Šok, nevjerica, čuđenje…, teško je naći riječi da se opišu osjećanja koja naviru kada se pročita prvostepena presuda optuženoj “hadžićkoj grupi”. Pitamo se – ko je ovdje lud, ko pijan, a ko normalan? Zar je moguće da su takvi zakoni i da se mogu na ovakav način primjenjivati?
Ovdje ne da se radi o pokušaju izjednačavanja krivice agresora i napadnutog, nego se radi o zločinu nad zdravim razumom, pravdom i civilizacijom.
Kada se pročita ova vijest o 60 godina zatvora za “zločin nad civilima”, svako se zapita koliko li je to bilo u tim “logorima” žena, djece, staraca, koliko ih je ubijeno, silovano, mučeno…?? Odgovor je da ih nije bilo nikako i ništa od svega toga nabrojanog.
Pa kako i za šta onda 60 godina?
Je li moguće da naš Sud ne pravi razliku između logora kao što su Manjača, Dretelj, Vlasenica, Batković, Heliodrom, Omarska i vojnog zatvora u kome su boravili i izdržavali presuđenu kaznu do zuba naoružani “civili”.
Kako objasniti da Sudu nije bilo preče suditi krivcima za 200 nestalih bošnjačkih, pravih civila, od kojih je već nađeno 120 mrtvih, nego grupi časnih ljudi na legalnim državnim funkcijama, koja je na civilizovan način u zakonitoj proceduri zatvorila i osudila do zuba naoružane pripadnike paradržavnih formacija.
Puno pitanja bez odgovora, ali boračke organizacije Kantona Sarajevo će tražiti uporno odgovore na njih, jer ne smije zlo pobijediti dobro, kaže se u saopćenju ovog udruženja.
