Na dnevnom redu naredne sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH ponovo se nalazi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim službenicima BiH, doduše ovaj put u redovnoj proceduri u prvom čitanju. Po svemu sudeći, niti ta korigovana vezija Prijedloga zakona, koja je donekle uvažila stavove sindikalnih organizacija, neće dobiti prolaznu ocjenu zastupnika.
Primjedbe zakonodavno-pravnog sektora Zajedničke službe Sekretarijata BiH odnose se na nedostatak mišljenja Direkcije za evropske integracije o usklađenosti s EU normama te neusklađenost s Jedinstvenim pravilima pri izradi propisa.
Čak i u slučaju da se izignorišu navedene primjedbe, redovna procedura nakon prvog čitanja podrazumijeva javne konsultacije, potom drugo čitanje i usvajanje zakonskih izmjena u dva čitanja i u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. U datim okolnistima efikasnosti navedenih tijela, gotovo iluzorno je očekivati usvajanje predloženih zakonskih odredbi u postojećem parlamentarnom mandatu. Samim tim, policijske agencije na državnom nivou ostaju u agoniji s popunom neophodnog kadra radi obavljanja povjerenih poslova i zadataka. S tim u vezi, iz Centra za sigurnosne studije ukazuju na određene činjenice koje prijete urušavanju policijskih struktura na državnom nivou:
Kao prvo, neodgovornost i indolentnost institucija vlasti u rješavanju ovog gorućeg problema koji je prisutan već niz godina. Kadrovska nepopunjenost ozbiljno ugrožava rad policijskih agencija na državnom nivou. Kako se navodi u obrazloženju, trenutna popunjanost iznosi oko 50% u odnosu na broj sistematizovanih radnih mjesta, a u toku 2026. godine očekuje se penzionisanje još oko 15-20% uposlenika (Granična policija BiH – 300, Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH – 150 i Državna agencija za istrage i zaštitu – 95 policijskih službenika). Dinamikom plana prijema kadeta na školovanje u Agenciji za školovanje i stručno usavršavanje kadrova (AEPTM), putem koje je jedino moguće izvršiti prijem policijskih službenika na državnom nivou, predviđen je početak obuke 125 kadeta u 2026. i 200 kadeta u 2027. godini. Oni će, nakon sedam mjeseci intenzivne obuke, moći biti raspoređeni u policijske agencije. U praksi to znači dodatno smanjenje i nedovoljno popunjavanje nedostajućeg kadra.
Ponovljena inicijativa zastupnika Kemala Ademovića za povećanje kapaciteta navedene Agencije za školovanje u Mostaru, samo je jedna od kvalitetnih ideja, ali zakašnjela za rješavanje gorućeg problema. Sličan prijedlog navedeni zastupnik je predložio prije više od dvije godine, kada bi možda i bio svrsishodan. Međutim, kao što je poznato, prijedlog nije naišao na razumijevanje u postojećem političkom okruženju, što čak može ukazivati na dugoročnije perfidno planiranje naušrtb funkcionisanja državnih policijskih agencija.
Drugi zabrinjavajući aspekt, kojeg smo imali priliku čuti u javnosti, odnosi se na jasno iskazano nepovjerenje uposlenika u odnosu na njihove rukovodioce, odnosno direktore koji upravljaju radom nadležnih policijskih agencija. Predviđenim izmjenama zakona, rukovodiocima su pridodata određena diskreciona prava na odabiru kandidata koja bi produžila radni odnos nakon sticanja prava na penzinosanje. Ono što smo mogli čuti od sindikalnih predstavnika je revolt u odnosu na ove odredbe i iznošenje stavova da će biti protežirani samo podobni i rukovodiocima lojalni kadrovi, a ne oni koji već dugi niz godina čekaju na unaprjeđenje.
Kao treća opservacija, korigovani prijedlog teksta izmjena Prijedloga zakona, nakon primjedbi uposlenika, odnosi se na izmjenu strukture kadra kojem će biti ponuđeno da ostane u službi. Po novom prijedlogu, isti bi tretirao 80% uposlenika na nižim i srednjim rukovodnim nivoima, a do 20% s najvišim policijskim činovima, odnosno rukovodećeg kadra. Upravo kadrovi na nižim i srednjim rukovodnim mjestima nose najvećim dijelom teret obaveza policijskih agencija. Smatramo da se ovom, ipak isforsiranom kozmetičkom promjenom, neće riješiti problem zainteresovanosti ovih kategorija policijskih službenika da ostanu u daljnjoj službi.
Razlika u odnosu visine njihove eventualne penzije i postojeće plate teško da će biti dovoljno atraktivna i ekonomski opravdana da se ove kategorije uposlenika odluče da pokrenu postupak dobrovoljnog produženja radnog odnosa.
Sve navedeno ukazuje na moguće skrivene interese pojedinih političkih aktera da se svjesno radi na urušavanju postojećeg policijskog sistema na državnom nivou, radi ostvarenja nekih ciljeva koji ne idu
u prilog vladavini prava i interesima građama. Indolentnost institucionalnog sistema da pravovremeno odgovori na ozbiljno ugrožavanje sigurnosnog sistema i palijativna rješenja pojedinih zastupnika, vjerovatno iskazana u dobroj namjeri, ipak ostavljaju utisak da se ne vodi računa o interesima građana.
Čak suprotno, na sceni je urušavanje teško dostignutog nivoa zaštite građana na cjelokupnoj teritoriji BiH, ali i ugrožavanje međunarodne pozicije BiH u odnosu na preuzete obaveze kao dio šireg evropskog kolektivnog sistema sigurnosti. Kako će BiH ispuniti svoje obaveze na kvalitetnoj zaštiti granica bez neophodnog kadra i kako će biti ravnopravan partner pripadnicima Frontex-a koji su raspoređeni da poboljšaju sigurnost granica i spriječe migrantske tokove i krijumčarenje na pragu evropske granice?
Na ta pitanja nam što prije trebaju odgovoriti nosioci vlasti u BiH, a ne skretati pažnju na efemerne probleme koji su samo u njhovom populističkom interesu, nikako u interesu građana i toliko neophodne vladavine prava i dostizanju evropskih standarda.
(Patria/Saff)
