Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni, i oni koji ne mogu naći sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovu Poslaniku iskreni. Nema razloga da se išta prigovara onima koji čine dobra djela – a Allah prašta i samilostan je, ni onima kojima si rekao, kada su ti došli da im daš životinje za jahanje: ‘Ne mogu naći za vas životinje za jahanje’ – pa su se vratili suznih očiju, tužni što ih ne mogu kupiti, a ima razloga da se prigovara onima koji od tebe traže dozvolu da izostanu, a imućni su. Zadovoljavaju se da ostanu sa onima koji ne idu u boj, Allah je njihova srca zapečatio, pa oni ne znaju.” (Et-Tevba, 91.-93.)
Allahova Knjiga govori istinom i ko po njoj sudi, on sudi po istini. Kur'an je u ovim ajetima izrekao svoj sud o skupinama i kategorijama muslimana koje su imale opravdanje zbog izostanka iz Pohoda na Tebuk, i skupini munafika koja nije imala opravdanje. I budući da se kur'anski propisi ne mijenjaju, citirani ajeti se ne odnose samo na one koji su izostali iz džihada u vrijeme njihovog objavljivanja, već na sve muslimanske skupine koje izostaju iz džihada u svakom vremenu.
Danas među muslimanima ima mnogo slabih i bolesnih koji osjećaju bol kada vide šta se dešava njihovoj braći i sestrama u Gazi, ali oni nemaju snage niti mogućnosti da im priteknu u pomoć i da se priključe njihovim borbenim redovima. Međutim, oni ne štede napore da ih podrže na bilo koji drugi način. Oni podržavaju njihovu časnu borbu protiv cionističkog agresora, pate zbog njihovog bola i raduju se svakom njihovom uspjehu makar bio i neznatan. I onaj ko se, iz ove skupine, na ovakav način odnosi prema patnjama muslimana Gaze, on spada među dobročinitelje i njemu se nema šta prigovoriti.
Druga skupina koja se spominje u citiranim ajetima nije slaba ni bolesna, ali oni ne mogu naći životinje za jahanje i ostalu opremu koja im je potrebna za borbu, zbog čega su im srca tužna, a oči suzne. Danas bi ovoj skupini mogli dodati još jedan, možda njavažniji razlog, a to je spriječenost i zabrana odlaska u borbu od strane njihovih vlada. Iako fizički nisu u džihadu, srca ovakvih muslimana su u džihadu, i da nije spomenutih prepreka oni bi bili u prvim safovima mudžahida u borbi protiv cionističkih zločinaca. Oni jedva čekaju da nestane spomenutih prepreka, pa da se odazovu na poziv svoje braće u Gazi da im pomognu, i oni su također dobročinitelji kojima se nema šta prigovoriti zbog izostanka iz džihada.
Ali se zato itekako ima šta prigovoriti onim muslimanima koji imaju bogatstvo, moć i sve mogućnosti za borbu, kao što su današnji arapsko-muslimanski vladari i druge muslimanske elite, koji ni prstom ne mrdaju, niti tuguju i pate zbog stradanja njihove braće muslimana, i koji svoj izostanak iz džihada i direktne podrške i pomoći muslimanima Gaze, između ostalog, pravdaju i pogrešnim fetvama dvorskih učenjaka koji trguju vjerom kao što njihovi vladari – kojih se boje više nego Allaha – trguju naftom.
Danas u Gazi, njeni heroji stvaraju ep kojim oživljavaju duh otpora u muslimanskoj omladini širom svijeta. Njihova postojanost predstavlja svijetlo lice ummeta, a njihova prepuštenost samima sebi i izloženost strašnim zločinima, predstavlja jadno stanje ummeta i njegovu sramotnu i ponižavajuću stvarnost.
Jer, da nije kukavičluka muslimanskih vladara u regionu, cionistički Izrael ne bi smio ispaliti ni jednu granatu na Gazu, a kamo li izvršiti agresiju i genocid nad muslimanima Gaze, i ne bi se usudio povesti rat da nije dobio podršku i garancije od arapsko-muslimanskih vladara da će dobiti ovaj rat. Pa, neka je Allahovo prokletstvo na sve one koji su im dali ovakve garancije i podršku.
Oni koji ne osjećaju zov savjesti o obaveznosti podrške i pomoći muslimanima Gaze, po svemu sudeći čekaju da se pojavi životinja iz zemlje (jedan od velikih predznaka Sudnjeg dana) koja će im navijestiti skoru propast i bolnu kaznu, nakon što su okrenuli glavu od Allahove Knjige i oglušili se o Allahove naredbe. ”A onaj ko je na ovome svijetu bio slijep, bit će slijep i na onom i daleko od svakoga dobra.” (El-Isra’, 72.)
