U augustu 1941. godine ustanici su u selu Veliki Dubovik, dvadesetak kilometara daleko od Bosanske Krupe, masakrirali njegovih dvadesetak stanovnika Bošnjaka; o ovom se zločinu šutjelo skoro pola stoljeća jer su neki od izvršilaca zločina kasnije postali visoki državni funkcioneri, a prema svjedočenjima preživjelih seljana, među onima koji su napali njihovo selo bio je i čuveni pisac Branko Ćopić
Za stav govori Alija Grošić, jedini živi svjedok masakra u Velikom Duboviku.
I danas zna imena onih koji su ubijali. “Sva se imena znaju, sve moje prve komšije. Đuro je bio haman u našem selu, blizu živio. Taj je bio glavni. Hasana, mog komšiju, ubio je taj Đuro Šašić. Natjerao ga je da po selu pokupi sve vrijedno što je ostalo, bakarno posuđe, nakit, šta god ima. Kad su Hasana ustanici htjeli ubiti, Đuro nije dao. Hasan je sve što je skupio odnio u Đurinu kuću. I onda ga je Đuro poveo u šumu. Hasan je sam morao iskopati mezar i Đuro ga je tu smaknuo.”
Đuro Šašić, Miloš Sladković, Đuka Mojkić. I Branko Ćopić. Svi su postali poslijeratni funkcioneri. O svima njima ispotiha se priča svih ovih godina, o njihovom učestvovanju u masakru. “Svi su se oni kasnije pojavili nakon rata, a ko je vodio napad… Bilo je puno ljudi, ko zna ko je vodio napad tog jutra, ko je dao naredbu”, priča Alija. O Ćopiću je čuo, na stotine puta. On ga nije poznavao i ne sjeća se. Ali ga je u selu, među ustanicima, vidjela i prepoznala Alijina rahmetli supruga Hasija. I o tome je često pričala. Njezino je svjedočenje zabilježeno, priča o Branku Ćopiću nalazi se u Muzeju holokausta u Sjedinjenim Državama. /Izvor: Magazin Stav/
Među koljačima i dječiji pisac Branko Ćopić
U Knjizi Svetozara Ćulibrka pod nazivom „Zapisi sa Grmeča“ spominje se učešće Branka Ćopića u pokolju u Velikom Duboviku. Naime, Ćulibrk govori kako je i sam Branko Ćopić tom prilikom zamalo izgubio glavu. Prema njegovom kazivanju Ćopić je u jednoj muslimanskoj kući našao (čitaj: ukrao) francusku kapu i istu stavio na glavu. Jedan ustanik koji se tu našao s leđa je zamalo ubio Branka Ćopića pomislivši da se radi o muslimanu.
Napad na V.Dubovik spomenut je i u monografiji „Bosanskokrupska opština u narodnooslobodilačkom ratu i revoluciji“ . I tu je također navedeno da je Branko Ćopić učestvovao u pokolju u Velikom Duboviku 27. jula 1941. godine.
Organizatori ovoga masakra bili su (vođa) Trivo Drljača, Branko Drljača, Dušan Jelača, Branko Ćopić, Ratko i Stojan Novaković iz Hašana, Đuro Šošić, Sladković Miloš, Đuka Majkić i drugi. To mogu posvjedočiti Džaferović Arif živi u Pučeniku, Grošić Alija, kome je ubijen otac Bilal i Bobić Najil iz Velikog Dubovika, kome je ubijen otac i brat. Progon Dubovičana nastavljen je i kasnije, tako su u Bosanskoj Krupi pobijeni Bobić Sulejman, Bobić Emin, Harbaš Mujo i drugi. I u ovom pokolju ulogu su uzeli krvnici Branko Drljača i Branko Ćopić, Miloš Sladković i Đuka Majkić. Hajdukovanje Branka Ćopića još davno je opisao Svetozar Ćulibrk u knjizi „Zapisi sa Grmeča“, tako da ovo nije priča radi priče, već historijski dokumentovan događaj.
U vrijeme komunizma ovi zločinci su uvažavani kao antifašisti a neki su postali istaknuti članovi Partije i popularni dječiji pisci. Vrijedi napomenuti i to da partizani tj. četnici nisu poštedili ni imovinu Bošnjaka. Nakon što su stanovništvo pobili i protjerali, temeljito su opljačkali a potom spalili selo. Čak su i voćnjaci uništeni i posječeni. Zločincima je smetalo sve što podsjeća na muslimane Velikog Dubovika, pa su ovom prilikom posjekli i krušku pored ceste staru 360 godina i nišan Hasana Bobića visok 4 metra jer su na neki način bili prepoznatljiva obilježja ovoga sela.
