Za to vrijeme, g-din Dodik pokušava da kupi tri (tri!) čitava sprata u Beogradu na vodi, g-din Čović “sazad” slavi (nešto!?) uz harmoniku i mezetluke (možda propast Alumunijuma!?), u Tužilaštvu ne koriste TCMS sistem pa se predmeti dodjeljuju kako kome treba “namjestiti”, predsjednik Komisije za nadzor nad OSA-om (ključnom državnom agencijom!) kaže da ne likuje.

Ne bih ni ja da sam se, kojim slučajem, u svojstvu predsjednika ove Komisije (što je naročita odgovornost!) našao na istoj strani sa g-dinom Špirićem, Sredojem Novićem, Nenadom Stevandićem, sa čitavom gardom HDZ-a i sl., te da Komisija kojom predsjedavam ništa nije uradila na unapređenju rada ove vrlo važne Agencije za državu BiH za čitave tri godine mandata.

U Sarajevu pojedinci tek pozivaju da institucije rade svoj posao (ali očigledno je da ne rade i znaju da ne rade!), i već su spremili sapun (i parfem!) da operu ruke od vlastitih nečasnih i, moglo bi se kazati, kriminalnih radnji.

Niko i ne pomišlja da istraži nedjela od Ivan Sedla do Neuma, od Doboja, Banja Luke, Prijedora do Beograda na vodi i Dedinja, prodaju izbora, privatizacijsku pljačku, ratna nedjela, genocid i ratne zločine, profiterstvo i sl. Mediji nekritični i površni, građani sluđeni, bal vampira u institucijama se nastavlja. Ko zna išta o pravu i o elementarnoj logici, sasvim mu je jasno šta je po srijedi. Jesmo li svi jednaki pred zakonom, sudom i pred svetim Tužilaštvom?

Pribe i nezavisne međunarodne institucije i organizacije su već konstatovale da nismo. A mi znamo da nismo, i tako je već godinama. Borba za vladavinu prava je ključna borba u svim segmentima, od implementacije presuda Evropskog suda i Izbornog zakona do konačnog uspostavljanja nezavisnog pravosuđa, i ne smijemo u toj borbi posustati ili odustati! Jer tek tada ćemo izgubiti i državu i sami sebe. Ako odustanemo… – naveo je Begić u svom saopćenju.