Piše: Branimir Bradarić/www.vecernji.hr
U stilu pravih kriminalističkih filmova skupina mještana Sotina prije nekoliko godina započela je privatnu istragu kako bi doznali istinu o članovima svojih obitelji ubijenih 1991. godine i mjestima gdje su pokopani. Za njihove aktivnosti nisu znale ni hrvatske, ali ni srbijanske vlasti. Odlazili su na razgovore na neviđeno ne razmišljajući o mogućim posljedicama.
Pozivi iz Makedonije
– Išli smo dvadesetak puta u Srbiju i nalazili se s osobama koje su izravno odgovorne za ratne zločine u Sotinu ili pak imaju nekih saznanja o njima. Odlazili smo k njima kući, nalazili se s njima po restoranima, kafićima…
Sjedili smo i razgovarali o događajima u Sotinu. Najviše su nas interesirale lokacije gdje su pokopani naši sumještani – kaže Igor Matijašević koji je jedan od čelnika neformalnog inicijativnog odbora. Govoreći o tim susretima Matijašević kaže da ih je nekada na razgovore išlo više, a da je nekada išao i sam. Prvo su doznali gdje njihovi bivši sumještani danas žive, nakon čega su slijedili telefonski kontakti a potom i susreti s njima uživo.
– Iskreno, za sve to treba imati dobar želudac. Sjedio sam za stolom s osobom koja je moga oca Ivicu izvela iz kuće. Kada sam ga upitao zašto je to učinio, rekao je da je morao. Inače, radi se o osobi koju smo prije rata jako dobro poznavali. Također, sjedio sam i s osobom za koju se sumnja da je osobno ubila moga oca. Treba to izdržati, normalno razgovarati, ne planuti, ne puknuti… Vodio nas je samo jedan cilj, a to je da saznamo istinu – ističe Matijašević.
Kaže da većina osoba s kojima su razgovarali ne govori puno ili gleda da opravda sebe na neki način, ali i da mnogi od njih tvrde da će sve reći tijekom sudskih procesa.
– Bili smo uporni i stjerali smo ih na neki način u kut. Klupko se počelo odmatati i sad nitko ne želi odgovarati za zločine. U isto vrijeme i oni koji su ih počinili vjerojatno razmišljaju što učiniti da ta kazna bude što manja – smatra Matijašević.
Na taj način došli su do mnogih saznanja, informacija i raznih poveznica koje su im pomagale u daljoj istrazi. U nekoliko navrata imali su i pozive iz Makedonije i Bugarske. U zamjenu za novac nudili su im neke informacije. Nisu na to pristajali. U međuvremenu, u dogovoru s DORH-om, jer svi osumnjičeni za zločine žive u Srbiji, optužnica je prebačena u Srbiju. Saznanja do kojih su došli tijekom istrage dovela su do toga da su dvije osobe, pod sumnjom da su počinile ratne zločine, uhićene u Srbiji. Jedna od njih u travnju ove godine odlučila je progovoriti, što je dovelo do toga da je pronađena masovna grobnica s 13 tijela. Uhićeni je nacrtao na karti mjesto masovne grobnice, ali kako na tome mjestu nisu pronađena tijela, pristao je, u pratnji policije i istražitelja dviju zemalja, doći u Sotin i pokazati mjesto gdje su 27. prosinca 1991. ubili 13 Sotinjana. Ubrzo potom pronađena je grobnica, a nekoliko dana kasnije i druga gdje su tijela premještena prije mirne reintegracije Podunavlja.
Tražimo još 18 nestalih
– To je sve dobrim dijelom rezultat našeg rada i istrage. Ne kažem da institucije ne rade svoj posao, ali rade ga sporo. Nemaju ni ljudi ni sredstava. Zato smo se mi i uključili. Ne kajem se i opet bih isto učinio, ali sada, s ovim iskustvom, na malo drugačiji način. Sigurno je da nećemo stati i dalje jer se još 18 naših sumještana vode kao nestali – rekao je Matijašević.
Rezultat njihove privatne istrage je i to da će danas u Sotinu biti jedan od većih masovnih pokopa žrtava iz Domovinskoga rata u posljednjih nekoliko godina. Uza sve počasti bit će pokopano 11 tijela, četiri branitelja i sedam civila. Posmrtni ostaci jedne osobe prije nekoliko dana pokopani su u Osijeku, a za par dana će jedna osoba biti pokopana i u Vukovaru.
