– To je nešto što tokom zadnjih nekoliko godina u velikoj mjeri obeshrabruje. Ratni zločinci se sve više slave kao heroji, a istina o prošlosti se ignoriše u korist lažnih historija. Veoma je teško razumjeti mentalitet za koji su Lazarević ili Kordić heroji. Časni vojnici ne napadaju civile, ne pale njihove kuće i zbog njih stotine hiljada ljudi ne bježe u strahu. Odgovorni politički zvaničnici ne planiraju napade s ciljem etničkog čišćenja nekog područja i ne izdaju naređenja za zatočenje civila u užasnim uslovima.
Vjerujem da u cijeloj bivšoj Jugoslaviji postoji tiha većina koju ne zanima slavljenje ratnih zločinaca i negiranje zločina. Neprijatno im je kada vide studentski dom nazvan po Radovanu Karadžiću ili kada se Lazarević i Kordić dočekuju kao heroji. Oni samo žele bezbjednost i prosperitet, koji mogu postići samo dubljom integracijom. Nadam se da će naći svoj glas i uticati na politička rukovodstva u svojim zemljama.
