Državni poslanik Demokratske fronte Damir Bećirević je u sinoćnjoj emisiji “Pošteno” Federalne televizije ukazao na niz primjera koji svjedoče o potpunom urušavanju pravosudnog sistema, odnosno pravne države, kojima je kumovao VSTV, imenovanjima kompromitiranih sudija i tužitelja, ali niko, pa ni voditeljica Duška Jurišić, nije tome pridavao nikakvu pažnju i značaj, niti tražio od njega da podrobnije i preciznije objasni svoje teške tvrdnje, odnosno aluzije.
Bećirević je kazao da zna kako postoje sudije koji se nalaze u bjekstvu od pravde u BiH. Pretpostavka je da je mislio na sutkinju Osnovnog suda u Sarajevu Lejlu Fazlagić, glavnu osumnjičenu u kriminalu sa stanovima i nekretninama kodnog imena “Pravda”, koja je pobjegla u Hrvatsku i čije je izručenje iz susjedne države neizvjesno, iako je nedavno protiv nje i pedesetak drugih osumnjičenih potvrđena optužnica. Poznato je da je kriminal u kojeg je barem deset godina bila neposredno uključena Fazlagićka (zloupotrebljavajući sudijsku poziciju u korist organizirane zločinačke organizacije) bio prijavljivan VSTV-u, ali Disciplinska komisija nije nikada reagirala, već mudro (sa)čekala da se ona sama povuče sa dužnosti i pobjegne u Hrvatsku nekoliko dana prije hapšenja.
„Trči, sestro Dijana, Trči“
U emisiji je Bećirević natuknuo i to da se muž jedne tužiteljice, također, nalazi u bjekstvu. Riječ je u tužiteljici državnog Tužiteljstva BH Eldini Biuk.
Kada je rekao da su pojedini članovi VSTV-a kompletne familije zaposlili u pravosuđu, vjerovatno je mislio i na Berinu Alihodžić, članicu Vijeća, čija kompletna obitelj, dalja i šira, radi u pravosudnom “sektoru”, što ima zahvaliti pojedinim koleg(ic)ama iz VSTV-a kojima zbog toga uredno vraća dug aminujući njihova kadrovska rješenja i favorite u pravosudnim institucijama.
Skandal sa Borisom Misiračom, sinom zamjenice predsjednika VSTV-a Jadranke Lokmić-Misirače, kojeg je optuženik pred Sudom BH Fahrudin Radončić, zaposlio na dobro plaćeno mjesto u jednoj državnoj energetskoj agenciji, već je poznat. Zanimljivo je kako Lokmić-Misirača nije prisustvovala posljednjoj sjednici VSTV-a “zbog bolesti”, iako je nedugo prije toga uredno nazočila ročištu na Općinskom sudu u Sarajevu gdje se po njenoj tužbi za klevetu vodi proces protiv Meddžide Kreso, bivše predsjednice Suda BiH. Sutkinja Kreso je prošle godine u istoj emisiji FTV-a prozvala Misiraču (nije bila ni prva, ni zadnja) zbog zapošljavanja sina u od strane optuženika Radončića kojem se, uz ostalo, sudi za pritisak na pravosuđe.
No, najveću nervozu među gostima u studiju prouzročila je tvrdnja/najava poslanika Damira Bećirevića da je “već poznato ko će biti izabran za zamjenika državnog tužitelja”, te da je riječ o osobi “koja je telefonski razgovarala sa jednim optuženikom”, kao i da je on “imao priliku da čuje sadržaj tog razgovora”. Monika Mijić, kao članica VSTV, rekla je da ona to ne zna, jer je proces “izbora u tijeku”, a ni voditeljica Jurišić uopće nije od Bećirevića tražila da otkrije više detalja o svojim zaprepašćujućim najavama koje, sasvim sigurno, ozbiiljno zanimaju i tangiraju (ne samo pravosudnu) javnost.
A da su samo malo insistirale (ili gošća Mijić, ili novinarka Jurišić) možda bi “prisilile” poslanika Bećirevića da “prizna” da je aludirao na Dijanu Kajmaković, sadašnju tužiteljicu Tužiteljstva BiH, kandidatkinju za drugo najvažnije tužiteljsko mjesto u državi. Razgovori, koje je slušao Bećirević su, zapravo javnosti poznata “presretnuta” komunikacija između Fahrudina Radončića i tužiteljice Kajmaković, koju je prije nekoliko godina “Dnevni avaz”, tj, njegov “konsultant” i suprug vlasnice izabrao za “ličnost godine”.
Samo da podsjetimo, nekoliko dana prije lišavanja slobode, početkom 2016., Radončić telefonom traži od Dijane Kajmaković, dok se ona nalazi na odmoru u Dubrovniku sa mužem Arminom, kojeg je Radončić prethodno postavio za direktora Aeredroma Sarajevo, da uslika i pošalje mu fotografiju Almira Džuve, bivšeg direktora Obavještajno-sigurnosne službe BiH. Radončić je bio ubijeđen, tako ga je izvijestila njegova stranačka uhoda Fuad Čibukčić, da je Džuvo u Dubrovniku u društvu Azre Sarić, ključne svjedokinje na suđenju Radončićevom “intimusu” i “poslovnom partneru” Naseru Kelmendiju u Prištini.
Presretnuti razgovori tužiteljice Kajmaković, u kojima je optuženi Radončić zove “sestro”(!?), ni nakon više od godinu dana nisu emitirani u Sudu BiH na suđenju Radončiću i njegovim suradnicima i pomagačima, a da li će biti uvršteni u dokaze tužiteljstva, i hoće li Kajmakovićka i nakon toga ostati na bilo kojoj dužnosti u pravosuđu, a kamoli napredovati u službi, trebalo bi se uskoro saznati.
Za sve ostalo, potreban vam je Dodik
Začuđuje, međutim, da o tome, o čemu javnost zna gotovo sve, ništa ne zna osoba koja bira tužitelje (Monika Mijić) i voditeljica Duška Jurišić, koja je i sama bila svjedokinja na suđenju Radončiću i ostalim “zbog neprimjerenih kontakata” sa nekim od optuženika!?
Uporedo sa emitiranjem emisije “Pošteno” na Federalnoj televiziji, u Banjoj Luci se održavala maratonska sjednica Narodne skupštne Republike Srpske posvećena povlačenju odluke o raspisivanju referenduma o ukidanju Suda i Tužiteljstva BiH. Nakon dvadesetak sati sjednice koja je zapravo bila “one man show” Milorada Dodika, odlučeno je da se povuče zahtjev usvojen prije dvije godine i sačeka neka nova, povoljnija prilika za referendum o Sudu i Tužiteljstvu BH. Do tada, dok se to ne desi, Dodik i njegovi potčinjeni će marljivo i sistemski raditi sve da, kako je to rekla Monika Mijić, inače savjetnica državnog ministra pravde, HDZ-ovca Josipa Grubeše (profesora “ćudoređa bogoštovlja”) da u “državi u kojoj ništa ne funkcionira, ne funkcionira ni pravosuđe, VSTV, Sud i Tužiteljstvo BiH”!
(Slobodna Bosna)
