Zašto bošnjačkom društvu tako teško ide razumijevanje prostih stvari? Zamislimo da se, kojim slučajem, Srbima dogodio popis u kome neka administrativna garnitura hoće da umanji broj Srba. Zapalio bi se Balkan! Jer Srbi ne daju ni jednog Srbina, gdje god da je. A Bošnjacima se pred nosom odvija javno odstranjivanje stotine hiljada Bošnjaka, i, nikom ništa. Vjerovatno je riječ o nekom kolektivnom mentalnom poremećaju koji mi još uvijek ne možemo dokučiti. Kakav je to narod kome je svejedno što će ga usljed neke prevare biti mnogo, mnogo manje? …I kome je svejedno što bi u novim okolnostima mogao biti dugoročno, i nepovratno, potlačen, ponižen i na kraju razasut? A samo je malo potrebno da se zaustavi ovaj mazohistički lanac sudbine. Potrebno je prestati se plašiti šta će drugi o nama reći. Nek’ govore šta hoće! Važno je šta mi o sebi znamo i šta mi sebi mislimo. Zbog ugađanja drugima stidimo se svoje tragedije, kao da smo mi, Bošnjaci, krivi zato što smo progonjeni, kao da je u nama feler, a ne u onima koji su opsjednuti mržnjom i barbarizmom. Ugađali smo dejtonskoj državi, pa smo doživjeli da nam ta država priredi Popis sa elementima genocidnosti. Ugađali smo dejtonskom društvu, slavili multikulturu kao niko, pa sad to društvo sramno šuti i pravi se da ne vidi genocidni Popis. Tim lažnim multikulturalistima je svejedno ako nestane Bošnjaka! Ugađali smo – budimo otvoreni – i bošnjačkim političarima, i strankama, sakrivajuću njihovu profitersku i haramsku sramotu kao da je naša, narodna, a oni su nam vratili tako što su izglasali genocidni Zakon o popisu, i tako što danas šute dok na popisnicama nestaje bošnjački narod. Dok srpski političari raznim malverzacijama, obmanama i pritiscima ispisuju Bošnjake iz svih budućih političko-društvenih procesa i provode nad Bošnjacima popisni genocid, dok hrvatski premijer, u hajdučkom stilu, upada u Bosnu i Hercegovinu kako bi, sa visokog državnog nivoa „ugroženim i protjeranim” Hrvatima sugerirao kako će se popisati, za to vrijeme bošnjački političari i institucije nijemo i kukavički sve to posmatraju, nespremni da daju jedno obično saopćenje za javnost u kojem bi ako ništa licemjerno izrazili svoju zabrinutost za vlastiti narod i domovinu. Zamislimo tu ogromnu razliku između premijera susjedne države koji dolazi u tuđu državu da pripomogne svojim sunarodnjacima oko Popisa, u odnosu na bošnjačke političari koji svome starosjedilačkom narodu ne žele pružiti ni deklarativnu pomoć oko pitanja koja se tiču opstanka. Jer, Hrvati se popisuju, i Srbi se popisuju, zato što ovi narodi ne mogu nestati, a Bošnjaci se bore za opstanak, jer je Popis kreiran kao okvir za bošnjački nestanak. Premijer Hrvatske kao zadnji razbojnik upada u našu zemlju i obilazi „hrvatske krajeve”, a bošnjački političari šute k'o zaliveni. A čime li su zaliveni? Uistinu, šta se vrti po glavama Izetbegovića, Radončića, Lagumdžije i drugih, dok prate vijesti o kriminalnim malverzacijama na Popisu čiji je osnovni cilj smanjenje broja Bošnjaka? Možda misle kako je demokratski dopustiti tu prevaru? Možda misle kako Zapad podržava one koji su protiv muslimana, pa će i njih podržati? Možda ima neki nečastan razlog zbog kojeg ne smiju govoriti? Teško je vjerovati da su baš toliko glupi pa da ne vide ovo što svako normalan vidi. A koliko je normalnih, kad je većina Bošnjaka spustila ruke nizase i u jednoj agoniji čeka rasplet situacije. Kakav rasplet može dočekati zec dok gleda u vuka koji mu se približava? Bošnjaci su izgubili reflekse za opstankom, i to je ono što je najopasnije. U savremenoj psihijatriji to se zove depresivno-anksiozni poremećaj. Ako može narod oboliti od depresije, od anksioznosti, tj. bezvoljnosti, onda su Bošnjaci definitivno kolektivni pacijenti. Bošnjački narod se mora probuditi iz te opijenosti, ako želi živjeti. Ni Svevišnji neće sačuvati Bošnjake ako oni samo to ne žele, jer ”Allah neće promjeniti stanje ni jednog naroda dok se on sam ne promijeni.”
Zašto palestinske vlasti šute o agresiji na Gazu?
5 Juna, 2024
