Sjedinjene Države su u pregovorima sa opozicionim kurdskim snagama u pokušaju da ih naoružaju i podstaknu na ustanak u Iranu, navodi se u više medijskih izvještaja, dok američko-izraelski rat protiv Irana ulazi u peti dan.
Administracija predsjednika Donalda Trumpa aktivno razgovara sa opozicionim kurdskim grupama o mogućnostima njihovog naoružavanja, navodi CNN, pozivajući se na kurdske i američke zvaničnike. Do danas još uvijek nije jasno da li su postignuti bilo kakvi dogovori.
Kurdski pobunjenici godinama se bore protiv Teherana, izvodeći napade u iranskoj provinciji Kurdistan, kao i u drugim zapadnim provincijama. Oni djeluju duž iračko-iranske granice, pri čemu iranske i iračke kurdske manjine dijele bliske veze.
Američka špijunska agencija CIA ima historiju saradnje sa kurdskim grupama u susjednom Iraku. Također, Washington je finansirao, naoružavao i obučavao kurdske borce u Siriji za vrijeme vladavine Bashara al-Assada. CIA je finansirala pobunjenike i naoružane grupe u brojnim zemljama tokom proteklih nekoliko decenija kako bi destabilizovala vlade kritične prema američkoj vanjskoj politici.
Usred tekućeg rata, i dok Iran napada američku imovinu i osoblje smješteno u susjednim zaljevskim zemljama, Iranska revolucionarna garda (IRGC) također je napadala kurdske položaje na zapadu.
Američki CNN je u srijedu izvestio da CIA pregovara sa više kurdskih grupa kako bi im pomogla u ustanku.
Američki zvaničnici rekli su CNN-u da bi cilj bio da se Kurdi iskoriste za razvlačenje iranskih snaga i omogućavanje narodnih protesta, ili da im se pomogne da zauzmu i kontrolišu sjeverni Iran, i tako stvore tampon zonu za Izrael.
Trump je u utorak razgovarao sa Mustafom Hidžrijem, šefom Demokratske partije iranskog Kurdistana (KDPI), izvestio je CNN, citirajući kurdskog zvaničnika. U narednim danima, kurdske grupe u Iranu će učestvovati u kopnenim operacijama u zapadnom Iranu, rekao je zvaničnik za CNN.
Ranije u utorak, američka publikacija Axios takođe je izvjestila da je u nedelju, dan nakon početka američko-izraelske kampanje bombardovanja Irana, Trump razgovarao sa liderima dvije kurdske grupe u Iraku: Masoudom Barzanijem, koji predvodi Demokratsku partiju Kurdistana, i Bafelom Talabanijem, liderom Patriotske unije Kurdistana (PUK).
Axios je također izvestio da je izraelski premijer Benjamin Netanjahu mjesecima lobirao za vezu između SAD i Kurda. Izrael je uspostavio obavještajne mreže među kurdskim grupama u Iranu, Iraku i Siriji.
Najmanje jedan kurdski lider, Bafel Talabani, potvrdio je razgovor sa Trumpom.
U saopštenju u utorak, PUK je rekao da je Trump „ponudio priliku da se bolje razumiju američki ciljevi i da se razgovara o zajedničkoj podršci za izgradnju snažnog partnerstva između Sjedinjenih Država i Iraka“.
Politički analitičari upozoravaju da bi ovakva saradnja sa Kurdima mogla podstaći domaći sukob unutar Irana tako što bi suprotstavio opozicione grupe jedne drugima, umjesto da im pomogne da se udruže kako bi izazvale „ostatke režima“.
Kakva je povijest naoružavanja kurdskih grupa od strane SAD?
Kurdi su etnička manjina rasprostranjena širom Bliskog istoka, ali bez sopstvene države i sa historijom marginalizacije u različitim zemljama. Dijele zajedničku kulturu i jezik. Nekoliko kurdskih grupa decenijama teži samoupravi u Turskoj, Siriji i Iranu.
Washington je bio povijesni saveznik, posebno iračkih Kurda. SAD je pružio taktičku podršku u obliku zona zabrane letenja koje su štitile kurdske skupine tokom ustanka 1991. godine, iako je Washington bio kritiziran zbog poticanja pobune, a zatim napuštanja ljudi dok su iračke snage pod Sadamom Huseinom nasilno reagirale.
Zona zabrane letenja omogućila je stvaranje de facto kurdske regije, Kurdistanske regionalne vlade, koja je službeno priznata 2005. godine.
Od 2014. godine, SAD je također vojno sarađivao s kurdskim snagama Pešmerga u borbi protiv ISIL-a u Iraku.
Slično tome, SAD je, pod Trumpovom prvom administracijom 2017. godine, obučavao i naoružavao Jedinice narodne zaštite (YPG) – sirijsku kurdsku miliciju koju Turska tretira kao “terorističku” skupinu zbog veza sa zabranjenom Radničkom strankom Kurdistana (PKK) sa sjedištem u Turskoj – u njenom uspješnom otporu ISIL-u.
Skupina, koja je činila glavnu komponentu Sirijskih demokratskih snaga (SDF), kontrolirala je Raqqu i druga uporišta ISIL-a sve do nedavno. Međutim, Washington se okrenuo od skupine i podržao novu vladu predsjednika Ahmeda al-Sharaae, koja je preuzela vlast u decembru 2024. SDF je potpisao sporazum sa sirijskom vladom o integraciji u vladine snage. Zauzvrat, sirijska vlada priznala je kurdska prava.
Washingtonov savez s iranskim Kurdima bio bi velika briga za američke partnere u regiji, ponajprije Tursku i Siriju, a bila bi i velika glavobolja za Irak.
Kurdi se ujedinjuju
Nakon prošlogodišnjeg napada Izraela na Iran, Kurdi su do danas poduzeli nis koraka na osnaživanju svoje pozicije i stvaranja jedinstvenog fronta u iščekivanju faze koja bi mogla uslijediti nakon bilo kakvog velikog sukoba između Teherana i Washingtona.
Prošle nedjelje, pet istaknutih kurdskih organizacija najavilo je formiranje političko-vojnog saveza s ciljem rušenja Islamske Republike, koja vlada Iranom od 1979. godine, i odbrane onoga što opisuju kao “pravo kurdskog naroda na samoodređenje”.
Savez okuplja Demokratsku stranku Kurdistana Irana, Stranku slobode Kurdistana, Organizaciju borbe Kurdistana u Iranu, Stranku radnika Kurdistana Komala i Stranku slobodnog života Kurdistana.
Unatoč najavi, ovaj potez još nije pretočen u akciju na terenu. Vođe pet stranaka rekli su da sporazum uključuje uspostavu zajedničkih odbora i timova za provedbu njegovih odredbi, uključujući vojnu koordinaciju, uzimajući u obzir “osjetljivost situacije” u regiji Kurdistan u Iraku, koja je od 1980-ih bila sjedište ovih skupina.
Tokom Iransko-iračkog rata, bivši irački režim dopustio je ovim strankama da se rasporede u nekoliko pograničnih područja, uključujući Qandil i predgrađa Sulaymaniyah i Erbil, gdje su održavale bliske – često tajne – veze s iračkim kurdskim strankama.
Mohammad Nazif Qadri, član političkog biroa Demokratske stranke Kurdistana Irana, rekao je da je sporazum postignut “nakon niza intenzivnih pregovora”, dodajući da su potpisnici “postigli razumijevanje za uspostavu političko-vojnog saveza za svrgavanje režima i oslobađanje cijelog iranskog Kurdistana od njegove kontrole”.
Qadri je objasnio da cilj nadilazi promjenu režima i teži “uspostavi demokratskog sistema koji jamči politička i nacionalna prava iranskih naroda, uključujući kurdski narod”.
Broj iranskih kurdskih opozicionih stranaka procjenjuje se na oko deset organizacija, od kojih većina ima oružana krila. Međutim, kurdski promatrači i aktivisti kažu da ove snage godinama nisu uspjele izgraditi široki savez zbog različitih političkih vizija, ponovljenih podjela i dubokog nepovjerenja.
