“To su ljudi kojima su potrebni advokati, korumpirane sudije i batinaši kako bi dokazali svoje poštenje. To su ljudi na čiji pomen se mrači nebo u ovom dijelu, inače, prelijepe Bosne i Hercegovine. To su ljudi, koji Vama, Državniku svjetskog glasa ukazuju lažno poštovanje, dok istovremeno pljuju po vlastitoj državi i državnosti.
Poštovani Predsjedniče,
Ja ne znamo posve sigurno da li ste Muhica, Muhika ili Mujica.
Ali znam da ste bili predsjednik jedne suverene države. Urugvaja. Hvala Vam što ste došli da posjetite naše krajeve.
Vi možda ne znate, ali ste jako iskorišteni. Jedan bivši reditelj i jedan predsjednik države, koja to nije, u združenom haharskom poduhvatu, uručiće Vam danas orden.
Vama, Predsjedniče to više-manje ništa ne znači, ali nama stanovnicima ove zemlje znači. Zapravo, baš zato što ste bili internet senzacija, što ste poznati diljem svijeta, znači nam toliko da Vas moramo obavijestiti kako ste PREVARENI. Kao osoba, kao čovjek od ugleda i integriteta i kao bivši predsjednik jedne suverene države.
Kao što rekoh, orden Vam uručuje čovjek koji vlada bezmalo dvije decenije u siromašnijem dijelu najsiromašnije evropske države i čovjek koji gradi gradove i Potemkinova sela, u toj istoj državi jer mu je ovaj prvi to omogućio. Vi nećete na svom proputovanju vidjeti niti siromašne, niti potrebite, niti obespravljene, niti postiđene.
Oni će se sakriti od kolone automobila, od silnika i moćnika. Sakriće se od sramote i bijede. Jer iskren i obespravljen čovjek je zadržao još samo uncu srama. A, iskrenog i siromašnog je sramota od Vas i zbog Vas.
Predsjedniče Muhika, vidite, Vi ste vozili staru bubu. Ovdje većina, dakle većina naroda, ne može sebi od primanja priuštiti niti bicikl. Vi ste poznati po svom asketskom, gotovo siromašnom načinu života ,a ovdje većina ljudi zahvaljujući političkim vođama živi ispod te granice siromaštva. Vi ste bili obzirni i smjerni, prema svojoj funkciji i prema ljudima kojima ste podnosili račune…
Sa druge strane, isti ti koji će Vas odlikovati u zadnjih više od deceniju promijenili su automobila u vrijednosti od nekoliko miliona evra. Najmanje. Ti isti koji će Vas odlikovali, bahate se u limuzinama, u svojim kabinetima, u svojim vilama, u svojim gradovima, u svojim gubernijama. Samo, to im nije omogućilo niti rojalističko naslijeđe plave krvi, niti poslovna i radna umješnost. Ne! Bogati su zato što su otimali od naroda. Zato što su zloupotrijebili svoje funkcije do iznemoglosti. Godinama. Decenijama. Otimali su od istog tog naroda u čije ime Vam danas orden dodjeljuju.
Morate da shvatite, gospodine Predsjedniče kako je riječ o klasičnim kabadahijama, robovlasnicima, koji posjeduju zemlju sa ljudima kao pratećim alatom. Ovdje još ni srednji vijek nije pokucao na vrata.
Ljudi poput Vas, pravični, umni, skromni, sa znanjem i potencijalima da rukovode, ovdje se zovu budale. Te “budale”, one koje su zadržale uncu samopoštovanja odavno su napustile ovu zemlju. Ostali “budale” rade za gore navedene robovlasnike koji Vam orden dodjeljuju.
A, taj orden koji dobijete, gospodine Predsjedniče, nije orden za vas. O, ne! Vi ste za njih anomalija, koja pokazuje kako NE TREBA RADITI.
Vidite, taj orden je namijenjen njima. Vas iskorištavaju u jeftine predizborne svrhe. Vi ste za njih prolazna atrakcija, koju će kapitalizirati. Ništa više.
Da li bi Vi, predsjedniče Muhika, dozvolili da u Vašoj zemlji kabadahije dodjeljuju ordenje u narodno ime, ne bi li se samopromovisali? Naravno da ne bi? Da li bi dopustili da se neko poigrava sa dragim gostom, zloupotrebljava njegovu pažnju i dobrotu? Ne bi.
Vjerovatno bi provjerili, ko je čovjek koji je napravio sebi ni više, ni manje nego čitav grad. Ko je zaista Emir Kusturica? Da li je šeik, oligarh, naftaš? Jer umjetnici gradove nemaju. Vjerovatno bi se u Urugvaju dobro zamislili prije susreta sa takvim čovjekom.
Znam, u Urugvaju je nemoguće biti predsjednik entiteta i doživljavati sebe kao glavnog gaučosa, pri tom se javno ponoseći bahaćenjem, prostaklukom i primitivizmom, istovremeno pljujući vlastitu državu. U Urugvaju je to nemoguće, ali Vam zato u našoj zemlji orden daju.
Dobićete Orden zastave Republike Srpske sa srebrenim vijencem. Zlatni se vjerovatno čuva za nekog malo manje skromnog. U obrazloženju stoji, neko vam je rekao sigurno, kako orden primate za trijumf jednakosti, kao veliki borac za prava siromašnih i obespravljenih.
Kakvo licemjerje!
Orden Vam uručuju ljudi koji su do gladi osiromašili svoj vlastiti narod. Orden Vam uručuju borci za prava bogatih i povlaštenih. Orden Vam uručuju sijači straha i beznađa. Ljudi od čijih zlokobnih sijenki ne možete vidjeti kako im živi narod.
Znam da će do Vas doći ovaj tekst. Na bilo koji način. Znam da Vam pristojnost jednog poštenog čovjeka neće dozvoliti da napravite skandal i odbijete orden, mada bi to bilo sjajno.
Ali.
Otićete u svoju zemlju, otićete u slobodan svijet. Iskoristite svoj uticaj. Uticaj čovjeka od poštenja i integriteta i provjerite, sa kim ste bili u društvu danas.
To su ljudi kojima su potrebni advokati, korumpirane sudije i batinaši kako bi dokazali svoje poštenje. To su ljudi na čiji pomen se mrači nebo u ovom dijelu, inače, prelijepe Bosne i Hercegovine. To su ljudi, koji Vama, Državniku svjetskog glasa ukazuju lažno poštovanje, dok istovremeno pljuju po vlastitoj državi i državnosti.
To nije u redu! To je loše. Vidite Vi u očima ljudi strah, letargiju i ukočenost. Mudar ste čovjek, možete to prepoznati. Raspitajte se ko su Milorad Dodik i Emir Kusturica, predsjedniče Muhica.
Zašto? Zato što velika većina nas NIJE kao ta dva čovjeka. To nam je uz porodice jedan od osnovnih repera humanosti, ljudskosti, skromnosti i životnih svjetonazora. Mi živimo u državi gdje je jedno od fundamentalnih etičkih i ljudskih načela NE BITI Milorad Dodik i Emir Kusturica.
Zato Vas molim i obavještavam, da preispitate odnose, ljude i okolnosti pod kojim ste dobili orden.
To nije Vaš nivo, Vaš svijet, Vaše poštenje. Nije to Vaša misija koja je bila inspiracija milionima ljudi.
Budite ono što jeste, ništa više od toga i sve će vam biti jasno.
Puno zdravlja, sreće i dugog života Vam želim, a Miloradu Dodiiku i Emiru Kusturici, želim da svoju moć, paradržavnu i paraintelektualnu prožive u askezi u kojoj ste Vi živjeli za vrijeme vašeg predsjedničkog mandata od 2010. do 2015. Želim im da se isto tako, poput Vas, dobrovoljno povuku sa pozicije moći i vlasti.
Vjerujte, to je za njih najveća kletva. Eto o kakvim se ljudima radi. Eto ko Vam dodjeljuje orden.
Shvatićete vrlo brzo ko su. Jer, ulje i voda, kao ljudi i neljudi, ne mogu se pomiješati”.
Izvor: Buka
