Bivši turski premijer i istaknuti naučni i akademski radnik dr. Ahmet Davutoglu ispričao je kako je jednom činio dovu u mekanskom Haremu i Uzvišeni Allah mu je uslišao istoga dana, dodavši, da je “život prilika koju treba iskoristiti onog trena kada nam je pružena, kako se kasnije ne bismo kajali.”
Davutoglu je u svom intervjuu za Haber Turk, govoreći o posljednjim političkim potezima, ispričao i za najzanimljivije događaje iz svoga života. Opisao je svoje posjete svetim mjestima u Mekki, Kudsu i posjetu džamiji u Andaluziji.
Govoreći o svojoj dovi u Haremu, Davutoglu je ispričao: “Za to me veže lijepo sjećanje. Sa Sarom smo bili u Mekki, ona se vratila u Istanbul, a ja sam još ostao u Mekki i tada sam u Haremu dovio: ‘Gospodaru moj, vrati me ponovo na ovo mjesto.’ U tom trenutku došao je moj prijatelj Hamdi, s kojim sam se trebao uputiti na aerodrom. Njegovo auto je bilo staro i nedugo zatim stalo je na putu, tako da smo bili prinuđeni tražiti auto od njegovog prijatelja. Ali, na putu prema aerodromu i to auto se pokvarilo, tako da smo pozvali taksi da nastavimo put. Desilo se isto i sa taksi-autom, tako da kada smo stigli na aerodrom, avion je već odletio. Avion za Amman, kojim smo trebali putovati imao je tek za sedmicu dana, tako da sam se istog dana vratio u Harem i obukao ihrame za umru. Tako mi je Allah uslišao dovu istoga dana.”
Ahmed Davutoglu se prisjeća i svoje posjete Španiji, Kordobskoj džamiji, ističući: “Kordobska džamija me jako rastužila. Prilikom njene izgradnje korišten je sistem prozora koji je bio jedinstven primjer osvjetljenja tada. Ali, nakon pada Andaluzije, ova džamija je pretvorena u crkvu, a prozori za osvjetljenje zazidani. Tada sam rekao sebi: ‘Ja moram klanjati u ovoj džamiji.’ Bio sam sa Sarom i djecom, a pored nas su bili Španjolci. Ja sam rekao Sari: ‘Zapričavaj ti njih, a ja idem klanjati u ćošku’, znajući da je zabranjeno obavljanje namaza unutar džamije. Tokom namaza, jedan od njih je prišao i pokušao mi prekinuti namaz, ali nije uspio. Opet sam se, tokom noći, vratio i klanjao namaz u predvorju džamije.”
Davutoglu priča o jednom od najzanimljivijih događaja iz svoga života: “Bilo je to 1983. godine i bio sam u Kudsu, tada je već bio počeo pokolj u Sabri i Šatili i bilo je ograničeno kretanje kroz Kuds. Ja sam odlučio otići u Mesdžidu el-Aksu. Zapamtio sam put, a sa mnom su trebala poći još moja dva prijatelja, koji su odustali u posljednjem trenutku. Izašao sam sam iz hotela ujutru u 4:30. Grad je bio tih, čuo se samo topot mojih stopala. Kada sam došao do vrata Mesdžidu el-Akse zatekao sam 15-20 osoba, uglavnom službenika u kompleksu el-Akse. Kada su me vidjeli, jedan od njih reče: ‘Uči’, htio se uvjeriti da li sam musliman. Tada sam proučio nekoliko kur’anskih ajeta i kazao im da sam musliman iz Turske. Uslijedili su topli zagrljaji. Nakon toga smo klanjali.”
Davutoglu priča o svom životu ističući: “Život je pun prilika, samo ih treba iskoristiti na vrijeme, kako se kasnije ne bismo kajali. Meni se moglo toga dana desiti da me uhapse, ali ovo je jedna od tih zanimljivih i čudnih priča.”
