Piše: Nedim Botić
Radosne vijesti nam stižu iz Brazila: četvoro ljudi je primilo islam nakon to su čuli učenje Kur'ana, i to u mubarek mjesecu Ramazanu!
Poznati britanski daija, Imran ibn Mansur, je s nekoliko braće muslimana odlučio da u praksi primijeni dawetsku metodu poznatu još od vremena ashaba. Naime, na jednoj od glavnih ulica u Sao Paulu su daije naglas učili Kur'an, što je naišlo na veliko zanimanje prolaznika. Mnogi ljudi su zastali zbog ljepote riječi koju su čuli, više je ljudi zaplakalo, a slušanje Kur'ana je bilo povod da iman uđe u srca četvoro sretnika.
„Htjeli smo da u praksi sprovedemo primjer Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu anhu, koji je bio prvi ashab koji je javno učio Kur'an na ulicama Mekke, pred licima idolopoklonika. Subhanallah, rezultati koje nam je Uzvišeni podario su nas mnogo obradovali, ljudi su bili vidno potreseni učenjem Kur'ana. Jasno se vidio utjecaj učenja Kur'ana na njih, četvoro ljudi je primilo islam, a jedna djevojka je naglas jecala dok je slušala Allahove Riječi“, kaže Imran.
Naglašavamo da prikladnost primjene da'wetskih metoda zavisi od sredine u kojoj daija radi, kao i osobina ljudi koje poziva. U pojedinim slučajevima bi učenje Kur'ana u javnosti moglo izazvati kontraefekat, dok je u ovom slučaju dovelo do velikog uspjeha, uz Allahovu pomoć. Na tom mjestu do izražaja dolazi zrelost i mudrost daije, koji mora biti u stanju procijeniti koji je najljepši način pozivanja u Allahovu vjeru, te izgavati eventualnu štetu ili korist od dotičnog djela. Svakako, ovom prilikom je potrebno čestitati vrijednom bratu Imranu i njegovom dawetskom timu, uz dove Uzvišenom da ukabuli njihov trud i da im u budućnosti podari još veće uspjehe! Amin, ja Rabbe-l-alemin!
_________
Prisjetimo se ovom prilikom slučaja časnog ashaba Abdullaha ibn Mes'uda, prvog čovjeka poslije Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, koji je u javnosti, pod mekkanskim nebom proučio par ajeta iz Kurana, a čiji primjer su sljedili Imran bin Mansur i daije iz Britanije.
Na samom početku zore islama, u Mekki su se sakupili ashabi, pa jedni rekoše: „Allaha nam, Kurejšije još uvijek nisu čule Kuran da im je učen naglas, pa ko bi otišao da im nešto prouči pa da čuju?“
„Ja ću im omogućiti da ga čuju!“, reče Abdullah ibn Mes'ud.
Rekoše prisutni: “Bojimo se za tebe. Voljeli bi da to uradi neko ko ima jaču rodbinsku vezu, koja će ga zaštititi ako bi mu htjeli nanijeti zlo!” Abdullah, r.a., reče: “Pustite me! Allah će me čuvati.” Drugi dan prije podne Abdullah ibn Mes'ud ode u Harem, dođe do Mekam-i -Ibrahima, stade i poče Kur'an učiti naglas, dok se u blizini nalazila grupa Kurejšija, koji su sjedili oko Ka`be.
On zauči: „Milostivi, poučavaKur'anu, stvara čovjeka, uči ga govoru.” (Er-Rahman, prijevod značenja, 1-4.) I nastavi učiti dalje, dok se začuđene Kurejšije jedva snađoše, pa povikaše: „Šta ono govori Ibn Ummi Abd, teško li se njemu! On govori nešto od onoga što govori Muhammed.”
Potom skočiše, pa počeše udarati Abdullaha po licu, a on je učio dok nije proučio koliko je to Allah htio. Onda se vrati svojim drugovima, a krv mu je lila niz lice. Drugovi mu rekoše: “To je ono čega smo se plašili za tebe!” On odgovori: “Tako mi Allaha, Allahovi neprijatelji u mojim očima nikada nisu izgledali bezopasniji nego što su to sada. Ako hoćete i sutra ću isto ovo učiniti?!” Oni mu rekoše: “Ovo je dovoljno. Postigao si da čuju ono što im je odvratno.
