Autor: Muhamed Kovačević/ Impuls
Masovni dolazak Arapa
Ovo je prvi veliki mit koji se propagira od strane “urbanih” portala, “fine gradske raje”, koji pod izgovorom zaštite “tradicijskih tekovina” života u BiH šire lažne informacije i stvaraju ksenofobičnost.
Šta je onda istina?
Matematika egzaktna nauka, a grana matematike koja se zove statistika nudi sljedeće podatke: Imajte na umu da zvaničnu statistiku ne vodi ni Turistička zajednica FBiH, niti Porezna uprava, nego podatke uzimaju proizvoljno na osnovu izvještaja ljudi koji rade u ugostiteljskim objektima.
Znači, stanje bi trebalo biti ovako, u samoj špici sezone maksimalan dolazak porodica po danu je 80. Ako uzmemo prosjek da svaka porodica ima 4 člana, to znači da je dnevni dolazak ljudi (Arapa) oko 320, što bi logično dalje, množenjem na mjesečnom nivou iznosilo 9 600, odnosno tokom sezone od 6 mjeseci 57 600. Ako uzemom statističku toleranciju na broj plus – minus 10%, onda dolazimo do cifre da je maksimalan broj Arapa koji dođu u BiH po sezoni oko 63 000.
Zanimljivo je ako ovaj broj uporedimo sa zemljama koje nisu top turističke destinacije kao što je susjedna Srbija, gdje se po statističkim podacima (Srbi imaju statistiku) govori da je broj Arapa koji posjeti tu zemlju 191 239, odnosno tačno 3 puta više nego u BiH! U Srbiji to naravno nije problem, niko ne pravi galamu oko toga, ali kod nas je to problem golemi.
Arapi nam pokupovaše zemlju
I zaista bi to neupućen čovjek, čitajući domaće portale koji govore o tome, kako se u okolini Sarajeva grade ekluzivne vile i naselja i pomislio da će nam Arapi pokupovati svu djedovinu.
Ali ipak, realnost je drastično drugačija. Da se ne lažemo, postoji interes Arapa da kupuju kuće, imanja i zemljište kod nas, ali u realnosti to izgleda otprilike ovako. Prva stvar koju Arap koji želi kupovati nekretninu u BiH mora uraditi jeste da pronađe posrednika, odnosno osobu od povjerenja koja će mu obaviti transkaciju. Naime, zbog imovinskih zakona u BiH, pogotovo u FBiH, niti jednom strancu nije dozovoljeno da uknjiži imovinu u gruntu, odnosno nema mogućnost biti vlasnik bilo kakve imovine u BiH.
Zbog toga su Arapi, kao i ostali stranci prinuđeni na to da kupovinu vrše preko posrednika. Nakon što i pronađu posrednika (u većini slučajeva to su agencije za prodaju nekretnina), prave ugovor o saradnji sa notarom, plate avans, a onda dolazi do sljedećih komplikacija.
Prva od njih je da agencije sa kojima surađuju nisu u stanju za godinu dana pronaći objekte po želji kupaca (obično su to kuće novije izgradnje sa minimalno 3 spavaće sobe i klimom), nakon čega Arapi gube svoj uloženi avans.
A druga uobičajna situacija je da se prodaju nekretnine bez valjane dokumentacije, te nakon što se posao završi agencije na osnovnu cijenu dodaju plaćanje poreza i legalizacije objekta, čime je prvobitna vrijednost objekta uvećana nerijetko i do 50%!
Ako imate u vidu da cijena nekretnina koje se prodaju nisu ispod 50 000 eura, onda možete zamisliti o kakvim se ciframa radi. Naravno, ovo ne znači da ne postoje naselja koja se grade i koja su izgrađena, a u kojima žive Arapi, ali vlasnici tih naselja i direktori tih kompanija su NAŠI ljudi!
Bilo bi jako interesantno istražiti kako i na koji način se atraktivno zemljište i lokacije u okolini Sarajeva preuređuju i pripremaju za gradnju tih istih naselja.
Također je zanimljivo da se u susjednoj Srbiji Arapima daju lokacije i cijela imanja sa mogučnošću uknjižbe imovine u grunt za cijenu do 30 000 eura. U Srbiji to nije problem, kod nas je to problem golemi.
Svih 300 miliona Arapa su Kuvajćani
Ovo je vjerovatno jedna od najtežih i najvećih predrasuda o Arapima lansirana iz bh. mass medija. Trebali bi naučni radovi da se objasne ogromne kulturološko-mentalne razlike između Arapa iz na pr. Omana i Kuvajta.
Ipak, važno je napomenuti da je oko 50 % gostiju iz Zaljeva koji dolaze kao turisti u BiH iz Kuvajta. Zatim slijede Emiraćani, a ostatak čine gosti iz Katara, Omana, Bahreina i Kraljevine Saudijske Arabije.
BiH nema goste iz zemalja Magreba (Tunis, Alžir, Maroko i Mauritanija), a ne dolaze ni gosti iz Egipta i Libije. To znači da BiH po turističkoj sezoni gubi potencijalni ekonomski kolač od preko 6 miliona turista, koji svoje pare ostavljaju po Francuskoj, Italiji i Španiji. Zato smo fokusirani na potencijalnih 30 000 Kuvajćana koji ovdje ostaju u prosjeku 8 dana, i dnevno troše do 200 eura.
Zanimljivo je recimo da niko ne piše o masovnom dolasku Korejanaca i Kineza u BiH, koji za razliku od Kuvajćana imaju do 2 noćenja, a para potroše taman toliko koliko koštaju ćevapi na Bašćaršiji. Razlog što niko ne piše o Korejancima i Kinezima je vrlo jednostavan.
Oni nelegalno borave u BiH! Oni fino plate hrvatskim turističkim agencijama za aranžmane u Splitu i Dubrovniuk, a onda im ovi organizuju jednodnevne izlete u Sarajevo i Mostar. Kada dodju u BiH oni fino plate participaciju hotelima od 50 do 150 eura (zavisno od hotela), ne budu prijavljeni kao gosti i ujutru odu kao što su došli. Oni sretni, hotelijeri sretni isto, država oštećena za stotine hiljada eura neplaćenog poreza.
Ali naravno, problem je skoro 30 000 Kuvajćana, koji uredno dođu, prijave se i još potroše i do 200 eura dnevno.
Ako niste znali: Mi nećemo arapske pare!
Nijedna komercijalna banka u FBiH ne razmjenjuje arapski novac! Ni saudijske rijale, kao ni katarske i kuvajtske dinare! Ako mi ne vjerujete provjerite sami. Usput, bez problema ćete zamjeniti japanske jene.
Arapi su nepoželjni u RS-u
Zahvaljujući Miloradu Dodiku koji sa svojom policijom pravi razne neugodnosti arapskim turistima koji bi željeli obići Nacionalni park Sutjeska, ili Memorijalni centar Potočare, zbog toga isključivu dobit imaju hrvatski ugostitelji iz Prozora i Jajca, odnosno HDZ koji kontroliše budžet HNK-a, za razliku od bošnjačkih povratnika u Podrinju, recimo.
Arapi se po BiH prevoze na divlje
Zahvaljujući novom zakonu o taxi djelatnostima Kantona Sarajevo, ljudi koji bi željeli da registruju firmu za prijevoz putnika, ili agenciju za prijevoz putnika moraju da čekaju do 90 dana na odobrenje dozvole od Ministarstva saobarćaja Kantona Sarajevo. Ovim potezom, kao i ostalim pravilima i nametima omogućena je monopolna pozicija isključivo Sarajevo taxiju za prijevoz putnika po Kantonu Sarajevo, čime je oko 250 ljudi koji sa svojim motornim vozilima prevoze Arape gurnuto u sivu zonu.
Od arapskih dolazaka živi direktno oko 30 000 ljudi
Ovaj broj se odnosi na sve one ljude koji su zaposleni u uslužno-ugostiteljskoj grani koja je kičma turističke ponude jedne zemlje. Tu prije svega spadaju radnici vozači, zatim radnici iz raznih etno sela, hotela, restorana i tržnih centara.
Zapitajte se kome zaista ide u korist negativno pisanje i širenje ksenofobične propagande o arapskim turistima, koji bez obzira na nedostatak infrastrukture, užasne puteve i nerijetko izostanak gostoprimstva žele doći i ostaviti svoj novac ovdje.
Taj isti novac koji ne smeta nijednoj zapadnoj zemlji, ali ni zemljama iz susjedstva.
