Najopasnije trepćuće crveno svijetlo je obnova projekta Velike Srbije i neoimperijalne agende Kremlja Vladimira Putina. Projekat “velike Srbije” vaskrsnuo je pod predsjedništvom Aleksandra Vučića. Međutim, za razliku od ere Slobodana Miloševića, projekat se više ne vrti oko direktnih sukoba, etnički motivisanih ubistava, masovnih proćerivanja i osvajanja teritorija. Kampanja sada funkcioniše kroz tri glavna principa – prikrivenost, fleksibilnost i strpljenje – rekao je Bugajski, prenosi antenam.net.

Dodao je “da je pod Miloševićem, uvećana Srbija trebalo je da se rodi na ruševinama Jugoslavije, preotimanjem teritorija susjednih republika naseljenih srpskom manjinom i ubistvom ili proćerivanjem drugih etničkih grupa kako bi se napravila srpska većina. Projekat dobrim dijelom nije uspio zbog otpora Hrvata, Bošnjaka, Albanaca i Crnogoraca, a u konačnom i zbog međunarodne vojne intervencije koju su predvodile SAD”.

– Tri glavne mete uskrslog projekta “velike Srbije” su Kosovo, Bosna i Hercegovina i Crna Gora. Srbija ne može ponovo apsorbovati Kosovo a protivljenje svakoj vrsti podjele i dalje je izraženo. Cilj Beograda je da do u nedogled odlaže konačno rješenje bilateralnih odnosa i da Kosovo drži u nestabilnosti i neizvjesnosti po pitanju njegove budućnosti. Slabo Kosovo omogućava Beogradu da poveća svoj regionalni uticaj.

Bosna i Hercegovina druga je glavna meta pansrbizma. Ta je država i dalje disfunkcionalna prije svega zbog blokirajuće politike autonomne Republike Srpske (RS). Njen lider, Milorad Dodik, s vremena na vrijeme zaprijeti secesijom i kreiranjem nove srpske države. Nakon genocida nad bošnjačkim muslimanima izvršenog tokom rata, na toj teritoriji danas dominira srpsko stanovništvo. Iako Vučić izbjegava da se uključi u kampanju za cijepanje BiH i apsorpciju RS-a, računica je ta da će šira regionalna kriza i sukobi u BiH sami po sebi u budućnosti donijeti prilike za secesiju u trenutku kada Zapad bude preokupiran drugim temama – smatra Bugajski.