Delegacija Stranke demokratske akcije (SDA), predvođena predsjednikom te stranke Bakirom Izetbegovićem, posjetila je povodom 9. maja, Dana pobjede nad fašizmom, Spomen-park Vraca, gdje su položili cvijeće i odali počast borcima u Drugom svjetskom ratu.
Izetbegović je kazao da će fašizam, nažalost, postojati dok je ljudskog roda, te da je BiH, a naročito grad Sarajevo, provokacija za fašiste.
– BiH i ovaj multietnički grad stotinama u kojem stotinama godina crkve, džamije i sinagoge funkcioniraju dobro jedna uz drugu je izazov za fašiste koji bi da razdvoje ljude, koji bi da otjeraju one koji ne misle kao oni, koji nisu rođeni u njihovom narodu, koji nisu njihove vjere. Ovo je pravo mjesto i pravi dan da se sjetimo ljudi koji su izgubili živote zato što su se opirali fašizmu – izjavio je Izetbegović.
Predsjednik SDA je podsjetio da su na Vracama ubijani antifašisti, te da je više od 9.000 Sarajlija ubijeno u drugom svjetskom ratu i da su zatim sa istog mjesta od 1992. do 1995. ponovo ubijane Sarajlije.
Četrdeset pete su komunisti pobijedili fašiste, a 95. su ih pobijedili ljiljani – dodao je Izetbegović.
Komentirajući izjave Milorada Dodika i zvaničnika SDP-a Zukana Heleza, prema kojima su članovi porodice Izetbegović bili članovi Handžar divizije, Izetbegović je podsjetio da su na Spomen-parku Vraca imena dvojice njegovih daidža.
– Prvi je Muhamed. On je sa 17,5 godina uhvaćen i odveden u Jasenovac, gdje je ubijen. Drugi je Bakir. Njega su tek pred kraj rata zarobili i ubili su ga u zatvoru. To je sa majčine strane. Otac je bio regrutovan u partizane kao 19-godišnjak. Nije bio dobrovoljac kao daidže. Sva moja familija je u Drugom svjetskom ratu služila isključivo partizanskoj vojsci – kazao je Izetbegović.
Istaknuo je da fašisti žele da uklone one koji ne pripadaju njihovom narodu, njihovoj vjeri i njihovoj ideologiji, te da ne mogu postojati drugačiji odnosi prema fašizmu.
Izetbegović je, komentirajući najavljeno održavanje mise u Sarajevu za bleiburške žrtve, izjavio da su u Bleiburgu bile i nevine žrtve, da su čitave porodice likvidirane zato što su im očevi bili u NDH i što su bili saradnici okupatora, ali da se to postepeno pretvorilo u relativizaciju i rehabilitaciju, te slavljenje ustaškog i okupatorskog režima.
– Zadnje mjesto gdje bi trebalo takvu stvar raditi na bilo koji način jeste Sarajevo. Možda je to najgori period vladavine nad Sarajevom. U ovom ratu su pucali na Sarajevo, ali nisu vladali nad njim. Ali su ustaše vladale Sarajevom, radio je to Maks Luburić. To je možda najgori period historije sarajevske. Kada se govori o ustaškom pokretu i o tom vremenu, mislim da je pristojno govoriti isključivo o žrtvama Maksa Luburića, nikako o nekim drugim – kazao je Izetbegović.
