Kada trenutačna blokada Katara od strane Saudijske Arabije bude ukinuta, mala zaljevska država izaći će iz blokade sa snažnijom vojskom nego ikada u svojoj historiji
4. decembra, saudijski ministar vanjskih poslova, princ Faisal bin Farhan Al Saud, rekao je da je postignut “značajan napredak” u pregovorima i da je “donekle optimističan da su blizu finalizacije sporazuma između svih država u sporu,” alaudirajući na spor sa Katarom.
U junu 2017. godine Saudijska Arabija uvela je opsežnu blokadu protiv svog znatno manjeg susjeda, izdavši široku listu zahtjeva koji su uključivali gašenje Al Jazeera mreže i uvođenje temeljnih promjena u katarskoj vanjskoj politici. Da je Katar pristao, nesumnjivo bi svojim mnogo moćnijim susjedima postao tek nešto više od vazalne države.
Štoviše, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati potajno su planirali izravno napasti Katar. Samo diplomatski pritisak američkog državnog sekretara Rexa Tillersona primorao je Rijad i Abu Dabi da odustanu od tog plana.
Da su to učinili, tada skromne oružane snage Katara vjerojatno ne bi mogle dugo vremena da se brane. Kao što je poznato, katarsko nacionalno ratno zrakoplovstvo imalo je samo 12 borbenih aviona Dassault Mirage 2000, francuske proizvodnje. Takvo ratno zrakoplovstvo ne bi imalo šanse protiv veće flote naprednih F-15 i F-16 koje posjeduju Saudijci i Emirati.
S obzirom na to da je daleko veća koncentracija sile na strani njegovih susjeda, nije teško pretpostaviti da bi Katar pretrpio sličan vojni poraz kao i Kuvajt, kada je napadnut od strane Iraka devedesetih godina.
Umjesto toga, Zaljevske države zadovoljile su se pritiskom na Katar kroz veliki ekonomski bojkot, nadajući se da će Katar prije ili kasnije morati prihvatiti njihove zahtjeve.
Međutim, ovi napori nisu uspjeli izvući nikakve ustupke od Dohe. Gotovo odmah nakon otpočinjanja blokade, Iran i Turska stali su uz Katar, omogućavajući mu da učinkovito zaobiđe embargo.
Turska je također povećala svoje vojno prisustvo u zemlji, što je bio šamar za Saudijsku Arabiju i UAE. Ekonomski, Katar je bolje podnio posljedice blokade nego što su to mnogi očekivali.
Doha je također napravila velike korake u poboljšanju svojih oružanih snaga i gotovo će sigurno izaći iz ove krize s izvanredno velikim i naprednim vojnim arsenalom
Katar je prethodno nabavio i izveo demonstracione letove sa francuskim borbenim avionima Dassault Rafale, transportnim avionima C-17 i C-130, ali i američkim borbenim helikopterima AH-64 Apache.
Međutim, čak i ova zastrašujuća demonstracija sile samo je rana demonstracija ogromnih količina naprednih aviona, koje će Katar uskoro početi uvoditi u svoje eksponencijalno rastuće oružane snage.
Opsežne nabavke naprednih borbenih zrakoplova od strane Dohe značajno će izmijeniti ravnotežu zračne moći nad Perzijskim zaljevom, a mogle bi čak predstavljati izazov moćnim saudijskim i emiratskim zračnim snagama ako se tenzije ponovo rasplamsaju.
U bliskoj budućnosti Katar će primiti isporuku 36 lovaca F-15QA (Qatar Advanced), najnapredniju varijantu ovog smrtonosnog borbenog aviona ikad izgrađenog.
Slično sa saudijskim F-15SA, moći će, između ostalog, nositi čak 12 raketa zrak-zrak.
Katar je također od Velike Britanije naručio 24 aviona Eurofighter Typhoon za 6 milijardi funti (otprilike 8 milijardi dolara).
Prema tome, Doha će uskoro posjedovati nevjerovatnih 96 naprednih lovaca 4,5 generacije.
Na kopnu se katarske oklopne snage također znatno pojačavaju flotom od najmanje 62 glavna borbena tenka Leopard 2A7+, naručenih iz Njemačke još 2013. godine. Verzija 2A7+ Leopard tenka dizajnirana je za borbu u urbanim područjima. Stoga bi se ovi tenkovi mogli pokazati pogodnima za odbranu glavnog grada Katara od bilo kakve potencijalne invazije nad zemljom.
Iako je služenje vojnog roka za muškarce postalo obavezno još 2013. godine, domaća populacija Katara iznosi manje od 400 000 ljudi, što znači da će se vjerojatno morati znatno osloniti na kvalificiranu vojnu snagu izvana, tehničare, a možda čak i pilote, kako bi izvukli maksimum iz ovih ogromnih nabavki .
Kao najbogatiju zemlju na svijetu, Katar to zasigurno može priuštiti, ali uvijek je poželjnije i u konačnici pouzdanije imati vojsku pod vodstvom prvenstveno vlastitih ljudi.
Izvor: Paul Iddon/Forbes
