Pogoršanje odnosa, odnosno oružani sukubi između Afganistana i Pakistana iznenadili su sve, naročito one koji poznaju povijest odnosa ove dvije muslimanske zemlje.
Pakistan je posljednjih decenija imao prijateljski odnos prema Afganistanu. Pakistanski vojni i civilni vlast pozdravili su povratak talibana na vlast u Kabulu u avgustuu 2021. Pakistanske vojne i obavještajne službe više od dvije decenije podržavale su afganistanski talibanski pokret.
Između 2001. i 2021. to je značilo kontradiktornu vanjsku politiku. S jedne strane, podržavajući američku vojnu intervenciju u Afganistanu, Pakistan je priznao vlade koje je podržavao SAD i koje su vladale zemljom. Istodobno, Pakistan je potajno tolerisao – pa čak i omogućavao – ponovni uspon talibana unutar pakistanskog teritorija.
Ipak, taj se odnos sada urušio jer su pakistanske zračne snage ove sedmice prvi put u povijesti bombardirale dijelove Kabula.
Izvor problema
Pakistan se suočio s porastom napada bez presedana na svoje sigurnosne snage od 2021. godine, što se podudara s povratkom talibana na vlast u Afganistanu. Zabilježeno je više od 2.400 smrtnih slučajeva u prva tri tromjesečja ove godine, što je znatno više od prošlogodišnje brojke od približno 2.500 ljudi ubijenih u napadima diljem Pakistana.
Za većinu napada na svoje sigurnosne snage, Islamabad je optužio takozvane pakistanske talibane, pokret Tehreek-e-Taliban Pakistan (TTP). Članovi TTP-a uglavnom potječu iz plemenskih područja Pakistana, duž afganistanske granice.
Pakistanska vlada je očekivala da će Afganistan protjerati pripadnike pokreta Tehreek-e-Taliban, odnosno da će se talibani obračunati sa ovim pokretom. Mađutim, talibanski vođe u Afganistanu insistiraju da je TTP domaći izazov koji Pakistan mora sam riješiti. Godine 2022., ubrzo nakon formiranja privremene administracije, talibanska vlada posredovala je u razgovorima između vođa TTP-a i pakistanske vojske u Kabulu. Međutim, ti razgovori su propali.
Mogu li se Afganistan i Pakistan vratiti prijateljstvu?
Obje strane se, trenutno drže svojih stavova. Iako su se dogovorile o privremenim prekidima vatre, nijedna strana ne želi izgledati slabo priznajući da se mora povući.
Službene izjave pakistanske vlade sada se odnose na talibansku vladu – čiji je povratak na vlast u Kabulu nekada bio slavljen. Upozoravaju na nastavak napada unutar afganistanskih teritorija ako talibani ne poduzmu mjere protiv TTP-a.
Svakako, u odnosnu na talibansku vlast u Afganistanu, Pakistan posjeduje znatno moćniju vojsku, tehnološki napredno oružje i značajan geopolitički utjecaj. Također postoji obnovljeni osjećaj samopouzdanja jer Pakistan smatra da je uspješno vodio nedavni rat s Indijom u maju ove godine.
Pakistan je tokom posljednjih decenija (od 80-tih godina prošlog stoljeća) ugostio milione afganistanskih izbjeglica. Mnoge generacija Afganistanaca izgradile su život u pakistanskim gradovima. To bi, prema pakistanskim čelnicima i nekim javnim mišljenjima, trebalo značiti da Afganistanci moraju imati dobru volju prema Pakistanu. Analitičari upozoravaju da bi Pakistan mogao, ako se nastave sukobi, pokrenuti proces prisilnog protjerivanje afganistanskih izbjeglica, a što bi proizvelo ogroman pritisak na Afganistan, naročito ako se uzme u obzir ekonomska kriza koja vlada u ovoj zemlji.
Put do deeskalacije
Pakistanska vojska nastavlja svoj sukob s TTP-om prikazivati kao dio šireg sukoba s Indijom. Optužila je, bez dokaza, da oružanu skupinu podržava New Delhi. Pakistan također očekuje od talibana da se odreknu i distanciraju od TTP-a te da se umjesto toga usklade s Islamabadom.
Međutim, TTP i talibani dijele dugogodišnje savezništvo, ideološku kompatibilnost i društvene veze koje nadilaze stroge organizacijske posebnosti. Za talibane, sukob s TTP-om također bi mogao stvoriti prostor za opasne aktere poput oružane skupine ISIL-Khorasan.
I dok je Pakistan vojno jači, talibani imaju svoje alate koji bi mogli naštetiti Islamabadu.
Postoji realna opasnost da talibanski vrhovni vođa iz Kandahara, mula Haibatullah Akhunzada, izda fetvu za džihad protiv pakistanskog sigurnosnog establišmenta?
Rukovodstvo TTP-a već je 2021. obećalo vjernost muli Akhunzadi. Ovaj talibanski vrhovni vođa izuzetno je popularan u vjerskom smislu od strane velikog segmenta pakistanskih studenata, vjerskih škola i vjerskih vođa. Akhunzadeov poziv protiv Islamabada mogao bi dovesti do ozbiljnih unutarnjih sigurnosnih izazova za Pakistan.
Islamske političke skupine u Pakistanu također ne bi podržale sveopći rat s talibanima. Osim toga,svaki dugotrajni pakistanski napad na Afganistan vjerojatno će ojačati domaću podršku aktuelnoj talibanskoj administraciji, čak i kada postoji očigledno nezadovoljstvo među Afganistancima protiv talibana.
Kako bi se spriječila daljnja eskalacija i tražio smislen politički dijalog, hitno je potreban pouzdan posrednik sposoban za održiv angažman. Ova uloga najbolje odgovara bliskoistočnim i muslimanskim zemljama kojima obje strane vjeruju, kao što su Katar,Saudijska Arabija, pa i Turska.
Naravno, prvo mora postojati stvarna želja za mirom od strane vođa u Pakistanu i Afganistanu.
Čak i dok afganistanski i pakistanski dužnosnici razmjenjuju upozorenja, a njihove snage sudjeluju u ponovljenim prekograničnim sukobima, obje su zemlje itekako svjesne da će ih rat skupo koštati.
Međutim, to ne znači da će se odnosi uskoro vratiti na nekadašnju bilateralnu toplinu ili da se pogrešne procjene ne mogu dogoditi.
Geografija i povijest vežu Afganistance i Pakistance u međuovisnost, što treba iskoristiti.
Vlade moraju prestati uzaludno se nadati uspjehu propalih pristupa koji su isprobavani decenijama. Afganistanski čelnici moraju raditi na razvijanju prijateljstva s Pakistanom. Pakistanski čelnici moraju uzvratiti osmišljavanjem cjelovite vanjske politike prema Afganistanu, koja nije obojena rivalstvom s Indijom.
Svijetu ne treba još jedan rat u regiji, naročito besmisleni rat između Afganistana i Pakistana.
