Poslije objavljene priče o djeci iz Potočana kod Zvornika koja dnevno pješače više od deset kilometara kako bi pohađali nastavu najbližoj osnvnoj školi u mjestu Križevići, ovaj problem je uspješno riješen i ova su djeca prvi puta poslije 12 godina pješačenja, organizovano prevezena do svoje škole. Humanitarno udruženje Bošnjaka Iverdon iz Švicarske odlučilo je kupiti adekvatno prevozno sredstvo za roditelje učenika ove djece i donirati isto, kako bi se djeci omogućilo lakše pohađanje nastave. U koordinaciji sa udruženjem “Prosvjetitelj” na terenu čiji su članovi sa predstavnicima roditelja pronašli najbolje prevozno sredstvo koje se moglo uzeti za 5000 KM koliko je doniralo Humanitarno udruženje Bošnjaka Iverdon, isto je kupljeno i roditeljima uručeno, u ime Udruženja iz Iverdona prevozno sredstvo je kupio gospodin Ramo Muminović.
„Osjećanja vam ne mogu opisati. Djeca su sretna i iznenađena. Također i mi roditelji. Da nije bilo pozitivne priče naših novinara i dobrih ljudi iz inostranstva ništa od ovoga ne bi ni bilo. Još jednom hvala dobrim ljudima koji su odlučili pomoći, a posebno Bošnjacima Iverdona i njihovom udruženju”, kaže Mersija Avdić, mama jednog od učenika.
„Priča se brzo raširila društvenim mrežama i medijima. Javio se veliki broj ljudi, s tim da su najbrži bili Bošnjaci iz Iverdona i željeli su ovo dobro djelo preuzeti na sebe. Ovo je veliko olakšanje za djecu. Zamislite kad putujete 14 kilometara dnevno pječice. Djeca više neće imati taj problem. Ovo na jedan način sada može probuditi perspektivu i pomoći ljudima da ostanu na ovim prostorima. Također, ovo je pokazatelj da dobra priča, iskrena priča može doprinijeti da ovaj svijet makar malo učinimo boljim“ riječi su Ilijaza Miralemovića koji je koordinirao u ime Udruženja “Prosvjetitelj”.
Djeca iz Potočana kažu nam da je put do škole makadamski i veliku dionicu prolaze kroz šumu.
„Najgore je kada padne snijeg. Budemo iscrpljeni, mokri. A kada se vraćamo kući već bude mrak. Nemamo vremena ni za igru, ni za odmor ni za ućenje. Najgori su nam psi lutalice. Njih se posebno boje ova mlađa djeca“, kaže nam učenik Meris, “Ali evo Hvala Bogu i dobrim ljudima taj problem više nećemo imati”.
„Ja sam se osjećala vrlo loše. Hladno je. Sada kada imamo prevoz biće nam lakše i brže ćemo dolaziti kući“, ističe učenica Mubina.
Pored Bošnjaka iz Iverdona, ljudima iz Potočana javili su se mnogi dobri ljudi sa svih strana svijeta. Postoji mogućnost da dobri ljudi koji žele pomoći u riješavanju ovakvih problema kupe još jedan kombi koji će poslužiti susjednom selu Dugi Dio čiji najmlađi imaju skoro identičan problem, s tim da je razdaljina do škole nešto manja i postoji ne/redovna autobuska linija koja je dolazi 3 kilometra do ovog naselja, ali se učenici u ovaj raspored ne mogu uklopiti sa postojećim smjenama u školi.
www.prosvjetitelj-muallim.org
