Organizator međunarodnog ekološkog sajma EKOBIS u Bihaću dozvolio je nevjerničkoj sekti Ahmedije da dijeli besplatne knjige učesnicima i gostima sajma. Iako je poznata fetva Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini da su Ahmedije zabludjela sekta koja pokušava zavesti muslimane, organizatori EKOBIS-a su im dopustili da nesmetano dijele svoje bezvrijedne knjige.
Ko su Ahmedije?
Ahmedije su ekstremna i zabludjela sekta, koja je nastala krajem 19. stoljeća u Indiji. Osnivač ove sekte je Mirza Gulam (Ghulam) Ahmed el-Kadijani, pa se ova sekta prema imenu njenog osnivača naziva Ahmedije, a poznati su i kao Kadijanije, s obzirom da je on rođen i pokopan u mjestu Kadijan u Indiji. Mirza Gulam je rođen 1835. godine, u vrijeme kada je indijski potkontinet bio koloniziran od strane Velike Britanije. On je širio i propagirao brojne zablude, čak i one koje izvode iz islama. Tako je, između ostalog, za sebe govorio da je on Božiji poslanik, i da je najavljeni Mehdija i Mesija (Spasitelj), koji će doći pred Sudnji dan. U svojim djelima, on doslovce kaže: “Ja sam vjesnik (nebijj) ali bez novog zakona, ja sam poslanik (resul) ali bez knjige!”
Interesantno je da je Mirza Gulam bio potpuno vjeran i odan Britancima. Smatrao je i naučavao da muslimanima nije dozvoljeno da se suprotstavljanju kolonizatorima na bilo koji način, naročito putem pobune i oružanog sukoba. Zbog toga je imao svu moralnu i materijalnu podršku Velike Britanije, koja je u to vrijeme okupirala indijski potkontinent.
Mirza Gulam je naučavao da sa poslanstvom Muhammeda, a.s., nije završen ciklus slanja Božjih poslanika. Vjerovao je i govorio da će se Allah, dž.š., i dalje javljati ljudima preko novih poslanika a sebe je smatrao jednim od njih. U početku svoga djelovanja govorio je da je on samo reformator, zatim da je najavljeni Mehdija, da bi se u zadnjoj dekadi 19. vijeka proglasio poslanikom. Pored toga, propagirao je i druge zablude i nastranosti, poput npr. da alkohol i druga opojna pića, čak i droga, nisu zabranjeni. Zbog toga ih je i sam lično konzumirao, a u vezi s tim postoje brojna svjedočenja i kazivanja njegovih sljedbenika.
Mirza Gulam je umro 1908. godine u Lahoru, a pokopan je u Kadijanu. Nakon njegove smrti njegove pristalice, iako su uživali veliku naklonost i podršku tadašnjih okupatorskih britanskih vlasti, podijelile su se u dva ogranka: Kadijanije i Ahmedije.
Kadijanije smatraju da su oni matična Gulamova sljedba, pa stoga nisu ni mijenjali svoje sjedište niti učenje. Vjeruju da je Mirza Gulam Ahmed najavljeni Mehdija, Mesija i Božiji poslanik. Gulamovo učenje smatraju jedinim pravim vjerskim učenjem. Njegove knjige su im glavni kodeks rada i ponašanja a njegov mezar svetište koje hodočaste. Žive u uvjerenju da je Muhammedova, a.s., objava vremenom poprimila niz deformacija i da je bilo nužno slanje novog Božijeg poslanika koji će reformisati islam i postaviti njegovo učenje na “prave” temelje. Svome “mesiji” (spasitelju) pripisuju niz čuda i kerameta, nadnaravnost i veličinu iznad svih Božjih poslanika. Služe se svim sredstvima pa čak i onim najperfidnijim kako bi pridobili nove članove za svoju vjeru i učenje. Njihovo teološko učenje je podložno stalnim promjenama, a njihovo geslo kojem ih je podučio njihov vođa glasi: snalaženje prema mjestu i prilikama. Najjači uticaj imaju na području Indije, ali također imaju jake cente po Americi i zemljama Zapadne Evrope.
Ahmedije su lahorski ogranak Kadijanija. Smatraju da su oni jedini ispravni sljedbenici Mirze Gulama Ahmeda, priznajući ga za obnovitelja vjere i reformatora a za širi krug ne spominju da je i poslanik. U osnovi, nema suštinskih razlika između Kadijanija i Ahmedija. Kadijanije otvoreno iznose sve karakteristike i učenje svog vođe dok Ahmedije prešućuju njegove brojne zablude i zastranjenosti, smatrajući da će tako efikasnije prodrijeti među muslimane. Zato ne iznenađuje da se Ahmedije odriču kadijanizma, ali ne i Mirze Gulam Ahmeda i njegovog učenja. A on je, između ostalog, govorio “da mu melek Džibril spušta Objavu, kao što je spuštao Kur'an Muhammedu, a.s.”(!?)
Upravo zbog takvih iskrivljenih naučavanja, koja, prije svega, imaju za cilj da unesu razdor, smutnju i pometnju među muslimanima, ne iznenađuje da su velike i poznate savremene akademije za fikh i islamska istraživanja, sektu Ahmedija proglasile zabludjelom i otpadničkom od islama. U vezi s tim postoje brojni zaključci i fetve doneseni na zasjedanjima i konferencijama Akademije za islamska istraživanja (Medžme'u el-buhus el-islamije) u Kairu, zatim Rabitine akademije za islamsko pravo, Akademije Islamske konferencije i dr. Također, ulema iz Pakistana i Indije je davno iznijela stav islama i digla svoj glas protiv ove zabludjele i otpadničke sekte a veoma korisna djela su napisali veliki islamski učenjaci i autoriteti Ebul-Hasan en-Nedvi i Ebul-E'ala el-Mevdudi .
