Piše: Elmedina Muftić
“Tu priču o zaboravu slušali smo četrdeset godina. Taj film smo gledali. I šta je bio rezultat, što je slijedilo? Slijedio je genocid! Ništa nam nije pomoglo što smo skoro sve bili zaboravili, i svoju prošlost, i svoju vjeru, čak i svoje ime; osuđeni smo bili na uništenje. Tu grešku više nećemo ponoviti.” Alija Izetbegović…
Pročita zanimljivu priču, o dvojici učenjaka koji su se udružili da bi što više dobra zajedno učinili…Ali šejtanu se to nije svidjelo, jer s njima tako udruženim nije mogao da manipuliše, pa poče svoju prljavu rabotu da ih razjedini … Priđe jednom od učenjaka i reče “Šta ćeš ti s njim, ti si takav i takav…. Onda priđe drugom i reče ” Ti si plemenitog roda, tebi ne dolikuje da budeš s ovim, on je ovakav i onakav”….Samo da bi ih rastavio i mogao pojedinačno poubijati, jer udruženim nije mogao ništa…
Šejtan nit ore nit kopa samo smišlja kako da insane navede na zlo… Ovih dana se baš uzoholio i dao se u zavođenje mudrih, pametnih, akademskih bošnjačkih glava. Baš nit ore nit kopa…Vidi se po obavljenom mu poslu… Po tome kakve je sve riječi stavio u usta uvaženom akademiku Muhamedu Filipoviću…
Svašta smo u hefti iza nas mogli da čujemo i pročitamo, kao “genijalne misli” akademika, koji nam između ostalog u intervju koji je dao za Srnu kaza : “Upotreba pojma genocid previše je slobodna i od pocetka nisam za to da se cijela istorija rata posmatra iz ugla prethodno date definicije. Ako unaprijed sve žrtve definišete kao žrtve genocida, onda niste blizu istine.” Ili “Budućnost se ne može graditi tako što će se Republika Srpska nazivati “genocidnom”…. Kad ovo čitam osim što osjećam svu gorčinu i jad koji može da osjeti svako ko zna šta je preživjeti rat, biti pripadnik naroda nad kojim je izvršeno jedanaest genocida, i kojeg vjekovima tjeraju u zaborav, da bi zaboravljajući prošlost stvarali novu mogućnost ponavljanja iste. Pitam se da li nas ovo akademik Filipović, namjerno ili zbog senilnosti poziva na zaborav? Postaje svima jasno da je izborna kampanja u veliko uzela maha i prije nego su suci svirale početak utakmice…Svašta se žrtvuje za političke poene, ali baš uzeti sebi za pravo da se o genocidu i tvorevini nastaloj na temeljima genocida, priča na način na koji je to akademik Filipović učinio je ne skupa, nego i preskupa cijena ili čak cinizam kakav odavno ne vidjesmo. Dobro skuhana čorba u političkoj kuhinji SBB-a kojem ni genocid, ni agresija više nisu sveti…Pokazali su da im simboli države odavno ne predstavljaju nikakvu vrijednost, likovali su kad je gorilo predsjedništvo BiH početkom februara 2014.godine…Paljenje arhivske građe BiH su smatrali sasvim normalnim činom, kao da će se iz spaljene historijske građe izroditi “bolja budućnost” države kojoj pale osnovne simbole državnosti. Možda sve ovo i jeste normalno za njihov poremećni , preambiciozni politički um. Ako je od SBB-a previše je, pa i kad za glasnogovornika svoje političke misli uzmu akademika Filipovića. To da patološki mrze lik i djelo rh. prvog predsjednika RBiH rh. Alije Izetbegovića je svima poznato, njihova mržnja nema granica i da su spremni da ga i mrtvog potresaju, ne znajući “da je on živ i da se nalazi u obilju svoga Gospodara”, iznose o njemu gnusne laži, pa i sam akademik Filipović nije mogao da odoli, godinama nagomilavanoj frustraciji, pa se obrušio na rh. Aliju Izetbegovića u emisiji TV Sandžak u kojoj kaže “Ja s pravom kažem da je Alija Izetgebović prvi bošnjački političar koji je pristao da se Bosna podijeli”, upoređujući ga s Džaferom Kulenovićem osvjedoćenim fašistom. Kad sve sagledamo kao da je bio na instrukcijama kod Dobrice Ćosića, al ni Radončićeve instrukcije nisu za u vodu bacit. Sve je ovo prljava politička rabota u kojoj šejtan kolo vodi, a političari sviraju. A Bošnjaci će da plaćaju ceh i onim što igraju i onim što sviraju. Bošnjački intelektualci i akademici nemaju pravo da se na ovakav način koriste svojim titulama i siju laži i smutnju u narod koji i onako luta ili tek počinje da pronalazi sklonište. Okanimo se ćorava posla da nas ne bi stigle suze jetima i nevoljnika! Svi mi, imamo jedan Ku'ran, jednog Poslanika i jednu Kabu prema kojoj se svi okrećemo. To su dovoljni razlozi da budemo iskreni i da istinu govorimo, cijeneći živote onih koji su poginuli braneći nas i naše dostojanstvo, kao i onih koji su od Stvoritelja dobili tu ulogu da u najtežim vremenima budu na čelu kolone koja se narod zove. Jer biti u to vrijeme na mjestu na kojem je bio rh. Alija Izetbegović nije bilo pitanje izbora nego sudbine. I čak ako je nekad i pao, neki se nikad neće ni leteći uzdići do mjesta njegovog pada…
Sreća je u tome što je od 1992. godine do sada preživjelo toliko nas, koji svjedočimo i koji ćemo svjedočenje da prenesemo na buduće generacije,da je nad Bošnjacima počinjeno jedanaest genocida, da je republika Srpska genocidna tvorevina nastala na krvi kostima bošnjačkog naroda, da su Potočari naš centar s kojeg treba da polazimo u budućnost, o autohtonosti Bošnjaka, i liku i djelu rh. Alije Izetbegovića i njegovoj ispravnoj nadasve humanoj političkoj borbi koja se zasnivala na čovječnosti i neupitnoj državotvornosti BiH u najnepravednijem političkom ambijentu i najtežem vaktu za bošnjački narod… Ima nas koji pamtimo…Koji se ponosimo što smo imali tu čast da živimo u vremenu takvog velikana, koji o sebi nikad nije govorio, ostavio je da o njemu govore njegova djela…I govorit će insha Allah do sudnjeg dana…
Ono što se ne može naučiti u školi, niti kupiti novcem jeste to da budeš čovjek i da imaš dušu. Kada je akademik Filipović sebi uzeo za pravo da izgovori ovakve misli trebao je da ima na umu onu izreku “Ljudi će zaboraviti šta si rekao. Zaboravit će i šta si uradio. Ali nikada neće zaboraviti kako su se osjećali zbog tebe.”…”Lahko je poslije bitke general biti”…
Svojim izjavama povrijedio je osjećanja svih patriota, porodica žrtava, kao i svakog Bošnjaka…
Svi skupa treba da izađemo iz tamnica naših egoizama kako bi istinski došlo do naših susreta i našeg razumijevanja….
