Autor: Faisal Al-Kasim
Često me dok gledam sistematsko razaranje moje domovine Sirije i progona njenih stanovnika iz brojnih gradova poput Dareje, Homsa, Halepa, iz brojnih gradova sa područja Gute, obuzme osjećaj da je sve to dobro isplanirana uvertira u novo urbanističko uređenje sirijskih gradova i nametanja nove demografske realnosti. Tokom prvih godina revolucije pomišljao sam da je to samo plod mojih fantazija i da nije moguće da sva ta rušenja i protjerivanje miliona stanovnika imaju ikakav drugi razlog osim vojnog. Ipak, vrijeme je pokazalo da su moja razmišljanja bila tačna. Sada već imamo priliku vidjeti kako u nekim razorenim gradovima iz kojih su protjerani njihovi stanovnici, na mjestu ruševina započinje izgradnja novih naselja, s potpuno novim urbanističkim izgledom.
Prije nekoliko dana sirijski predsjednik Bešar Asad izdao je predsjednički dekret kojim je najavio početak novog urbanističkog uređenja „oslobođenih područja“. Tzv. Zakon broj 10 uveden nedavno odlukom sirijskog kasapina propisuje izgradnju urbanih cjelina potpuno novog izgleda na mjestu razrušenih gradova i naselja širom Sirije, vlasnicima zemljišta i zgrada koje su se tu do sada nalazile zakon propisuje isplatu naknade ukoliko u datom zakonskom roku uspiju dostaviti dokaze vlasništva nad zemljom ili objektima, a s obzirom da su skoro svi vlasnici sa tih područja protjerani, to je nemoguća misija. Zakon dalje propisuje da će se sva zemlja i objekti za koje dosadašnji vlasnici u predviđenom roku ne dostave dokaz vlasništva, postati vlasništvo države. Nadalje, bivšim vlasnicima će se ukinuti sva prava na zemlju i objekte, te će biti izbrisani iz katastarskih i gruntovnih knjiga kao vlasnici. Nakon ovoga država će tu zemlju ili objekte koji su na njoj izgrađeni ponuditi novim vlasnicima.
Novi stanovnici će, naravno, biti pripadnici drugih sekti (uglavnom Asadove alevije), možda i nove etničke grupe (afganistanske, pakistanske, iračke i iranske šiije), umjesto starosjedilaca sunija koji su odatle protjerani.
Prisjetimo se kako je iz Homsa protjerano više od milion muslimana sunija, uz uništavanje i spaljivanje katastarskih i gruntovnih knjiga! Također, kako su Hezbolah i njegove iranske gazde okupirale sunijski grad Kuseir i protjerali sve njegove stanovnike. Prije tri i više godina mnogi su mislili da su te operacije duž sirijsko-libanske granice tek uobičajene vojne operacije protiv opozicionih snaga. Danas, međutim, svima postaje jasno da je to bio dio dobro skovanog plana da se to granično područje na sirijskoj strani očisti od domicilnog sunijskog stanovništva u sklopu šireg plana demografskog preslagivanja Sirije.
Hezbolah danas ruši hiljade stabala u području sirijskih gradova Zebedanija i Medaje u blizini granice sa Libanom kako bi izgradio mrežu tunela kroz koje će se moći nesmetano i neprimjećeno kretati preko granice.
Ne treba zaboraviti ni Palmiru (Tedmur) kojoj mediji ne posvećuju značajnu pažnju, a njeni stanovnici (opet, sunije) su protjerani, jer se ovaj grad nalazi na ruti koja treba povezati Teheran preko Iraka sa Damaskom i Homsom, a odatle sa Hezbolahovim područjima u Libanu.
U ovoj podloj igri demografskog preslagivanja Sirije ne učestvuju samo Asad i njegovi saveznici. Kurdi su još prije nekoliko godina, uz pomoć i podršku Sjedinjenih Država, možda i Asadovog režima, očistili sjeverni dio Sirije od arapskih sunija.
U ovom kontekstu treba se zapitati kakva je krajnja uloga turskih vojnih operacija na sjeveru Sirije. A ne treba smetnuti s uma ni to da Izrael neće dozvoliti da Iran proširi svoj utjecaj na jug Sirije i time se opasno približi Tel Avivu, stoga se može očekivati da će i ova zemlja odlučiti da se „počasti“ komadom sirijskog kolača.
Sve ovo nas tjera da o svemu što se u Siriji događa proteklih godina ponovo razmislimo i da situaciju sagledavamo iz sasvim novog ugla. Progoni domicilnog sunijskog stanovništva sa velikog poručja Sirije, otvoreni početak provođenja novih urbanističkih projekata, sve veći utjecaj Iranaca u Siriji, podjela zona utjecaja u Siriji između Rusije i Sjedinjenih Država, ulazak raznih drugih stranih trupa u Siriju uz saglasnost režima ili drugih aktera… zar nam sve to ne govori kako je izazivanje rata u Siriji od početka bila pomno isplanirana igra koju su isplanirale i započele strane sile, dok se Asadov režim priključio igri prihvativši postavljena pravila?
Da li je progon više od milion sunija iz Homsa bio uvod u početak provođenja ambicioznog urbanističkog plana Hulumu Homs (San Homsa), o kojem se govorilo prije početka revolucije? Danas režim planira izgradnju velikih stambenih naselja na mjestu četvrti Vaer iz koje je prognao veliku većinu njenih stanovnika, a sada planira i progon ostatka (treba li, opet, kazati da su stanovnici Vaera sunije).
Da li su režim i svjetski planeri još prije uništenja i razaranja mnogih gradova izradili nove urbanističke polanove za ta područja? Da li su ti urbanistički planovi izrađeni davno?
Obratimo pažnju na činjenicu da je Asadova avijacija u gradu Kudseja razarala tačno određeni dio grada, dok ostatak nije ni taknut, kao da kažu: ovaj dio grada treba preurediti prema novom urbanističkom planu za Siriju!
Obratite pažnju kako Iran izgrađuje Dareju nakon što su njihovi plaćenici porušli grad i protjerali domicilno stanovništvo. Također, ne zaboravimo iranske projekte u Mezzi, distriktu Damaska.
Složenost situacije u Siriji tjera nas da o svemu razmišljamo na nekonvencionalan način. S obzirom na stanje stvari, čini se sasvim ispravnim mišljenje da je na sceni provođenje novog urbanističkog plana za cijelu zemlju, a čija početna faza je progon miliona sirijskih sunija, uništenje miliona stambenih jedinica u kojima su živjeli, sravnjivanje sa zemljom čitavih gradova, uz blagoslov cijelog svijeta – osim, razumije se, onih koji su direktno oštećeni u ovome.
Preveo: Abdullah Nasup
Izvor: Alamatonline.com
