Seljak je zalijevao krastavce i luk i ostalo povrće vodom koja nije bila za piće kako bi što bolje prodao svoje proizvode i udvostručio zaradu.
Od svog profita, kupio je ćuretinu od čovjeka koji je uzgajao perad, a kojoj je ubrizgana kancerogena supstanca da bi se što brže utovila.
Nakon toga, uzgajivač peradi otišao je do mesara da kupi janjetinu (nije jeo perad jer zna kako ih tovi). Međutim i janje je bilo tovljeno i napuhano kortikoidima.
Zatim je mesar, nakon što je prodao ovce na pijaci, otišao do gradske ribarnice da kupi sardine (na osnovu toga što je smatrao da je jedino prirodno meso), ali je kupio ribu ulovljenu eksplozivom. Sa sobom je ponio i glavicu luka i krastavce od prvog seljaka pa je prirodno da se otruje.
Nedugo zatim, njih trojica sreli su se kod doktora koji taj dan nije došao na posao, a tamo su zatekli i mehaničara sa polomljenim ekstremitetima jer mu je automobil izgubio ravnotežu na putu koji je bio krivudav i pun rupa, a koji je ostavljen takav jer je inženjer ukrao sredstva od projekta.
Što se tiče inžinjera tog puta, i on im se pridružio slomljenog nosa i povrijeđenog lica, jer je doživio nesreću koju je prouzrokovao mehaničar koji je prethodno ukrao jedan šaraf na njegovom automobilu.
Zatim je došao vlasnik restorana koji je radio sa teškom zaraznom bolesti jer berberin koji ga je brijao nije sterilisao alat.
Što se tiče berberina, on je također došao otrovan nakon pauze koju je iskorsitio za ručak kod istog vlasnika restorana, koji nije prao posuđe za kuhanje od Drugog svjetskog rata.
Dok su čekali doktora koji nije došao na posao, započela je duga i burna raprava između sedam ljudi, pod naslovom: ”Da Bog sačuva šta se radi u ovoj državi!”
