morao doći u Turku da olakšam ljudima tvoj teror kojeg vršiš... To je sramota i bruka što ti Azize radiš i još se usuđuješ da drugima lekcije dijeliš zato što se ne bojiš Allaha, već si zaljubljen u dunjaluk koji te krivo vodi... Ostavi na miru ljude u Finskoj i pusti Mahir ef. neka radi imamski posao... Boj se Allaha Azize Šabiću... M. Cerić
Začudo, iako već nekoliko godina tinjaju razmirice između krovne organizacije IZB u Finskoj i njezinog džemata u Turkuu, kao glavni krivac za ovako drastičnu odluku Vanredne skupštine, kako tvrde finski Bošnjaci, označen je bivši reis IZ u BiH dr. Mustafa Cerić.
Naime, iako je dr. Cerić bio prihvatio sugestiju glavnog imama Aziza ef. Šabića da se ne odazove pozivu da gostuje u džematu Turku, mimo znanja IZB u Finskoj i IZ u BiH, jer time samo doprinosi razdoru među finskim Bošnjacima, on je, ipak, na navodni nagovor neimenovanog “Borca” iz Helsinkija, došao u Turku. Hajde, eto, i što je došao, da, barem, nije tako neodmjereno i zlonamjerno napao na čast i ličnost imama Šabića, samo zarad osvete jer ga je, kako on tvrdi, Šabić prevario. A, kako nas uči sām dr. Cerić, koji, servirajući nam načela međubošnjačkih odnosa, veli: “Treće načelo je da svaki Bošnjak poštuje ugled drugog Bošnjaka na način da poštuje svoju i njegovu datu riječ. Dakle, Bošnjak Bošnjaku mora biti POUZDANI PARTNER a nikako PREVARANT!”.
E, sad, postavlja se pitanje, kako tu, u tom načelu dr. Cerić vidi sebe, ili misli da on nije pogriješio pristajući uz jednu stranu, ako, već, postoje razmirice među dvojicom Bošnjaka, pogotovo u vremenu kada se nameće kao utemeljitelj duhovnih i nacionalnih granica Bošnjaka.
Zar može neko, ko nastoji za sebe ekskluzivirati emanet duhovnog i nacionalnog lidera Bošnjaka, autorizirati ovako prozirno opravdanje: “U međuvremenu me nazvao jedan Borac, koji trenutno živi u Helsinkiju i zamolio me da ipak dođem u Turku, jer veliki broj Bošnjaka se spremio da dođe na zakazanu manifestaciju… Nisam mogao odbiti taj drugi poziv… prihvatio sam da putujem cijeli dan u petak da bi došo do Helsinkija kako bi u subotu, tj., jučer-navečer, prisustvovao jednoj od najljepših manifestacija dosada… Aziz ef. Šabić je bio u krivu i pokazao da nije dorastao emaneta glavnog imama… Sebičnost je ružno svojstvo od kojeg se treba liječiti… Sretan sam što su mi Bošnjaci na djelu pokazala da ih ne dijelim, već da su naši susreti od koristi za našu vjeru, narod i državu… Oni koji još uvijek misle da imaju monopol na vjeru, narod i državu u Bošnjaka, moraju pod hitno mijenjati strategiju i shvatiti da svi zajedno možemo, moramo, tj., nemamo kud već da svi zajedno radimo na zaštiti od mogućeg genocida….
Hvala Mahiru ef. Čosiću!
Hvala Borcu Bošnjaku!
Hvala svim Bošnjacima i Bošnjakinjama, koje su sinoć bile u Turku u Finskoj… Hvala im što su od sinoć jedinstveniji više nego ikada…
Hvala i Aziz ef. Šabiću koji nas je ujedinio u dobru… Koji nas je poučio kako se pravi sloga i jedinstvu u Bošnjaka…
Učim dovu Allahu Milostivom da Aziza ef. Šabića uputi na pravi put a sve odgovorne u našoj Islamskoj zajednici da Allah Sveznajući pouči da rade svoj posao savjesno i odgovorno za dobrobit svih nas… za dobrobit naše vjere, naše nacije i naše države. Amin!”
Međutim, istina je da je na toj “jednoj od najljepših manifestacija dosada”, bilo dvadesetak Bošnjaka okupljenih oko tog džemata, te nekolicina njihove djece i Finaca koji nisu ni razumjeli gdje se nalaze.
Šabića je reis Cerić postavio za glavnog imama u Finskoj
Aziz ef. Šabić, glavni imam IZB u Finskoj, došao je u ovu lijepu skandinavsku zemlju, još u toku agresije na našu domovinu, na liječenje. Povreda oka, koju je zadobio pred agresiju, nije bila nimalo bezazlena. Zbog nemogućnosti da se u našoj zemlji uspješno nastavi liječenje i spasavanja oboljelog oka, bolest se opasno pogoršavala, prijeteći da ugrozi i drugo, Aziz ef. je prebačen na liječenje u Finsku. Nažalost, ni u Finskoj nisu uspjeli da mu otklone opasnost s kojom je stigao tamo. Ubrzo po dolasku u Finsku ostao je bez povrijeđenog oka, a nedugo potom bojazan s kojom je stigao u Finsku pokazala se tačnom – ni drugom oku nije bilo spasa. Aziz ef. Šabić je potpuno oslijepio.
O kakvom se insanu radi, dovoljan je samo površan pogled na njegovo finsko djelo. Hendikep koji je doživio nije ga obeshrabrio. Prihvativši svoje stanje kao Allahovo iskušenje, Aziz ef. se još više predao svome pozivu imama. S porodicom je dobio stalnu vizu boravka i opskrbu da mogu preživljavati. Okupio je nekoliko entuzijasta, mahom izbjeglica iz Bosne koji su se, spašavajući živote pred fašističkom najezdom đikana na Bosnu, skrasili u Finskoj i sa njima započeo graditi Islamsku zajednicu Bošnjaka u Finskoj. U to vrijeme ga je reisu-l-ulema IZ u BiH dr. Mustafa ef. Cerić imenovao glavnim imamom IZB u Finskoj. Najprije je Bošnjake okupio u džemat Helsinki, a onda je pomogao da se formira i džemat u Turkuu. Danas Islamska zajednica Bošnjaka u Finskoj okuplja oko dvije hiljade Bošnjaka, od oko tri hiljade koliko ih živi u toj zemlji, raspoređeni u četiri džemata.
Kao musafiri IZB u Finskoj i glavnog imama Aziza ef, Šabića, finske Bošnjake su zijaretili, između ostalih: Muderiz Nezim ef. Halilović, Mirsad ef. Kalajdžić, dr. Šefik ef. Kurdić, Idriz ef. Karaman, Asmir ef. Salihović, Sead ef. Jasavić, daija Abdusamed Nasuf ef. Bušatlić i drugi.
Smutnja je gora od ubijanja
Naš Vjerovjesnik, s.a.v.s. nam je ostavio jasno upozorenje: “Teško onome ko ponizi drugoga da bi sebe uzdigao”.
A šta si ti uradio, uvaženi dr. Ceriću? Učinio si veliku nepravdu slijepom insanu, a kako bi sebe uzdigao u očima smutljivaca, rušitelja jedinstva u Islamskoj zajednici Bošnjaka u Finskoj, koju Aziz-ef. Šabić, njezin glavni imam (onaj isti što po tebi terorizira tamošnje Bošnjake) marljivo i predano gradi evo, već, dvadesetak i kusur godina, i to bez plaće, volonterski.
Boj se Allaha uvaženi doktore Ceriću i čuvaj postojeći poredak i hijerarhiju Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. Ti si mnogo puta u toku svog reisovanja, s pravom, upozoravao i upirao prstom u pojedince i skupine koji narušavaju Ustav i hijerarhiju IZ-e Bosne i Hercegovine. Stoga, ne dozvoli da budeš od onih koji svojim nesmotrenim potezima i samostalnim djelovanjem bez konsultacija i dogovora sa aktuelnim reisu-l-ulemom mr. Husejnom Kavazovićom i direkcijom koja je zadužena za dijasporu i vanjske poslove IZ-e Bosne i Hercegovine, ruše jedinstvo muslimana, autoritet krovne vjerske institucije Bošnjaka, a bogami i svoj vlastiti autoritet. I sjeti se poučnog događaja iz života našeg imama Ebu Hanife. Naime, prenosi se da je Ebu Hanife ugledao dječaka koji se igrao pored jedne rupe, pa mu je rekao: ”Dijete, pazi da ne padneš!” Dječak mu je lucidno odgovorio: ”Imamu, pazi se da ti ne padneš. Ako ja padnem to je šteta samo za mene, a ako ti padneš, šteta je za cijelu muslimansku zajednicu.”
